Nasilje nad ženama - folklor u kojem živimo

Šta povezuje Gluhu Bukovicu, Šaju, Izeta Fazlinovića i Tasima Kučevića? Duboko ukorijenjena svijest da kada muškarac ponižava, uznemiruje ili fizički napada ženu ili djevojčicu, ne vrši nasilje, već se uspostavlja red!

Nasilje nad ženama kao izraz povijesno nejednake raspodjele moći između muškaraca i žena te povijesne neravnopravnosti spolova, prisutno je u svim razvojnim fazama društva. Žene i djevojčice diljem svijeta, bez obzira na nacionalnu, rasnu i vjersku pripadnost, kulturu, dob i status, izložene su raznim oblicima fizičkog, seksualnog, psihološkog i ekonomskog zlostavljanja. Korijeni nasilja nad ženama leže duboko u strukturi društva, a nasilje predstavlja najčešći oblik kršenja ljudskih prava u Europi.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, različite studije pokazuju da je u prosjeku između 10 i 50% žena iskusilo neki oblik fizičkog nasilja od partnera, da je između 12 i 25% žena podvrgnuto pokušaju ili samom prisilnom seksualnom odnosu, također od svojih bivših ili sadašnjih partnera, te da rasprostranjenost prisilne prostitucije i trgovine ženama iz godine u godinu raste. Nevjerojatna brojka od čak četiri miliona žrtava trgovanja ljudima godišnje zastrašujući je podatak o razmjerima eksploatacije žena i djece (trafficking).

U međunarodnim dokumentima nasilje se počinje razmatrati tek devedesetih godina 20. stoljeća. Jedan od najznačajnijih dokumenata za ženska ljudska prava Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena usvojena 1979. ne sadrži nikakve odredbe o nasilju nad ženama. Konvencija definira diskriminaciju žena tek kao: "… bilo kakvo razlikovanje, isključivanje, posljedicu ili namjeru umanjivanja ili potpunog ukidanja priznanja, uživanja ili prakticiranja od strane žena, bez obzira na bračno stanje, a na temelju jednakosti muškaraca i žena, na temelju ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, socijalnom, kulturnom, civilnom ili drugom polju".

Nasilje se prepoznaje kao gorući problem tek 1993. usvajanjem Deklaracije o eliminaciji nasilja nad ženama te se svrstava u prioritetno područje djelovanja u promicanju jednakosti muškaraca i žena.

Pravi je razmjer nasilja nad ženama vrlo teško dokučiti. Većina se nasilnih činova odvija između četiri zida te najčešće, zbog srama, straha, osjećaja krivice ili nedostatka informacija o adekvatnim službama pomoći, ostaje prešućivana i neprijavljena.

Dok god budemo ćutali o nasilju kojeg smo svjedoci - nasilnici će vladati nama i našom djecom! Dok god se budemo smijali namćorastom Fazlinoviću koji prekorjeva svoju kućnu pomoćnicu - novinama po guzi, do tad ćemo i mi biti dio živopisnog balkanskog folklora!

radiosarajevo.ba (Izvor: istraživanje "Nasilje nad ženama" autorice Ines Jemrić)