Osobe s invaliditetom mogu biti veoma dobri radnici

Prvi dio početne obuke o podržanom zapošljavanju, a koja je dio projekta „Moj posao – ekonomsko osnaživanje osoba s invaliditetom“, održava se u Sarajevu, u periodu u od 16. do 20. novembra.

Ovaj projekt finansira Češka razvojna agencija (CzDA), implementira humanitarna i razvojna organizacija People in Need (PIN), u saradnji s bh. partnerima - organizacijama ProReha i SUMERO iz Sarajeva te Nešto više iz Banja Luke.

Projekt se provodi u osam gradova – Banjoj Luci, Brčkom, Bihaću, Sarajevu, Zenici, Vitezu, Mostaru i Trebinju, a trajat će narednih 26 mjeseci - do kraja 2022. godine. U fokusu projekta su osobe s intelektualnim poteškoćama, odnosno, najranjiviji među ranjivim.

„Oni su vrlo često smješteni u institucijama, daleko od očiju, daleko od javnosti. Mi ćemo se kroz ovaj projekt baviti osobama s invaliditetom koje su prošle proces deinstitucionalizacije, što znači da je njihov boravak u institucijama ili preveniran, ili im je omogućen izlazak. To smo radili kroz prethodni projekt, iz 2016. godine, gdje smo sa SUMER-om deinstitucionalizirali 40-ak osoba s invaliditetom. Zato smo i izabrali ove gradove, jer u njima uglavnom imamo stambene jedinice gdje žive ove osobe, a na ovaj način želimo da nastavimo raditi na njihovoj inkluziji u društvo. Naš prvi cilj je da osnažimo osobe s invaliditetom, da postanu konkurentne na otvorenom tržištu rada, što je izuzetno teško, pogotovo sada, u vrijeme pandemije“, objašnjava Sanja Lepić, voditeljica projekta Moj posao.

Kako kaže, svaka osoba ima potrebu da se ostvari kao ljudsko biće i potvrdi kroz neki posao, pa tako i osobe s invaliditetom. Oni imaju svoje želje i afinitete, ali kako navodi, ograničen je spektar profesija kojima se oni mogu baviti.

„To su uglavnom pomoćni poslovi u kuhinji, na poljoprivrednim gazdinstvima, pekarama... Međutim, treba naglasiti da oni mogu biti veoma korisni i lojalni radnici. Kroz ovaj projekt želimo da promjenimo paradigmu, da ih poslodavci mogu vidjeti kao koristan resurs, da ih ne posmatramo kao teret društva. Zbog toga ćemo raditi, ne samo s osobama s invaliditetom, nego i s potencijalnim poslodavcima“, objašnjava Lepić.

Osim toga, naglašava Lepić, bitan segment projekta je i zagovaranje kod donosioca odluka. Naime, naša zakonska legistlativa u određenim segmentima je kontradiktorna, što se održava negativno na ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom.

„Mi ćemo pokušati definisati šta je najpotrebnije da se promijeni, uticat ćemo kod donosioca odluka da se takvo nešto i uradi. Zagovaranje, podizanje svijesti u široj javnosti ćemo raditi sa studentima. Trenutno imamo potpisane memorandume o saradnji s pet visokoškolskih ustanova – Pravni, Filozofski i Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Islamski pedagoški fakultet Univerziteta u Zenici i Fakultet političkih nauka u Banjoj Luci, upravo zbog budućih zanimanja njihovih studenata. To su budući pravnici, socijalni radnici, novinari..., oni treba da znaju iz praktičnih situacija šta to znači biti osoba s invaliditetom i kako kroz svoj aktivizam, svoju buduću profesiju mogu doprinijeti promjeni, odnosno poboljšanju položaja osoba s invaliditetom. Tako da ćemo sa studentima, našim samozastupnicima – osobama sa invaliditetom koje zagovaraju za svoja prava i koje su osnažene kroz posebne treninge, raditi aktivnosti zagovaranja, podizanja svijesti, sve s ciljem poboljšanja položaja osoba s invaliditetom“, kaže Lepić.

Kako naglašava, osobama s invaliditetom treba omogućiti sva prava, ali u zajednici, ne instituciji. Želja je da one mogu pristupiti svim uslugama kao i svi drugi ljudi – domovima zdravlja, centrima za socijalni rad... ali u zajednici.

„Zapošljavanje je samo još jedan korak u poboljšanju njihovog položaja u procesu inkluzije u društvu. Dakle, trebamo ih posmatrati kao ravnopravne članove društva, sa svim njihovim zagarantovanim pravima“, kaže Lepić.

Govoreći o obuci koja je u toku, Lepić objašnjava da su učesnici savjetnici, kako iz vladinog, tako nevladinog sektora, koji će direktno raditi sa osobama s invaliditetom.

„Da bismo radili sa osobama s invaliditetom, da bismo njih osnažili, prvo moramo osnažiti savjetnike, koji će osobama sa invaliditetom pomoći da budu konkurentni na tržištu rada, da mogu napisati dobar životopis, da se mogu dobro pripremiti za intervjue kod poslodavaca, da mogu prepoznati njihove sposobnosti i afinitete, da znaju u kom smjeru i kojim profesijama da traže poslove. Imat ćemo savjetnike u svim osam gradova, radi se o osobama različitih profila. Odmah nakon treninga, oni će raditi odabir korisnika u svojim gradovima, kroz centre za socijalni rad s kojima smo povezani. Uvezat ćemo se i sa biroima, da vidimo koji su to profili osoba s invaliditetom s kojima možemo raditi“, objašnjava Lepić.

Svoje znanje učenicima obuke prenijet će kako domaći, tako i stručnjaci iz Češke, u kojoj postoji sličan program, koji se pokazao uspješnim, tako da će se vidjeti koje su to dobre evropske prakse.

Jedna od njih je i Jana Loskotova, socijalna radnica iz nevladine organizacije Rytmus, koja pomaže osobama s invaliditetom. Učesnicima radionice kroz svoje predavanje naglasit će da svako može dati svoj koristan doprinos duštvu, bilo da se radi o osobi sa ili bez invaliditeta.

„Svako može biti dobar, uspješan, uživati u nekim poslovima i biti ravnopravan član društva“, kaže Loskotova.

Govoreći o položaju osoba s invaliditetom na tržištu rada u Češkoj, ona kaže da to zavisi od okolnosti, a da je pandemija promijenila situaciju.

„Sasvim je uobičajeno da osoba s invaliditetom može pronaći posao u Češkoj, naročito u Pragu. Naravno, potrebno je uložiti napore kako bi ta osoba bila na tržištu rada, potrebno je uložiti vrijeme da se upozna s poslodavcima, jer što se bolje upoznaju, mogu bolje prepoznati kakvu korist mogu imati jedni od drugih. Postoji razlika između gradova i sela, u ruralnim sredinama to je komplikovanije, ali mogućnosti ima. Mi ne radimo samo u Pragu, nego i u zapadnom dijelu Češke - Moraviji, tako da imamo povratne informacije koje nam ukazuju da je to moguće“, kaže nam Loskotova.

Jedna od učesnica obuke je Izabela Alikdaić iz udruženja ProReha, koje se bavi osposobljavanjem, edukacijom i zapošljavanjem osoba s invaliditetom. Na radionici je kako bi dobila nova znanja i stekla nove vještine, na osnovu kojih bi mogli da zaposle još osoba s invaliditetom. To je, kako kaže, i misija udruženja, ali i cilj projekta.

„Projekti ovakvog tipa su veoma dobri za osobe s invaliditetom, ali i naše društvo, kako bi razbili predrasude i shvatili da osobe s invaliditetom mogu puno toga da daju, samo kada im se pruži adekvatna prilika, ponude određena znanja i podrška. Oni nama na kraju mogu da daju mnogo više nego što mi ustvari damo njima. Mogu da budu veoma dobri radnici, treba ih gledati iz perspektive – šta oni mogu da daju, a ne iz pogrešne – šta ne mogu. Svako, dakle, može raditi neki posao, samo to u njemu treba prepoznati, njegovati, osnažiti i dati priliku. Ovo je način da se dâ prilika tim osobama. Bilo bi još bolje kada bi se u ovakve projekte uključile i institucije, da zajedno razbijamo predrasude kod ljudi i da ovo društvo bude mnogo bolje“, kaže Alikadić.

Prema njenom iskustvu, najveći problem s kojim se susreću osobe s invaliditetom su predrasude drugih ljudi. Također, ljudi u kolicima imaju mnoštvo prepreka, ne mogu se normalno kretati, voziti javnim prijevozom, ući u institucije.

„To su osnovne stvari na kojima društvo mora poraditi“, kaže Alikadić.

Upitana šta je to što svako od nas može učiniti kako bi poboljšali položaj osoba s invaliditetom, ona kaže da možemo pogledati oko sebe, naći neku osobu sa invaliditetom, one na koje ne obraćamo pažnju, te uvidjeti koliko su kolegijalni, koliko su dobri radnici.

„Oni na radnim mjestima imaju senzibilitet koji drugi nemaju. Trebamo samo malo bolje pogledati oko sebe i vidjeti šta možemo da doprinesemo. To je možda za nas mali, a za njih veliki korak, kako bi u našim glavama promijenili neke stvari i razbili predrasude“, zaključuje Alikadić.

Među učesnicima radionice je i Haris Kanlić iz udruženja ProReha. Tu je kako bi naučio nešto novo, kako bi mogao pomoći osobama sa invaliditetom u njihovom angažmanu kod poslodavaca.

„Znanja ću sigurno koristiti kako bi pomogli osobama s invaliditetom, kako bi u konačnici što više njih bilo zaposleno. S obzirom na to u kakvom su položaju osobe s invaliditetom, mislim da nam treba ovakvih projekata, kroz koje bi promijenili i svijest stanovništva, kako ih ne bi promatrali kao 'teret društva', već da se iskoristi ono što mogu pružiti. Upravo su predrasude najveći problem, jer se na njih gleda kao na osobe koje ništa ne mogu. Međutim, govorim iz iskustva, jer radim u firmi u kojoj su zaposlene tri osobe s invaliditetom, oni mogu dati puno, mogu biti ravnopravni u društvu. Uz empatiju i pomoć, oni se mogu integrirarti u društvo“, zaključuje Kanlić.