Tragom bijesne lisice iz Trnova

Osvježeno 16. aprila u 15:12h

Na području sela Slavljevići, općina Trnovo, pronađena je mrtva lisica kod koje je, inspekcijom mozga, potvrđeno bjesnilo, o čemu je obaviješten Inspektorat za veterinarstvo. Inspektorat je odmah za tim izdao rješenje kojim se propisuje djelovanje u skladu sa članom 15. Zakona o veterinarstvu, odnosno zabrana kretanja oboljelih životinja, ubijanje zaraženih i sumnjivih životinja, te hvatanje pasa lutalica. U rješenju je navedeno i da je tijelo lisice dostavljeno Veterinarskom fakultetu u Sarajevu.

Međutim, kako navodi Maida Šabeta, predsjednica Prijatelja životinja, tijelo nikada nije stiglo na Veterinarski fakultet. Iz Veterinarske stanice iz Trnova navode da su poslali i leševe mačke i jazavca, također pod sumnjom na bjesnilo, koji isto tako nisu stigli do fakulteta. Sve to nije spriječilo radnike kafilerije da počnu sa uklanjanjem pasa na područjima Ilidže i Hadžića. Psi u Trnovu ostali su netaknuti.

"Zanimljivo je da se u isto vrijeme na Veterinarskom fakultetu pojavio leš bijesne lisice iz Olova koji se nigdje ne spominje. Zeničko-dobojski Kanton se nije oglasio po tom pitanju, kao što se nije oglasio niko iz Republike Srpske, u čijem se okruženju nalazi Trnovo. Jedina reakcija na ovaj slučaj je ubijanje pasa 'sa druge strane brda', odnosno u Sarajevu", kaže Šabeta za Radio Sarajevo.

U samom Trnovu, kako navodi veterinarska inspektorica Kantona Sarajevo Seida Čapljić, postoje 54 psa u privatnom vlasništvu koji nisu cijepljeni protiv bjesnila, a za koje je "inspekcija rekla da ih vežu na lancu i da im neće ništa biti". Najveća opasnost prijenosa bjesnila na čovjeka leži upravo u psima koji imaju vlasnika.

Inspektorica Čapljić, koja je potpisala spomenuto rješenje, navela je Prijateljima životinja da je bijesna lisica umrla u zadnjem stadiju koji nastupa nakon tri mjeseca, što bi značilo da bi već sada većina pasa sa područja Trnova pokazivala jasne znake bjesnila. Još uvijek nije potvrđen nijedan slučaj bjesnila kod psa.

"Da je stvarno u pitanju lisica u zadnjem stadiju bjesnila, Sarajevom bi već hodali čopori bijesnih pasa. I mi sami bismo bili bijesni", dodaje Šabeta.

Uklanjanje pasa na Ilidži i u Hadžićima
Izvršenje veterinarsko-zdravstvenih mjera protegnuto je na područje općina Hadžići i Ilidža, koja izlaze iz okvira zakonski propisanih 20 km promjera unutar kojeg se određuje zaraženo područje, dok u Trnovu nijedna životinja nije ni dotaknuta.

"Zahtjevam od svih građana Bosne i Hercegovine, a posebno Sarajeva da ne padaju pod uticaj očigledne manipulacije svih institucija u našoj zemlji. Psi lutalice nisu problem, oni su žrtva i mamac građanima, kako bi oni koji sjede u vlasti uživali u svojim foteljama i ogromnoj količini novca iz budžeta, a zaštitari životinja radili njihov posao, izdvajajući novac iz vlastitog džepa", kaže za Radio Sarajevo Maida Šabeta.

Udruženja SOS Sarajevo, UG Pomoć životinjama-Help Animals, Prijatelji životinja, Udruženje za zaštitu i dobrobit životinja Život i neformalna grupa građana Av-Mau uputili su žalbu na rješenje Inspektoratu za veterinarstvo.

Zaštitari su, za sada, uspjeli da zaštite pse na području vodozaštitne zone u Butmiru. Psi na području Ilidže i Hadžića su i dalje ugroženi. Udruženja će daljnje žalbe uputiti Ministarstvu privrede Kantona Sarajevo te Besimu Mehmediću, premijeru Kantona Sarajevo.

Povodom Dana planete, Zemlje Pokret za evoluciju planete Zemlje i spomenuta udruženja organizirat će, 17. aprila u 11:00h, šetnju od početka Male aleje do Vrela Bosne, gdje će se održati konferencija za medije povodom slučaja bijesne lisice.

Profesor Bajrović protiv ubijanja pasa
"Psi bez vlasnika u našoj zemlji su od značaja u zdravstvenom, socio-ekonomskom pa i emocionalnom pogledu za čitavu društvenu zajednicu", kaže prof. dr. Tarik Bajrović, direktor Zavoda za epiziootiologiju. 

Bajrović smatra da ubijanja prijemljivih na bjesnilo pasa (i mačaka), odnosno redukcija populacije može imati smisla, ali bi bilo mnogo humanije provoditi mjere vakcinacije protiv bjesnila, antiparazitarne zaštite i čipovanja svih a ne samo pasa koji imaju vlasnike te napominje da određivanje zaraženog i/ili ugroženog područja u slučaju bjesnila nema smisla, jer se bjesnilo prenosi samo ili gotovo samo ugrizom, javlja sporadično, a ova ili ovakva područja se određuju u slučajevima epidemija i pandemija.

Veterinarsko-sanitarnim zbrinjavanjem pasa bez vlasnika dobili bi novu kategoriju životinja koje bi se možda mogle i zakonski pravdati, a u slučaju da nisu agresivne ne bi puno ni smetale. Naravno da niko ne misli da tako treba da ostane zauvijek, ali do nekih boljih vremena ovaj način je pomirljiv i kvalitetniji u odnosu na dosadašnje pokušaje (ne)osnivanja skloništa za napuštene pse, higijenskih servisa i dr., smatra Bajrović

Vezano:
8. april je tu, a gdje su skloništa za životinje?