Johnny Štulić i Azra na Radio Sarajevu

Ovaj muzički vikend na 90,2 MHz odlučili smo posvetiti najpoznatijem muzičaru iz vremena Novog vala, Branimiru Johnny-ju Štuliću. Svaki puni sat od 10:00 do 20:00, u blokovima od 15 minuta slušaćemo Štulićeve i Azrine pjesme.

Rodio se 11. aprila 1953. godine u Skopju. Njegov otac Ivan kao pukovnik JNA tamo je službovao, a majka Slavica, dvije godine nakon njega rodila je i kćer Branku. Kasnije su se preselili u Zagreb. Johnny je kao dijete obožavao fudbal, a njegova zaluđenost loptom trajala je do 15. godine. Tada je pak krenulo novo ludilo, Štulić je bio fasciniran Beatlesima, a slušao je i Stonese, Zeppelinne... Govorio je da će za nekoliko godina oformiti bend, najbolji u državi, kojega će ujedno biti i frontmen.  

Prvu gitaru kupila mu je 1966. tetka Ðurđa, sestra njegova oca. Kad se  odselila u Ameriku, u Brooklyn, teta Đurđa poslala mu je paket odjeće u kojemu je bila i majica sa slikom Iggy Popa. Branimir je, mnogo godina kasnije, o tome napisao pjesmu pod naslovom "Iggy Pop".

Osamdesetih je godina Štulić svirao prvo u ninskom Domu kulture, a 1987. i na ninskom igralištu. Bio je s njim Leiner, Kipp kojeg je doveo iz Nizozemske i Jurica Pađen. Štulić je studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a istovremeno i svirao. Osnovao je prvi bend - Balkan Sevdah Bend. Godine 1977. mijenja naziv benda u - Azra. Bend u kojemu su svirali i Jura Stublić, Marin Pelajić i Mladen Juričić, nije potrajao. Zbog teške naravi Johnnyja Štulića, odvojili se i osnovali Film. No, kad se Štuliću, uz Borisa Leinera,  pridružio basist Mišo Hrnjak,  bend je nastavio sa radom. Objavili su "Lijepe žene prolaze kroz grad", pjesmu koja je najavila  "Sunčanu stranu ulice". Album je odmah prihvaćen dobro od publike pa je uslijedila jugoslavenska turneja. Uskoro je snimljen  album  "Ravno do dna" dok su "Filigranski pločnici" bio najpopularniji album. Kad su bili najpopularniji i Mišo Hrnjak napušta Azru.

Boris Leiner otišao je na služenje  vojnog roka, a Štulić 1983. Snima  "Kad fazani lete". Nakon snimanja  "Krivog srastanja",  Štulić 1986. odlazi u Holandiju. Kad se vratio u Zagreb, u bend ulazi i Jurica Pađen. Pađen i Leiner ubrzo odlaze iz benda, a  Štulić počinje samostalnu karijeru. 1989.  i snima "Balkansku rapsodiju“. Kad je počela agresija na Hrvatsku, Štulić napušta Zagreb i odlazi u inozemstvo. Posljednja dvije decenije sa suprugom Josefine živi u holandskom gradiću Houten blizu Utrechta te najavljuje tužbe protiv Croatia Recordsa, bivšeg Jugotona. Potražuje 25 miliona eura. 12 miliona eura za razdoblje do 1991., a za ukradeni copyright  od 1991. još toliko. U  međuvremenu je preveo Božansku Ilijadu i Peloponeski rat, na You Tube stavio šest novih pjesama i jedini odbio sudjelovati u filmu Igora Mirkovića "Sretno dijete" o Novom valu.

Rijetko govori za medije, živi prilično povučeno, a na YouTube kanalu pod imenom PetrovićPetar objavljuje svoju i Azrinu muziku.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/enciklopedija/branimir-johnny-stulic-18536