Tomislav Lukić: BiH je vizuelno zaprljana zemlja

Tomislav Lukić ljubazno nas je primio u svom uredu koji se nalazi u zgradi Vlade F BiH. Savjetnik u Ministarstvu trenutno je jedan od ključnih ljudi kada je zaštita okoliša u BiH u pitanju. Adekvatno ministarstvo postoji i u RS, a obaveza obaju ministarstava je usaglašena politika prema očuvanju prirode. Nedavno je Parlament BiH usvojio Strategiju zaštite okoliša, svojevrsnu "mapu puta" koju naša zemlja u procesu pridruživanja EU mora savladati na polju ekologije.

Prvi dio intervjua posvećen raznim hroničnim problemima bh okoliša, a u drugom dijelu smo se fokusirali na budućnost odlaganja PET ambalaže u BiH.

RadioSarajevo: Bosna i Hercegovina je jedna od najprljavijih država u Evropi, zatrpani smo otpadom koji obilježava naše zelene površine, rijeke, planine... Zašto je to tako?

Lukić: Ne bih se složio sa vama da je smo najzagađenija zemlja u Evropi. Nažalost, mi imamo pogrešnu sliku BiH kao zagađene zemlje. Rijeke u Holandiji su imale problem sa zagađenjem koje nijedna rijeka kod nas nema. Kod nas vlada vizuelno zagađenje. Pravi problem leži u nezbrinjavanju komunalnog otpada koji proizvodi svaki građanin. Nažalost, 50 posto građana nije obuhvaćeno organiziranim prikupljanjem otpada, što znači da otpad odlažu u prirodu. Od ukupnog broja centara za upravljanje otpadom mi po evropskim normama imamo samo četiri, od kojih u Federaciji imamo dva.

RadioSarajevo: Ko je odgovoran što je samo pola stanovništva obuhvaćeno?

Lukić: Odgovornost se može tražiti i u tome što i od ovih 50 posto koji organizirano prikupljaju smeće, za odvoz i zbrinjavanje otpada plaća samo 40 posto. Problem je između ostalog, i u niskom standardu stanovništva i u vrlo lošoj opremljenosti komunalnih tvrtki koje su u vlasništvu općina. Svaki građanin u BiH dnevno proizvede skoro 1kg otpada, što znači da pojedinačno proizvedemo oko 300kg otpada, a da se ne upitamo da li je taj otpad spremljen na adekvatan način.

RadioSarajevo: Ko će građanima dati taj odgovor?

Lukić: Pa građani sami. U mnogim sredinama u kojima imate organizirano prikupljanje otpada imate slučajeve gdje građani ostavljaju smeće tamo gdje im se prohtije.

RadioSarajevo: Da li u BiH postoji zakon koji ce sankcionirati građane koji postupaju na taj način?

Lukić: Naravno, mi imamo Zakon o upravljanju otpadom koji je definirao tu oblast. Međutim, sam sisitem provođenja zakona je takav kakav jeste. Naš set okolišnih zakona donesen je 2003. i većina tih zakona nije u stanju implementiranosti. U nepune dvije godine, otkako funkcionira Federalno ministarstvo okoliša i turizma u ovom sastavu, ušli smo u procese izmjena Zakona o zaštiti okoliša, Zakona o upravljanju otpadom, Zakona o zaštiti zraka, trenutno radimo na kreiranju Zakona o zaštiti prirode, čija je uskađenost sa direktivama EU tek 14 posto. Dakle, stvaramo sustavno sve preduvjete kako bi ovu oblast uredili i kako bi te zakone učinili takvim da bi se mogli implementirati u praksi.

RadioSarajevo: Po zakonima koje ste naveli obavezni ste na suradnju kako sa obrazovnim ustanovama, tako i sa vjerskim organizacijama. U čemu se sastoji vaš program, u odnosu sa ovim institucijama?

Lukić: Mi nevladine udruge, kao i vjerske i obrazovne ustanove stimuliramo kroz odgovarajuće sume novca, koje izdvajamo za projekte koji jačanju svijest građana o potrebi upravljanja otpadom.

RadioSarajevo: Možete li konkretno reći koje su to ideje koje promovirate, konkretno, u slučajno vjerskih zajednica?

Lukić: Vjerske uglavnom stimuliramo kroz načine zaštite dijelova prirode, na način da su uključene tamo gdje participiraju. Neki od primjera su Djevojačke pećine u Kladnju, medresa u Buni, Blagaju itd. Ukratko, vjerske zajednice koje su u blizini značajnog objekta za zaštitu prirode promoviraju i stvaraju preduvjete, a uz to kroz nađe transfere stimuliramo turističku ponudu, koja je evidentna kod vjerskih događaja, gdje se u velikom broju ljudi nalaze i turisti. U takvom slučaju, imamo Ajvatovicu ili Međugorje kao jedno od naših najvećih turističkih destinacija uopće, gdje milioni posjetilaca sa sobom donose otpad.

RadioSarajevo: Zašto te akcije nisu intenzivnije? Zašto vjerski poglavari nemaju praksu direktnog obraćanja svojoj pastvi u smislu ekoloških poruka?

Lukić: Nisam preveliki vjernik, tako da ne znam tačno odgovor na to pitanje, ali poznato mi je da Papa Pavle imao encliklike o ekologiji. Ne mislim da je udaljenost ekologije živog svijeta od duhovnog života toliko dramatična, te smatram kako je to vrlo spojivo jedno s drugim.

RadioSarajevo: Na koji način promovirate ekološku svijest i odnos prema planeti u zgradama institucijama javne uprave, npr. u zgradi u Federalne vlade u kojoj se sada nalazimo?

Lukić: Gledajte, mi nemamo prostora i ne možemo djelovati na način da u zgradu Federalne vlade postavimo nešto s čim bi promovirali ekološku svijest.

RadioSarajevo: Konkretnije, većina ambasada ima papirne kutije za prikupljanje papirnog otpada, i čak ako nemaju nikakvu stvarnu korist od toga, na umu im je da pošalju poruku svojim posjetiocima i zaposlenicima. Takvim postupcima odražavaju i stav svoje države prema papiru. Gdje odlaze sve dnevne novine koje dolaze u svaku kancelariju, na svim nivoima vlasti u BiH - od mjesne zajednice pa do državne vlade?

Lukić: Kod nas u zgradi Vlade postoje kontejneri gdje se odlaže papirni otpad, a prazni ga tvrtka koja se brine o papiru na području Sarajeva. Sa njima smo u nekoliko navrata vodili razgovore o postavljanju odgovarajućih papirnih kontejnera u kancelarijama ali, nažalost, nije došlo do realizacije tog projekta. No, evo, u skorije vrijeme ćemo to sigurno riješiti.

RadioSarajevo: Hoćete li istu stvar pokušati uraditi na svim drugim nivoima administrativne vlasti u BiH?

Lukić: Sigurno da hoćemo. Krenuti u jačanje ekološke svijesti o potrebama zbrinjavanja papirnog otpada kojeg inače uvozimo za potrebe „Natron“ Maglaj je nužnost, budući da se veća količina papira ne zbrine na pravi način i sigurno je da će to biti jedna inicijativa u skorije vrijeme.

RadioSarajevo: Kad bismo konkretno mogli očekivati jednu inicijativu te vrste?

Lukić: Vrlo skoro, u roku od mjesec dana. Inače što se tiče samih inicijativa, one su definirane u našoj strategiji zaštite okoliša o kojoj ste me pitali. To je jedan planski dokument, koji definira ponašanje Federacije BiH na period od deset godina i precizira projekte i smjerove u kojim će se zaštita okoliša u Federaciji razvijati u tom periodu. Pored strategije upravljanja otpadom, definirali smo još 16 regionalnih centara za upravljanje otpadom, promijenili smo terminologiju, ustanovili smo regije koje će tome težiti, precizirali sustave donošenja pravilnika koje reguliraju odvojeno prikupljanje otpada. Zbrinuli smo 7 od 16 crnih tačaka u BiH, gdje je bio nezbrinut opasan otpad, o čemu prvi put sada i govorimo u javnosti, a razlog je to što ista javnost ne poznaje dovoljno dobro tu problematiku, pa tako dolazi do nepotrebnog zbunjivanja. Konkretnije, u slučaju firme „Sokol“ iz Mostara, uredno odloženi otpad je, čekajući u Jajcu mjesec i pol na dozvolu za transport kroz Republiku Hrvatsku, poprimio negativan odjek javnosti, tako da o takvim projektima u javnost izlazimo nakon završetka postupka uklanjanja otpada.



RadioSarajevo: Imamo Fond za zaštitu okoliša, ali on ne radi. Zašto ne radi i ko je odgovoran za to?

Lukić: Fond za zaštitu okoliša bi trebao biti produžena ruka Vlade u smislu projekata koji se tiču zaštite okoliša. Dio sredstava koji je prikupljen iz određenog okvira, treba biti upotrebljen u tom sektoru. Ukoliko se radi o sredstvima prikupljenih iz vodne naknade, onda ta sredstva trebaju biti upotrebljena za pročišćavanje otpadnih voda, a ako je prikupljen od ambalaža, onda treba biti uključen u sustave zbrinjavanja ambalažnog i drugih vrsta otpada.

O sudbini plastičnih boca

RadioSarajevo: Zašto se novac od vodne naknade ne upotrebljava konkretno za čišćenje rijeka?

Lukić: Trenutno postoji Zakon o zaštiti okoliša donesen 2003. u tom paketu, a 2004. na 2005. je izabran Upravni odbor tog fonda koji je raspisao natječaj za direktora koji je predložen Vladi Federacije. Natječaj je završen i trenutno je u fazi imenovanja direktora fonda. Sredinom 2007. donesen je sustav prikupljanja naknada iz vodne naknade i prikupljena su odgovarajuća sredstva u iznosu od oko 5 miliona KM koje se trenutno nalaze na računu gdje čekaju da Vlada na nekoj od sljedećih sjednica donese odluku o izboru direktora Fonda za zaštitu okoliša. Inače, to nisu ogromna sredstva, već tek dovoljna za jedan pročistač otpadnih voda za grad od 50.000 stanovnika. Direktor bi trebao biti izabran u roku od mjesec dana.

RadioSarajevo: Kada možemo očekivati sredstva za reciklažu ambalaže?

Lukić: Tu imamo jedan veliki problem. Sustav prikupljanja ambalažnog otpada na razini BiH mora biti jedinsven. Vrlo često građani upoređuju BiH sa Republikom Hrvatskom ili nekom drugom razvijenom zemljom. Postoje dva sustava u svijetu kojim se upravlja ambalažnim otpadom. Većina zemalja u Evropi ima sustav integralnog upravljanja, gdje je odgovornost za prikupljanje otpada na proizvođaču. U RH je na snazi depozitni sustav, gdje je odgovornost na potrošaču koji plaća zbrinjavanje ambalažnog otpada. Proizvodi koji su upakovani u PET ambalažu su poskupljeni za 30%, a krajnji kupac snosi troškove.

RadioSarajevo: Zar proizvođači robe nisu oni koji bi trebali biti odgovorni za troškove PET ambalaže?

Lukić: Oni jesu odgovorni za te troškove, međutim, radi se o otome da proizvođači svejedno kroz cijenu proizvoda prevale potrošaču na leđa, i to se ne može kontrolirati. U Hrvatskoj, u gradu Osijeku, tačnije u Merkatoru, litra „Jamnice“ košta 5,5 kuna, a u Sarajevu košta 4 kune. Dakle, potrošač u Hrvatskoj dobije samo pola kune, a kunu daje dodatno za zbrinjavanje otpada. Depozitni sisitem je veoma kompleksan i krajnji trošak snosi kupac, međutim, budući da su kupci ti koji zagađuju, oni i treba da plaćaju troškove ambalaže. To je to osnovno pravilo zaštite okoliša. U trgovinama ne nosimo povratnu ambalažu, nego koristimo proizvod za pakiranu pet ambalažu koji kasnije bacimo.

RadioSarajevo: Ali ljudi koji u Hrvatskoj prikupljaju plastične boce, najniži socijalni slojevi kojima to danas predstavlja izvor zarade, obično ne kupuju Jamnicu.

Lukić: Ti ljudi su u velikoj manjini, ali kupac to plaća. Neko mora to da plati. Ko će izaći u javnost BiH i reći da svi proizvodi koji se pakuju poskupiti 30 posto?

RadioSarajevo: Da li je tih 30 posto rezultat neke stručne studije?

Lukić: To je rezultat pragmatičnog istraživanja sustava upravljanja PET ambalažom u Hrvatskoj.

RadioSarajevo: Šta nam donosi integralni sistem odlaganja?

Lukić: U integralnom sustavu se proizvođači obavezuju prikupiti ciljanu količinu otpada od one ukupne koju plasiraju na tržište. I on ima svojih mana, a jedna od njih je što se teret prikupljanja i postavljanja kontejnera na terenu prebacuje na lokane jedinice samouprave. Potrebno je pronaći način kako bi se od proizvođača, koji su velikim dijelom odgovorni za otpad, dobijemo garancije da će pomoći lokanim jedinicama samouprave. Trenutno se radi na dva projekta gdje će tvrtka „BH PAK“, odnosno udruženje proizvođača koji stavljaju u promet ambalažni otpad, pokazati da su oni to zaista u stanju.

RadioSarajevo: Kada konkretno možemo očekivati pilot projekte od „BH PAK-a“?

Lukić: Pripreme su na visokom stupnju realizacije, gradovi su izabrani, radi se o Tuzli i Prijedoru. Sustav ćemo pokušati implementirati na cijelom teritoriju BiH i probati dobiti temeljni osnov za budući kvalitetni rad. Uporedo s tim, onaj dio otpada koji ne uspiju prikupiti trebali bi uplatiti kao odgovarajuću naknadu u Fond za zaštitu okoliša.

RadioSarajevo: Kako će se to odraziti na situaciju postojećeg otpada - hoće li se očistiti postojeći plutajući otpad?

Lukić: Flaše koje plutaju rijekom nisu toliki problem jer one otplutaše. Veći su problem broj divljih deponija i broj općina koje imaju neprimjerene sustave zbrinjavanja otpada. Pokušaćemo kombinirati jedan sustav od dva projekta koji su u razvoju. Prvi je Projekt Svjetske banke za čiju impementaciju smo prošle godine dobili nagradu, a pored toga imamo u naznakama projekt SIDA-e, švedske razvojne agencije, koja nudi pomoć lokalnim zajednicama za jačanje strukture za prikupljanje komunalnog otpada. Nadamo se da ćemo kroz ova dva projekta, i uz pomoć lokalnih zajednica i stvaranja koncesijskih odnosa za zbrinjavanje komunalnog otpada, kao što je tvrtka ALBA.

RadioSarajevo: ALBA je svijetli primjer, ali trenutno govorimo o Ministarstvu koje treba da postavi sistem.

Lukić: Mi nemamo nikakav sustav, mi sustav još nismo ni ustrojili, mi smo ga predvidjeli strategijom i napravili strateški okvir. Ovo Ministarstvo postoji 2,5 godine i ne možete očekivati da za tri godine napravi uređeni sustav. U Ministarstvu okoliša i turizma ima 42 uposlena, od kojih na sektor zaštite okoliša upošljava tek 8 ljudi. To je premalo ljudi da bi se uhvatili u koštac sa ovakvim problemom. U Republici Hrvatskoj na ovom sektoru radi 680 ljudi uz fond u kojem radi 105 ljudi. Identična situacija je i u RS-u gdje radi 7 ljudi u Ministarstvu prostornog uređenja i ekologije.

RadioSarajevo: Pomenuli ste RS - šta će se desiti ukoliko, recimo, njihovo Ministarstvo usvoji drugačiji sistem prikupljanja ambalaže?

Lukić: Odlično pitanje. Ukoliko bi se desilo da bi oni htjeli depozitni, a mi integralni sustav, jedan od sustava bi pao, tačnije, jedan od fondova će propasti.

RadioSarajevo: Propast će novac?

Lukić: Neće novast propasti. Novac je tu u jednom okviru u kojem se vrti, novac prikupite i potrošite. On je vraćen prikupljaču ili sekundarnom prikupljaču. Ne propada ništa. Ako sve profunkcionira. Praktično, mi dobijamo samo čisti okoliš, ako sve profunkcionira, mi dobijamo samo čisti okoliš. Problem je kod depozitnog sustava i u tome što bi kao rezultat plasiranja ambalažnog otpada na tržište Federacije od strane tvrtki došlo do bržeg punjenja fonda, tj. do debalansa fondova između entiteta. Sa odjelom za ekologiju njihovog ministarstva imamo izrazito dobre odnose, budući da svaki mjesec, kroz međuentitetsko tijelo, pokušavamo pronaći najbolje rješenje za sve.

RadioSarajevo: Da li možemo posumnjati da proizvođači imaju mnogo veći interes u implementaciju i integriranog, a ne depozitnog sistema, budući da se radi o velikim finansijskim ulozima?

Lukić: Pa to je sigurno činjenica. U tom slučaju će povećati cijenu svojih proizvoda, količina prodaje će pasti i oni će snositi direktan gubitak. Nije ni njima cilj da visoko podignu cijenu proizvoda, poznavajući trenutnu socijalnu situaciju u udruštvu. Međutim, postoji nešto drugo što me kod proizvođača „ljuti“. U BiH, sustav povratne ambalaže je na niskoj razini, gotovo da ga i nema. Vrlo često u pregovoru sa njima dođemo do toga da inzistiramo na pokazivanju dobre volje na jačanju sustava povratne ambalaže. Nadamo se da će se neki sustav malo pomjeriti sa mrtve točke. „BH PAK“ je tek ustanovljen i osnovan prošle godine. Mi se još uvijek učimo zaštiti okoliša.

RadioSarajevo: Najljepša Vam hvala i želim sretan praznik 5. juni, Dan zaštite okoliša.

Lukić: Moj praznik je bio i protekli dan, Dan zaštite biološke raznolikosti, ali i ovaj mi je posebno drag. Na Trgu djece Sarajeva ćemo imati prezentaciju sa BH PAK-om, gdje ćemo na simboličan način pokušati obilježiti Dan zaštite okoliša, a u Tuzli imamo događaj sa Eko zelenim. Bosna i Hercegovina je predivna zemlja i prava je šteta što je zaštita okoliša na, rekao bih, veoma niskoj razini.





radiosarajevo.ba

Vezano: Obilježavanje svjetskog dana okoliša