Zašto vlast RS-a poziva svoje građane da ljetuju u mučilištu za žene?

Vlast u bh. entitetu Republika Srpska još uvijek se nije oglasila, a vjerovatno ni neće nakon zastrašujućih poziva građanima da iskoriste svoje turističke vaučere tako što će ljetovati u hotelu "Vilina vlas" u Višegradu koji je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida bio mjesto silovanja brojnih žena i djevojaka bošnjačke nacionalnosti.

Piše: Faruk Vele 

"Ukoliko je vaš izbor za ovu godinu posjeta Višegradskoj Banji, JURS "Vilina Vlas" svojim gostima iz Republike Srpske omogućila je korištenje turističkih vaučera za pokrivanje dijela smještaja u hotelu", objavljeno je na Twitter stranici Republic of Srpska - Visit for more. 

Gnusna poruka

Također, iz "Viline vlasi" pozivi:

"Javna ustanova Rehabilitacioni centar “Vilina vlas“ Višegrad nudi mogućnost korišćenja turističkih vaučera za ugostiteljske i zdravstvene usluge", navodi se i na stranici ovog hotela koji Višegrađane, posebno one Bošnjake, podsjeća na užas neopisivih zločina kroz koji je prije tri decenije prošao ovaj grad.

Inače, turistički vaučer je dokument koji izdaje Ministarstvo trgovine i turizma etniteta RS na osnovu koga korisnik vaučera ostvaruje pravo na subvenciju troškova usluge smještaja koja uključuje noćenje sa doručkom u jednoj smještajnoj jedinici ugostiteljskog objekta za smještaj.

Korisnik vaučera može biti svaki punoljetni građanin RS-a. Korisnik vaučera može koristiti vaučer samo radi plaćanja usluga smještaja koja uključuje noćenje sa doručkom kod ugostitelja koji pruža ugostiteljske usluge u ugostiteljskom objektu za smještaj van mjesta prebivališta korisnika vaučera.

Turistički vaučer se može iskoristiti od 15. juna do 15. novembra 2020. godine samo kod ugostitelja ili turističke agencije koji su upisani u Evidenciju ugostitelja i turističkih agencija koji ispunjavaju uslove za realizaciju šeme dodjele vaučera.

Budući da vlasti u RS-u određuju gdje se mogu koristiti vaučeri, te da promoviraju navedene sadržaje - nema dileme da je na samom etnitetskom vrhu odlučeno da upravo "Vilina vlas" jeste mjesto na kojem se, uz ostale objekte, preporučuje odmor i relaksacija!?

Da stvar bude gora, informacija da vaučeri mogu biti korišteni u "Vilinoj vlasi" obznanjena je na dan kada su preživjeli Višegrađani obilježili stradanje oko 140 Bošnjaka koji su živi zapaljeni u dvije žive lomače na Bikavcu i Pionirskoj, kao i drugih zločina!!!

Ko se onda može "opustiti i rehabilitirati" u mjestu koje se veže uz tragičnu smrt lijepe Jasmine Ahmetspahić koja je bježeći od svojih mučitelja skočila sa "Viline vlasi" u smrt, više je stvar za psihologe.

Čin trijumfalizma

Međutim, kod ovakvog stanja stvari postaje jasnije zašto vlasti RS-a insistiraju na negiranju, a u posljednje vrijeme i na slavljenju zločina, tzv. trijumfalizmu o kojem nerijetko pišu Dr. Hariz Halilovich i Dr. Hikmet Karčić.

Ako uzmemo da je Haški tribunal masovna silovanja (procjene se kreću od 20.000 do 50.000 zlostavljanih žena,) tokom agresije opisao kao način na koji su "Srbi potvrdili svoju nadmoć i pobjedu nad Muslimanima", onda "uživanje" na takvim mjestima može biti samo krajnji čin drskosti i veličanje zločina. Baš kao što je Višegrad osuđene ratne zločince dočekivao sa trubačima i uz pjesmu.

Podsjetimo, Haški tribunal (ICTY) je u više presuda presudio da je "u široko rasprostranjenom i sistematskom napadu na civile, silovanje je korišteno u strategiji "protjerivanja putem terora".

Dok je u osuđujućim presudama Dragoljubu Kunarcu i ostalima, koje je potvrdilo Žalbeno veća u junu 2002. godine, jasno naznačeno da je "silovanje oruđe rata", predmet protiv Radislava Krstića je pokazao vezu između silovanja i etničkog čišćenja, koje je u kontekstu zločina u Srebrenici u julu 1995, bilo blisko povezano s genocidom...

Pretresno vijeće je Krstića proglasilo krivim za zločine počinjene u Potočarima, uključujući i silovanja, koja su smatrana “prirodnom i predvidljivom posledicom kampanje etničkog čišćenja”.

Sudije Tribunala su napomenule da iako "etničko čišćenje" nije pravni termin, korišten je ranije u raznim pravnim analizama. Pretresno veće je zaključilo da postoje očigledne sličnosti između genocidne politike i politike obično zvane ''etničkim čišćenjem". Međutim, silovanja u Potočarima nisu dio osuđujuće presude Krstiću za pomaganje i podržavanje genocida, jer su događaji u Potočarima bili uvod u naknadno počinjeni genocid.

Žalbeno vijeće je 2004. godine potvrdilo osuđujuću presudu za seksualno nasilje. Krstić je osuđen na kaznu od 35 godina zatvora.

Da misli išta dobro građanima RS-a i budućnosti ove zemlje, vlasti u manjem bh. entitetu bi se koliko je danas ogradile od ovog u najmanju ruku gnusnog i užasom prekrivenog gesta.