Riješiti se ovisnosti pomažući životinjama (FOTO)

Jedna od najvećih i najuspješnih terapijskih zajednica, tzv. "komuna" za liječenje ovisnosti od teških droga, heroina u prvom redu, nalazi se u Rakovici, pored Sarajeva. Kampus, kako se zove ova zajednica, predstavlja minijaturno društvo u kojem klijenti i osoblje imaju jasno definisane uloge, u skladu sa određenim pravilima, u cilju liječenja ovisnosti o narkoticima, gdje je klijent aktivan učesnik u terapijskom procesu.

Terapijska porodica
Kako bi se klijentu pomoglo da stekne uvid u svoje ranije ponašanje, načine razmišljanja i emocionalna stanja organizuju se redovne individualne i grupne terapije sa psiholozima i socijalnim radnicima. Klijentima dodatno pomaže ambijent Kampusa koji je osmišljen kao terapijska porodica, što dodatno podiže motivaciju klijenata i njihovu spremnost za oporavak.

Za provođenje planiranog programa tretmana su zaduženi radno-okupacioni terapeuti, psiholozi, socijalni radnici i sociolozi. U Kampusu je zaposlen i sportski trener koji organizuje i provodi sportsko-rekreativne aktivnosti. Klijentima je omogućeno da učestvuju u art-terapiji i muziko-terapiji koju vodi profesionalno osoblje, a planirana je i pet-terapija. Također, tu je i medicinsko osoblje koje prati zdravstveno stanje klijenta.

Klijenti koji nisu završili školu podstiču se da vanredno polažu ispite i steknu adekvatno stručno zvanje ili da se prekvalifikuju za zanimanja koja će im omogućiti da budu konkurentni na tržištu rada. Iako program u Kampusu nije zasnovan na religiji, osobama koje žele da prakticiraju svoju religiju su omogućeni potrebni uslovi.

Porodična terapija se provodi paralelno sa tretmanom klijenta, jer je porodica veoma značajna za uspješno održavanje klijentove apstinencije po završetku tretmana u Kampusu. Kampus je organiziran i opremljen kao porodična kuća, budući da klijenti u njemu borave najmanje godinu dana.

Recidiv počinje s pivom
Bili smo danas u posjeti Kampusu zajedno sa kantonalnim zastupnicima Peđom Kojovićem i Danis Tanovićem. Oni su tamo se upoznali sa planom i programom rada te projektima koje Kampus planira u budućnosti. Nakon kraćeg obilaska terena i objekata u okviru Kampusa, razgovarali smo sa direktorom Kampusa Hasetom Tirićem i psihologinjom Jasnom Bajraktarević.

Alkohol je u Kampusu strogo zabranjen, jer, kako kaže psihologinja Jasna Bajraktarević, recidiv počinje sa pivom. Ne toliko sa žestokim pićima koliko sa pivom.

“Da bi se došlo u terapijsku zajednicu, mora se dotaći dno”, navodi Hase Tirić, direktor Kampusa. O svim klijentima se vodi evidencija prije i poslije dolaska u Kampus, a odlikuju se i, kako Tirić kaže, najjačom bazom podataka po pitanju narkomanije u Evropi.

Kampus se odlikuje i, kako kažu, najboljim terenom za mali nogomet u BiH (pripadnici SIPA-e čak imaju rezervisana dva termina sedmično). Svi klijenti Kampusa su pod nadzorom po 24 sata, uz kontrolu psihologa ili socijalnog radnika, a prostor konstantno nadzire 47 kamera. Pored toga, osim MUP-a, Kampus jedini posjeduje pse za otkrivanje narkotika.

Projekat prihvatilišta za životinje
Kampus i Udruženje građana za sprječavanje okrutnosti nad životinjama SOS Sarajevo, 30. jula protekle godine potpisali su Sporazum o realizaciji projekta Prihvatilište za životinje – Grad Sarajevo u kojem su utvrđena međusobna prava i obaveze Grada Sarajeva, Kampusa i SOS-a, vezana za pokretanje aktivnosti na realizaciji projekta skloništa.

Arhitektonski projekat je završen te je još potrebna i urbanistička saglasnost, koju će, kako Tirić kaže, uskoro dobiti. Jedini problem predstavljaju finansije koje su vlasti dužne da obezbijede za izgradnju.

“Ako ovako nastave, nećemo ga moći izgraditi ni za pet godina“, kaže Tirić za Radiosarajevo.ba. Naravno, i kada se sklonište napravi, ono neće biti javnog karaktera već privatnog, općine će svakako morati napraviti svoja skloništa koja su im zakonom propisana.

Sklonište u Kampusu bi trebalo da posluži kao vid tzv. pet-terapije, gdje bi klijenti Kampusa radeći oko životinja zapravo pomagali sami sebi. Kapacitet skloništa bi trebao biti oko dvije stotine pasa.

Kampus također ima i svoje košnice sa pčelama, a Kantonalno udruženje pčelara redovno provodi nastavu.

Centar za maloljetničku delikvenciju i “kuća za žene”
Plan Kampusa je da proširi svoje kapacitete te, pored skloništa za životinje, uvede i centar za maloljetničku delikvenciju i “kuću za žene”. Naravno, sve cjeline bi djelovale svaka za sebe i bile u potpunoj izolaciji od drugih. Kako Tirić navodi, počelo je i stalo na “kući za muškarce”, a oko 50 dunuma zemlje “zjapi prazno”.

Veliki problem u borbi sa narkomanijom u BiH predstavlja diskriminacija ženskih ovisnika, budući da sve terapijske zajednice rade isključivo sa muškim, punoljetnim klijentima. Tirić navodi da oko 30 % ovisničke populacije čine upravo žene.

“U Sarajevu je registrovano oko četiri hiljade narkomana, ali svaki registrovani za sobom vuče četiri-pet neregistrovanih. Narkomanom se obično smatra ovisnik o heroinu, a mi bismo da ih uzmemo prije nego dođu do tog stadija”, kaže Tirić.

Kampus svojim klijentima ne daje metadonsku terapiju, budući da je odvikavanje od metadona teže nego odvikavanje od heroina. “Svi sa metadonske terapije dođu na kraju u Kampus. Ako se ne radi na promjeni ponašanja i usvajanja novih normi, nema ništa od liječenja“, navodi Tirić.

Nezainteresovanost kao problem
Kako Tirić tvrdi, najveći problem predstavlja kombinacija nezainteresovanosti i nesposobnosti kod ljudi. Sa 10 miliona mogao bi se riješiti smještaj za 300 do 400 ovisnika. Sa ovakvim projektom i ovakvim načinom rada, mogla bismo smanjiti maloljetničku delikvenciju za 90 %, a bio bi otvoren i veliki broj radnih mjesta.

Tirić se već 11 godina bori protiv narkomanije i najstariji je uposlenik Kampusa. Uposlenici su uglavnom mladi ljudi, od kojih 20 priprema magistarski rad na temu narkomanije. Svi uposlenici Kampusa moraju biti spremni na spavanje u sobi sa klijentom i boravak na radnom mjestu od po nekoliko dana. Kampus finansira država na kantonalnom nivou, čime se pokrivaju svi troškovi. Razvojna banka je spremna da da kredit za proširenje, uz garanciju Kantona.

Kojovićeva i Tanovićeva podrška projektima
“Mi smo došli da se upoznamo sa ovim projektom, za koji mislimo da je odličan. Ne mogu da vjerujem da nije bio ozbiljnije shvaćen od prethodne kantonalne vlasti. Ovaj projekat se bavi narkomanijom, koja je jedan od najvećih uzroka kriminala u Sarajevu, rješava maloljetničku delikvenciju, ali i problem azila za životinje, što je jedan od najozbiljnijih problema grada kojim lutaju horde pasa. Projekat je rađen po najsavremenijim evropskim i svjetskim standardima u pristupu liječenju narkomanije, itd. Nadam se da ćemo uspjeti da pronađemo dovoljno ljudi u Kantonalnoj skupštini koji će, zajedno s nama, stati iza ovog projekta i u ovom budžetu te da ćemo usvojiti jednu odluku kojom bi se ovaj projekat u naredne četiri godine dovršio i dao svoj puni efekat", zaključio je Peđa Kojović za Radiosarajevo.ba.