Noćni gradski prijevoz u Sarajevu

Foto: radiosarajevo.ba

Sarajevo je jedan od rijetkih glavnih evropskih gradova koji nema cjelonoćnog prijevoza. Ako se, kojim slučajem, u gradu nađete nakon ponoći, kući se možete vratiti ili pješke ili taksijem jer gradskog prijevoza do ranih jutarnjih sati, nema.

Naime, tramvaji i trolejbusi u Sarajevu rade od 5,00 do 24,00 časova, dok popularna "komercijala", vikendom radi do 1,30.

Ministarstva prometa i komunikacija Kantona Sarajevo, te JKP Gradski Saobraćaj Sarajevo čija je ovo nadležnost, u ovakvoj situaciji ne vide problem. Međutim, građani Sarajeva, a posebno mladi ljudi smatraju da stvari trebamijenjati.

“Potreban je noćni tramvaj, jer je Sarajevo jedini grad u regionu u kojem poslije 24 sata nema prijevoza”, kazala je studentica Selma Učanbarlić.

“Potreba ovog grada je noćni tramvaj ili neki drugi prijevoz, noćni život bi bio aktivniji i bolji”, kazala je diplomirana žurnalistkinja Elma Čaušević.

“Što se tiče noćnog prijevoza, zaista je katastrofa, nemate prijevoz i morate planirati hoćete li ostati do jedanaest ili ako ostanete duže kako će te se vratiti kući. Tramvaji su nesigurni, autobusa nema, tako da i nemamo gdje izaći, a nemamo ni način da se vratimo kući”, kazala je građanka Sarajeva, Vesna Pleho

Na područiju grada Sarajeva za javni prijevoz odgovorno je javno preduzeće GRAS koje pruža usluge tramvajskog, trolejbuskog i autobuskog saobraćaja. Ako uzmemo u obzir da se radi o javnom preduzeću, podrazumijrva se da bi kompanija trebala da radi isključivo u korist svih građana, pa tako i populacije koja u gradu ostaje do kasnih noćnih sati.

Početkom 2009. godine Ekonomsko-socijalno vijeće Kantona Sarajevo je naložilo Ministarstvu saobraćaja KS da napravi izmjene u novom Prijedlogu Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja javnog linijskog prijevoza putnika te da uvaži primjedbe Konkurencijskog vijeća BiH. To znači da bi uskoro, na sarajevskim ulicama, poslove javnog prijevoza mogle obavljati i druge kompanije.



Noćni prijevoz u regionu

Kakva je situacija u drugim glavnim gradovima u regiji? U Beogradu, na primjer, noću voze samo privatna preduzeća i to uglavnom ona koja nisu prošla na konkursu za dnevne linije. Voze na svakih sat vremena tako da svaki autobus, u prosjeku, napravi bar tri kruga svake noći.

U Zagrebu se mreža tramvajskih linija sastoji se od 15 dnevnih i 4 noćne. Po dnevnom režimu vozi se od 4 do 24 sata, a po noćnom od 0 do 4 ujutro.

Incijativa za noćni tramvaj u Sarajevu bila je pokrenuta u februaru 2008. godine. Međutim, tih dana se dogodilo brutalno ubojstvo Denisa Mrnjavca u tramvaju. Inicijatori su procijenili da bi u trenutku ove tragedije bilo kontrapropduktivno tražiti noćnu liniju, s obzirom na lošu bezbjednosnu situaciju u gradu, pa je inicijativa ostala na papiru.

Cilj te incijative je bilo skupljanje potpisa kako bi Sarajevo imalo jedan tramvaj koji bi kružio gradom cijelu noć.

GRAS na svojoj web stranici sa ponosom ističe kako tramvajski sobraćaj čini okosnicu ukupnog gradskog javnog prevoza i učestvuje sa 50% u ukupnom broju prevezenih putnika.

Međutim, nije tajna ni da građani Sarajeva nisu zadovoljni gradskim prevozom, od cijene karata, higijene, frekventnosti, pouzdanosti, voznog reda, pa sve do sigurnosti vozila.



O saobraćaju u Sarajevu
Saobraćaj u Sarajevu: Glas naroda

goran, radiosarajevo.ba