Šta se krije iza beogradskih najava "eksplozije bosanskog lonca": Vučić nasušno treba neku krizu

"Bosanski lonac koji već godinama potmulo vri mogao bi u narednim nedjeljama da se približi tački eksplozije s nesagledivim posljedicama po Bosnu i Hercegovinu, Republiku srpsku (bosanskohercegovački entitet), Srbiju, ali i čitavo naše podneblje", objavio je jučer, 22. decembra, beogradski list Novosti, blizak vlastima u Srbiji.

List pod uredničkom palicom Milorada Vučelića, "medijske pesnice" Slobodana Miloševića nezvanično saznaje kako su "vlasti u RS-u riješene su da na sjednici parlamenta tokom ove nedjelje proglase ništavnim sve odluke i ingerencije MUP-a BiH, pravosudnih organa i Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) na teritoriji Srpske".

"Sve ovo dešava se u iščekivanju presude Miloradu Dodiku, kojem se pred Sudom BiH sudi zbog krivičnog dela 'neizvršavanja odluka visokog predstavnika BiH', a za šta je zaprijećena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, uz mogućnost zabrane vršenja javnih funkcija", navode Novosti, list koji je 1986. godine objavio zlokobni Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti.

Trending

Oglasili se iz Elektroprivrede BiH: Skoro 200 hiljada ljudi jutros ostalo bez struje

"Ovaj opasni scenario bi stavio u izuzetno tešku poziciju Srbiju i njeno rukovodstvo. Primjera radi, i naša država i predsjednik Aleksandar Vučić našli bi se u grozomornoj situaciji: može li da ne ugrozi Srbiju, a da istovremeno ne ostavi Srpsku samu?", pita se autor.

Je li ovo pokušaj jednog de facto državnog lista u Srbiji da unaprijed amnestira zvanični Beograd od predstojećih događaja, da izvrši pritisak na Sud Bosne i Hercegovine, ili, pak, pokušaj da se u vrijeme masovnih protesta u istočnom susjedstvu, kriza naprosto izveze u našu zemlji? Ili je možda na stolu sve nabrojano?

Prije oko 18h

Aleksandar Vučić sve očajniji: "E nećete, majčini sinovi, dok sam živ"

Sjetimo se, kada se Slobodan Milošević 1991. suočio s velikim martovskim protestima na ulicama Beograda, sjetimo, se desili su se prvi napadi u Hrvatskoj (prvi napad na policijsku stanicu u Pakracu), a narednih mjeseci i u Bosni i Hercegovini. Ostatak priče znamo...

O ovim pitanjima za portal Radiosarajevo.ba govore ugledni analitičari i intelektualci iz regije.

Trkanjec: U Beogradu i Banjoj Luci ne stoluje razum

Željko Trkanjec, ugledni vanjskopolitički analitičar i novinar Jutarnjeg lista kaže za Radiosarajevo.ba kako misli da je riječ o podizanju tenzija što je odlika sadašnjeg srpskog vodstva s jedne i s druge strane Drine.

"Secesija ne dolazi u obzir, mislim da nije prihvatljiva ni Moskvi, Kini svakako ne, a Dodik ionako tvrdi da čeka Trumpa koji, navodno, razumije njegove probleme. Kako se približava presuda tako mislim da možemo očekivati slične najave osobito jer Vučić nasušno treba bilo kakvu krizu kojom bi pokušao otkloniti pritisak ulice pozivom na obranu srpstva. Nažalost, ni u Beogradu ni u Banjoj Luci ne stoluje razum kao primarni pokretač politike pa ne treba isključiti nepoznanice", kaže Trkanjec.

Historija se ponavlja

Davor Gjenero, hrvatski politolog i politički analitičar podsjeća kako autoritarni vladar u Beogradu, Aleksandar Vučić, radi isto ono što je u martu 1991. godine uradio njegov prethodnik, prošli protudemokratski vladar Srbije, Slobodan Milošević.

"Kad se 9. marta suočio s ozbiljnim demonstracijama, koje, istina, jesu imale i elemente srpskog nacionalizma (vođa im je bio tada nacionalistički političar Vuk Drašković) izveo je vojsku na ulice, a to izvlačenje vojske na ulice bila je uvertira u agresiju tog režima na Sloveniju, Hrvatsku, pa onda Bosnu i Hercegovinu. Tada je Miloševića bilo moguće zaustaviti unutar Jugoslavije, ali su lideri ostalih republika okrenuli glavu u odnosu na njegovu represiju prema vlastitim građanima. Ubrzo je nacionalističkom strategijom i nuđenjem imperijalističkih rješenja unutar države koja se raspala, Miloševiću uspjelo vratiti podršku tadašnje političke većine u Srbiji i stabilizirati režim", govori Gjenero.

Samardžić: Vučić bi mogao da takve odluke iskoristi 

Prema riječima Nikole Samardžića, historičara, profesora na Filozofskom fakultetu u Beogradu, pokušaj poništavanja nadležnosti Bosne i Hercegovine u entitetu RS logično je ishodište politike koju su Beograd i Banja Luka podredili interesu Ruske Federacije.

"Vučić bi mogao da takve odluke iskoristi kako bi smirio studentske proteste u kojima će lako pronaći oslonce podrške budući da opozicionu javnost kreiraju United Media koncern Dragana Šolaka koji je u potpunosti podređen interesu Ruske Federacije, dok opozicionu politiku usmjerava antihaški lobi javnih ličnosti i aktivista okupljenih oko neformalne koalicije koja je likvidirala premijera i poklonila Naftnu industriju ruskoj državi. Na Zapadu su blagdani, a BiH je, u dejtonskom okviru, ionako podijeljena i neefikasna država. Sad je kasno za bilo kakve preporuke, a očekivanja su u najboljem slučaju nejasna. Banja Luka se vezala za Moskvu, Sarajevo za Gazu, i posljedice su neminovne. Nedokučivi su i dometi naše gluposti", stav je Samardžića.

Nadalje, Gjenero upozorava da je režim Aleksandra Vučića u više od 12 godina razorio društvo i institucije.

"Zemlju je doveo u stanje koje je sociolog Emil Durkheim nazvao anomijom, bez čvrste tačke bilo u pravu, bilo u moralu (i jedno i drugo je razoreno korupcijom, ali i svjesnim djelovanjem režima), ipak u situaciji da se počela nazirati alternativa. Korupcijom generirana tragedija u Novom Sadu, pogibija petnaest ljudi pod nadstrešnicom koja je koruptivnom i nestručnom obnovom postala simbolom stradanja naroda pod Vučićevim režimom, dovela je do pojave novih socijalnih snaga. Progovorili su studenti, a režim ih je svojom represijom samo gurnuo u još jači angažman. Počela se stvarati ozbiljna politička opozicija, a čini se da je povratak na scenu Gorana Ješića, koji je viteški branio studenta na novosadskom protestu, od pokušaja otmice od strane Vučićevih batinaša, za koje se ispostavilo da su neki od njih imali policijske značke, bitno promijenio dotad žalosne kapacitete političkih stranaka", analizira Gjenero.

Ješić je, dodaje, kao i studenti, represijom režima i višekratnim hapšenjem neutemeljenim na zakonu, prisiljen na politički angažman, a na svom prvom koraku je sjajno dijagnosticirao najslabiju tačku režima.

"Poruka njegovog pokreta građanima, da se više niko ne boji režima, razaranje straha, početak je razaranja autoritarizma/totalitarizma. Protudemokratski režim kojem se građani podsmjehuju i ne boje ga se, na putu je propasti. Da bi se spasio do propasti, Vučić više ne može igrati samo na kartu terorističkih udara na Kosovo, jer je čak i onima koji govore o povratku vojske na Kosovo jasno, da je ono nepovratno izgradilo državni suverenitet. Ono što ju je karta koju može brzo odigrati je obećanje o širenju Srbije na manji entitet u Bosni i Hercegovini."

[related]https://x.com/GresaHasa/status/1870891943309574545[/related]

Blickrig oko Božića

Vučić je uvjeren da mentalitet imperijalizma sirotinje u Srbiji još uvijek "pali”, pa da je "kozmetičke probleme” (kako ih on vidi) s unutarnjopolitičkom demokracijom, moguće prevladati ponudom ekspanzije na račun susjedne države.

"Politička elita Srba u BiH i Dodikov projekt paradržava, bankrotirali su, što zbog lošeg upravljanja, što zbog američkih sankcija, a na površini ih drže samo transferi Srbije, posredstvom državne banke koja otkupljuje Dodikove bezvrijedne obveznice. Sad je na klijentima iz skupštine manjeg entiteta red da odrade svoj dio posla, u vrijeme dok je Bruxelles na Božićnim praznicima, a Amerika čeka smjenu vlasti. Kao i Putin, i Vučić smatra da može raditi što mu drago, ali da to mora obaviti u blickrigu, prije nego se dogodi inauguracija Trumpove administracije u Washingtonu. Sve što pišu Novosti, samo je kroki projekta održanja Vučićeve vlasti, a znamo da je taj projekt samo derivat onog što je 1991. radio Milošević. U politici se povijest ponavlja, ali ili kao tragedija, ili kao farsa. Vučićev će pokušaj opstanka, međutim, biti farsičan, samo ako i u Bosni i Hercegovini, i u međunarodnoj zajednici i među euroatlantskim partnerima naiđe na primjeren i ozbiljan odgovor", zaključuje Gjenero.