Džinovi su među nama: Znate li priču o sarajevskim sekvojama

Malo je poznato građanima Sarajeva da u njihovom gradu postoji drvo koje nije tipično za Bosnu i Hercegovinu.

Od austrougarske vladavine od danas glavni grad krase stabla sekvoje.

Najbrojnija su ona u Parku šume prijateljstva na Grdonju.

Sarajlije dobile novo izletište: Otvoren Park šume prijateljstva

Uočit ćete ih kada šetate Grbavicom u blizini zgrade Loris ili ako posjetite Zemaljski muzej.

Profesor sarajevskog Šumarskog fakulteta Neđad Bašić je istakao da je riječ o drvetu čiji je tačan naziv Džinovska sekvoja ili Golemi mamutovac.

Zapadne padine Sierra Nevade u Californiji su porijeklo ove biljke, istakao je dodavši da rastu na hiljadu i po do dvije i po hiljade nadmorske visine.

U Sjedinjenim Američkim Državama je pod nacionalnom zaštitom i ne smije se sjeći.

Impresivna krošnja raste na stablu čija visina doseže od 80 do 100 metara.

Sekvoju je nemoguće obgrliti rukama jer je njen prsni prečnik, kako je kazao Bašić, od 10 do 12 metara.

Kora je debela 75 centimetara, a dostiže starost od tri hiljade do tri i po hiljade godina.

Ovaj profesor Šumarskog fakulteta je istakao da postoji širom Europe.

"Zbog svoje dekorativnosti introducirana je u mnoge parkove evropskih zemalja. U Evropu je unesena 1853. godine", rekao je.

Ukazao je na prirodne uslove koji su najpovoljniji za sekvoju.

"Najbolje uspijeva na rahlim, pješčanoilovastim, dovoljno vlažnim, te propusnim zemljištima. Ne podnosi prevlažne terene. Ne podnosi jake vjetrove i suhi vazduh zimi, te je osjetljiva na dugotrajne zimske hladnoće - naročito mlade biljke", objasnio je Bašić.

Njegov kolega, profesor Dalibor Ballian je svoj naučni rad posvetio istraživanju, između ostalog, ove biljke.

Ballian je u članku Biološkog lista nazvan Sarajevske sekvoje zapazio da su u Drugom svjetskom ratu uništavane, pa je tako od njih 264 ostalo 65.

Bile su i žrtve posljednjeg rata.

"Početkom 1999. godine znatiželja me odvela da obiđem sekvoje i da vidim u kakvom su stanju. Dolaskom na lice mjesta, primijetio sam da su neposredno pored sekvoja rovovi koji su korišteni u ratu i žutu traku koja označava minirano područje", napisao je Ballian.

Tada je predložio da se ukloni 30 posto stabala zbog "vrlo malog razmaka kod sadnje" dodavši:

"Tako bi se iskoristio dio materijala posječenih stabala za vegetativno razmnožavanje i unošenje u druge dijelova Sarajeva i šire."

Profesor Neđad Bašić je naglasio da je područje Grdonja na prijedlogu zaštite prirodne baštine Kantona Sarajevo.