Sead Kaljić, zenički zlatar i filigranist: Danas se za Osmi mart kupuju pametni telefoni, a ne nakit

Kuckanje i zveckanje filigranskim alatom, napolju sunčan martovski dan, lavež pasa u staroj zeničkoj čaršiji... u radnji kod zeničkog filigraniste i zlatara Seada Kaljića vlada posebna atmosfera. 

U njegovoj tradicionalnoj i autentičnoj filigranskoj radionici pijemo kafu i pričamo o zanatu koji, čini se, izumire.  

Sead Kaljić zanat je završio u Sarajevu, a praksu je obavljao kod poznatog sarajevskog zlatara Fikrije Konjičanina, koji je bio i draguljar i graver, pa je Sead tako, uz njega, završio tri zanata na račun jednog. Sjeća se da je dok je radio praksu u radionici velikog majstora sudjelovao u izradi jednog posebnog ključa – riječ je o ključu Skenderije koja se tad otvarala u Sarajevu. Ključ s posebnim grbom i zvekirom, ukrašen posebnim elementima uručen je tada predsjedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu. 

Priča nam da je radnju u Zenici otvorio 1974. godine. Otad je tu i, kaže, planira i dalje raditi ono što najbolje zna i što voli. 

„U Zenici sam počeo kao filigranist, ali Zenica kao industrijski grad nije imala mnogo afiniteta prema filigranstvu, sitnom vezu srebrenom žicom, pa sam počeo raditi i sa zlatom koje se tada bolje prodavalo.“

Posebno se, kaže Sead, prodavalo za jedan poseban praznik – Osmi mart. 

„Moram biti kritičan kad je Osmi mart u pitanju. U prošlom vremenu u Jugoslaviji su se slavili državni praznici, Nova godina, Prvi maj i Osmi mart. Tad se to vrednovalo, tako i Osmi mart – Međunarodni dan žena. Cvjećari i zlatari najbolje su prolazili za Osmi mart“, prisjeća se Sead i dodaje da u novom vremenu to nije tako. 

„Neke su se stvari promijenile, neki su novi propisi na snazi. Iako to nije suštinski dio simbolike praznika žena, običaj je takav, uvijek je bio takav, a danas se ne kupuje ženama na njihov dan, ne slave se neki praznici...“

Kaže da je Zenica kao većinski bošnjački grad zenemarila mnoge običaje i praznike te je tako i Osmi mart sveden na najniži nivo. 

„A i pokloni su različiti danas. Kupuju se pametni telefoni, a ne nakit. Za Osmi mart skoro da posla nema, a dojam je da više žene kupuju jedne drugima i muškarcima na obične dane nego što se njima kupuje za Osmi mart“, konstatira uz osmijeh zlatar Sead. 

Nije samo to, priča nam zlatar, utjecalo na pad prodaje. 

„Sad su se neka pravila usvojila kako muškarci ne smiju nositi zlato. A i tehnološki napredak i industrijalizacija ostavili su jak utjecaj na ovaj zanat. Dolazi nam mnogo toga iz uvoza. Nestaju zanati, a zlatari postaju uglavnom šverceri, trgovci... Slabo se proizvodi“, objašnjava Sead. 

Sead je danas jedini školovani zlatar na području Zenice, s diplomom i redovnim školovanjem, a u gradu je, kako nam priča, možda 40 zlatara, no pravih zanatlija je tek nekoliko. 

„Ostalo su trgovci, to su trgovine, a ne zlatare.“

Zanatlija nam pojašnjava kako se cijena zlata učetverostručila u posljednjih nekoliko godina. 

Prije tri godine cijena zlata naglo je skočila u cijelom svijetu, a Sead smatra da je jedan od razloga za to i činjenica da se mnogo zlata troši u finoj elektronici, mobitelima, pametnim televizorima...

„To na jednom mobitelu možda zanemarimo, ali kad se uzme u obzir koliko je ta industrija velika, posebno u nekim dijelovima svijeta, ne čudi nagli skok u cijenama zlata.“

Zanimalo nas je i ima li turista u Zenici i jesu li, kao u nekim drugim čaršijama, rado viđeni gosti za koje se smatra da će popraviti prodaju.

„Malo ih je u Zenici. Nije to kao u Sarajevu. I ako dođu, dođu s vodičima, u grupama i obilaze restorane. Najviše je posla kad dođu mladi koji se planiraju vjenčati. Naručuju burme i to je to, to su nam najčešći klijenti“, priča nam Sead i ističe da ga to i ne čudi toliko s obzirom na cijenu zlata. 

S nekadašnjih 25 maraka po gramu, cijena je prije nekoliko godina skočila na 70 do 100 maraka po gramu gotovog zlata. 

„Zenica je radnički grad, a mnogo je nezaposlenog svijeta. To je razumljivo. Sarajevo je, rekao bih, druga država, tamo su ambasade, strane organizacije, turisti...“

Ipak, Sead je optimističan – smatra da će se u budućnosti ručni rad koji on preferira opet vratiti „u modu“, da će se tražiti i kupovati predmeti i nakit jedinstvene izrade i izgleda. 

U međuvremenu, Sead se, kad ne izrađuje fine filigranske predmete, trudi pratiti trendove i znati kakav je nakit u modi, šta se u svijetu prodaje i traži. 

„Imamo mi znanje i materijal za napraviti bilo šta. Problem je potražnja, ali bit će bolje“, optimističan je Sead. 

Za kraj, pitali smo ga i dobije li njegova supruga nakit za Dan žena. 

„Moja supruga voli nakit i ima ga mnogo, punu jednu kutiju... Stalno mijenja nakit, ali to je bižuterija. Kad bi htjela sve to imati u zlatu, trebalo bi nam cijelo bogatstvo“, šali se za kraj Sead i otkriva nam da ipak ponekad obraduje suprugu nekim komadom nakita iz svoje radionice.