Sjećanje na Vladu Gotovca: Zaboravljeni velikan koji je volio Bosnu i Bosance

Danas se navršava 91 godina od rođenja Vlade Gotovca, pjesnika, političkog disidenta i najpoznatijeg hrvatskog liberala.

U Hrvatskoj je, pisao je svojevremeno Robert Bajruši u Jutarnjem listu, Gotovac gotovo zaboravljen, "iako je robijao zbog svog hrvatstva, potom 1991. održao antologijski govor ispred tadašnje komande Pete armijske oblasti JNA, a nakon što je Hrvatska postala država, ulagao je veliki trud da bude i demokratska".

"Danas se taj doprinos, manje-više, ignorira, poput još nekih važnih osoba novije hrvatske povijesti kao što su bili Savka Dapčević-Kučar, Ivan Supek ili Boris Maruna", primijetio je Bajruši.

Trending

Nesreća na autoputu A1: Grtalica 'pokupila' automobil

Razloga za to je, naravno, više, a ključni je što se snažno odupro politici prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, kako na lokalnom planu, u pogledu privatizacije i stvaranja kaste povlaštenih familija - od čega, jasno, nije ostala imuna ni naša zemlja - tako i zbog politike prema Bosni i Hercegovini.

Muslimanka Neta

Vlado Gotovac rodio se u Imotskom. Kako je njegov otac bio žandar, porodica se selila. Nakon Bosanskog Novog, Gotovčevi su se nastanili u Prnjavoru, gdje je započeo školovanje. Školovao se i u Župi Biokovskoj i Lovreću, Imotskom i Zagrebu, gdje je diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U Prnjavor "upoznaje muslimanku Netu, svoju drugu učiteljicu, koja će ostaviti veliki trag na Gotovca". U to doba dolazi do prvih dodira dječaka Gotovca s književnošću. Zasluge za to on pripisuje svom kateheti, fra Stanku Romcu.

Gotovac je prvi rad objavio 1952. godine. Od 1955. je bio zaposlen kao novinar i urednik Redakcije kulture i drame na Radioteleviziji Zagreb, radeći intervjue sa velikim domaćim i svjetskim umjetnicima poput slavnog Pabla Picassa.

Onaj koji tuđu djecu ubija, nema djece...

Bio je glavni urednik Hrvatskog tjednika za vrijeme Hrvatskog proljeća. Sarađivao je sa jednim od najvećih bosanskohercegovačkih i bošnjačkih intelektualaca prof. dr. Nerkezom Smailagićem, o kojem je s poštovanjem pisao.

Kao jedan od "proljećara", Gotovac je osuđen na četiri godine zatvora kao politički zatvorenik, tri godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa.

Nedugo nakon izlaska iz zatvora, a zbog intervjua Švedskoj televiziji 1977. godine, ponovno je osuđen u montiranom političkom sudskom postupku na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.

S nagovještajem demokratskih promjena, Gotovac je ponovo afirmiran, a 1990. je izabran za predsjednika Matice hrvatske, na čijem čelu je ostao do 1996. godine.

Posebno će ostati upamćen njegov historijski govor na Krešimirovu trgu u Zagrebu ispred ondašnje zgrade Komande Pete vojne oblasti Vojnog suda u Zagrebu 30. augusta 1991. u povodu protesta majki vojnika koji su silom zadržani u ondašnjoj JNA.

"Ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi", rekao je Gotovac, te dodao:

"Generali nemaju djecu, ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija, nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje, nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove, nema doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene, jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji jer su uništavali tuđe obitelji".

Sukob s Tuđmanom zbog BiH

Kao kandidat HSLS-a 1992. godine je izabran u Hrvatski sabor. Njegov slobodarski duh nije mirovao ni u nezavisnoj Hrvatskoj. U Saboru RH je bio "jedan od najrječitijih i najvatrenijih kritičara Franje Tuđmana, čiji je režim optuživao za autoritarnost".

Vidjevši kamo vodi Tuđmanova politika prema Bosni i Hercegovini, ona ista čiji obrisi se i danas mogu nazrijeti u politici Zorana Milanovića, recimo, Gotovac je zajedno sa Ivom Bancem, Krstom Cviićem, Slavkom Goldesteinom, Vesnom Pusić i Ozrenom Žunecom potpisao čuveno pismo objavljeno u Feral Tribuneu u kojem su zatražili ostavku Tuđmana zbog politike prema Bosni i Hercegovini.

Kao jedan od najuglednijih opozicijskih političara, godine 1996. daje ostavku na mjesto predsjednika Matice i biva izabran za čelnika HSLS-a.

Na izborima 1997. kandidirao se za predsjednika Republike Hrvatske. Za vrijeme izbornog skupa u Puli ga je fizički napao i udarcem u glavu povrijedio Tomislav Brzović, pripadnik elitne gardijske jedinice Hrvatske vojske (HV) koja je štitila upravo Tuđmana, uzvikujući "Živio Ante Pavelić! Ja sam ustaša, sve ću vas pobiti!".

Vandalski čin najoštrije su osudile i međunarodne organizacije.

Nakon izbora se razišao sa Draženom Budišom koji je insistirao na tom da HSLS uđe u koaliciju sa HDZ-om, čemu se Gotovac snažno protivio. Osnovao je Liberalnu stranku čiji je bio predsjednik.

Veliki Vlado Gotovac umro je u decembru 2000. godine u Rimu.

Njegova posljednja poruka je bila:

Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje!