Historija / Ugledni profesor poručio Dodiku: Partizani su bili jedini saveznici Amerikanaca

29. 09. 2020. u 10:37:00 Radiosarajevo.ba

Shares: 611

Izjava srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika koji je, govoreći na obilježavanju 76. godina misije "Halyard", to jeste spašavanja savezničkih pilota u Drugom svjetskom ratu, izjavio da je "otadžbinska vojska (četnici Draže Mihailovića) bila dio savezničkih snaga", izazvala je dosta pažnje i potaknula polemike.

Piše: Faruk Vele

Tim prije jer je Dodik do prošle godine govorio da su "četnici slali srpski narod pod nož ustašama".

"Ja sam dijete Кozare, vaspitan sam na toj vrsti priče i stradanja u Jasenovcu. Nikada nisam mogao prihvatiti i negativan odnos sam imao prema tome da su četnici 1942. na Кozari ušli i borili se protiv partizana i da su zarobili zbir (zbjeg) koje su predali ustašama, kasnije su bili poklani u Jasenovcu. Govorim o četnicima koji su bili spremni da svoj narod gurnu pod nož ustašama", govorio je Dodik u intervjuu za N1.

Revizija historije

Šta je stvarna uloga četnika Draže Mihailovića u spašavanju savezničkih pilota u Jugoslaviji za Radiosarajevo.ba govori bosanskohercegovački historičar i profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, prof. dr. Husnija Kamberović.

"Pričom o četničko-savezničkoj saradnji Dodik samo slijedi obrazac revizionističke historiografije o četničkom pokretu. Saveznici jesu podržavali Jugoslavensku vojsku u otadžbini (četnike) dok se nisu uvjerili da su partizani jedini pokret otpora u Jugoslaviji, a četnici saradnici Nijemaca. Nije sporno da su i četnici 1944. spasili veliki broj američkih pilota koji su srušeni nad Balkanom. Ali, valja tu priču posmatrati u nešto širem kontekstu da bi se razumjela", govori profesor Kamberović.

O čemu se radi?

"Prilikom američkih bombardiranja njemačkih položaja, mnogi avioni su pogađani iznad Jugoslavije, Rumunije i drugih zemalja, a veliki dio pilota se spasio. Njih su, kada je riječ o onima koji su se spuštali na prostor Srbije, spašavali lokalni seljaci i, ukoliko je bila riječ o teritoriju pod četničkom kontrolom, odvodili u lokalne četničke komande, odakle su se ti piloti kasnije vraćali u svoje baze. Riječ je o 1944. godini, kada su četnici gubili teritorije, a već su izgubli savezničku podršku, koja je usmjerena ka partizanima. Iz američkih izvora se vidi da se prilikom operacije spašavanja pilota vodilo računa i o tome da se na probude četničke nade o ponovnom vraćanju savezničke podrške", naglašava Kamberović.

Prema njegovim riječima, važno je u vidu imati i slijedeće:

"Prvo, spašavanje savezničkih pilota je bilo širom Evrope (Rumunija i drugo zemlje), pa i sa prostora Jugoslavije, ali je najviše spašeno na teritoriju Jugoslavije. Drugo, partizani su sve više oslobađali teritorije, pa su saveznički piloti više padali na partizansku nego na četničku teritoriju. Treće, partizani su pilote spašavali kao svoje ratne saveznike, a četnici zbog toga što su se nadali da će time vratiti savezničku naklonost. Četvrto, spašeni piloti su u svojim izjavama iskazivali „uzdržan entuzijazam prema svojim četničkim spasiteljima“ jasno pokazujući da je njihovo spašavanje rezultat američkih diverzanata više nego četničke odanosti savezničkoj stvari", govori poznati historičar.

Glasine o mučenjima

Peto, dodaje Kamberović, statistike pokazuje da je sa prostora Jugoslavije spašeno blizu 2.400 Amerikanaca, čiji su avioni srušeni (od ukupno 6.300 koliko ih je spašeno u Evropi). Od ovih 2.400 više od dvije trećine je spašeno sa partizanske teritorije, a manje od jedne trećine (oko 500-600) sa četničke teritorije.

"Šesto, saveznici ni tada nisu vjerovali četnicima, pa su se čak jedno vrijeme bile pojavile glasine, koje su se pokazale neistinitim, da četnici muče pilote, pa je američka komanda bila izdala naredbu pilotima da se, u slučaju da budu pogođeni, pokušaju spustiti na partizanske teritorije. Sedmo, partizani su se žestoko borili protiv Nijemaca kako bi spasili američke pilote. Jedanput su se Amerikanci spustili u jedan potok i zatekli u središtu bitke partizana i Nijemaca, prije nego su ih partizani uspjeli spasiti, i odvesti na uzletište kod Sanskog Mosta, odakle su ovi dalje evakuirani u svoje baze u Italiji", kaže Kamberović.

Osmo, naglašava Kamberović, Sveznici su prilikom slanja svojih spasilačkih ekipa po pilote, pa i one koji su se zatekli na četničkom teritoriju, gotovo uvijek prvo slijetali na partizanski teritorij, ostavljali partizanima podršku, a potom prazni išli po pilote na četničku teritoriju i prebacivali ih dalje u vojne baze u Italiji.

"Deveto, saveznici su u to vrijeme svojim avionima prebacivali ranjene partizane u savezničke bolnice (samo u augustu i septembru oni su prebacili 4.102 ranjena partizana u Bari, u ukupno 418 letova). Deseto, četnici koji su spašavali američke pilote činili su to nadajući se da će tako vratiti američku naklonost. Oni su ranije već bili izgubili savezničku podršku, bili su u vojničkom rasulu i sada su se spašavanjem pilota nadali nekoj podršci kako bi se samo spasili", veli Kamberović.

Priča o četnicima

Čak su zabilježeni slučajevi da su četnici američke pilote predavali partizanima.

"Jedanaesto, historiografija o tome je bila obojena hladnoratovskim bojama. Tu je priču otvorio poručnik Richard Felman, koji je 1944. bio srušen na četničkoj teritoriji, a spasili su ga četnici. On je, podstaknut hapšenjem i suđenjem Draži Mihailoviću 1946. godine, a u kontekstu Hladnog rata, preuveličavao je Mihailovićevu ulogu kao vođe pokreta, a umanjivao partizansku ulogu. Njegovi memoari su postali osnova sve kasnije historiografije o toj operaciji spašavanja američkih pilota. Dvanaesto, Amerikanci su tu priču aktualzirali i u 21. stoljeću kada su preko nje pokušali ubijediti Srbiju da se pridruži NATO", pojašnjava naš sagovornik.

Na koncu, profesor Kamberović zaključuje:

"Ostaje ipak činjenica da su jugoslavenski partizani, prevdođeni komunistima, bili jedini istinska američki saveznici tokom Drugog svjetskog rata, a četnici su ostali jedini istinski fašistički saveznici".

KOMENTARI (12)