Naša nastava je kvazielitna

Razgovarala: Dijala Hasanbegović-Purić, Školegijum

Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH je jedina institucija na nivou države koja se bavi predškolskim, osnovnim i srednjim obrazovanjem. Sjedište Agencije je u Mostaru, a područne jedinice u Sarajevu i Banjoj Luci. Sarajevska kancelarija se bavi definiranjem učeničkih postignuća i testiranjem i na čelu joj je naša sagovornica, Alisa Ibraković.

Školegijum: Agencija predstavlja rezultate TIMSS iz 2007. godine. To je prvo međunarodno testiranje koje je rađeno BiH. Zašto imamo ovako loše rezultate?

Ibraković: Naši učenici su među najlošijim u regiji i Evropi po postignućima u kategoriji primjena znanja i sposobnosti iz navedenih područja. Postignuća za sve tri ispitivane kategorije (znanje, primjena, rasuđivanje) su ispod međunarodnog prosjeka. Svega 1% učenika dostiže granicu naprednog, najvišeg nivoa znanja iz matematike, a 2% učenika iz prirodnih nauka.

Ovi podaci su u suprotnosti sa općim uvjerenjem da je obrazovanje u BiH kvalitetno i efikasno, a podaci o uspjesima naših matematičara i fizičara na međunarodnim takmičenjima govore samo o uspjesima pojedinaca i zamagljuju činjenicu da gotovo četvrtina učenika na ovom ispitivanju nije dosegla ni minimum znanja. Mnogo je faktora koji utiču na nivo učeničkih postignuća. Navodim samo neke od njih. Skalne procjene najvećeg broja učenika pokazuju da je participacija u nastavi slaba ili nikakva. To je ujedno jedan od stereotipa tradicionalne nastave: nastavnici vrlo često rade tako da ih može pratiti vrlo uzak krug učenika najuspješnijih u reprodukciji gradiva. Takva reprodukcija se proteže i do ritualnog ponavljanja radnji koje demonstrira nastavnik. Ovo svojstvo tradicionalne nastave mogli bismo nazvati i kvazielitizam, a radi se o tome da nastavnici drže nastavu za uzak krug najsposobnijih ili “elitnih“ učenika.

Nastavnici rade za manji broj najboljih učenika u razredu, a da ostali učenici tek zadovoljavaju standarde prolaznosti ili ne zadovoljavaju kriterijume po kojima bi sebe vidjeli kao aktivne učesnike u nastavnom procesu. Nastavnici najčešće ne osposobljavaju učenike za učenje učenja. Danas je postalo važnije da učenici nauče kako pronaći, upotrijebiti i na sigurno mjesto odložiti datu informaciju, nego kako sve informacije “držati“ u svojoj glavi. Učenje učenja je postalo značajnije od suvog memorisanja i reprodukcije.

Šta poduzeti da bi se rezultati poboljšali?

Povećati materijalno ulaganje u obrazovanje, ali ne linearno, nego sistematski i projektovano.

Razviti nove metodičke priručnike za nastavnike matematike i prirodnih nauka u kojima će se posredovati: interakcija, učenje učenja, rješavanje problema, istraživačke i eksperimentalne  aktiv­nosti učenika, efikasna diferencijacija nastave i angažovanje emocija učenika.

Neki sadržaji u našim nastavnim planovima i programima su prenaglašeni a neki nedovoljno zastupljeni te je potrebno izvr­ši­ti reviziju nastavnih planova i programa za nastavu pojedinih predmeta u BiH.

Posebno razviti model cjeloživotnog stručnog usavršavanja nastavnika.

Nastavnike treba obučiti za razne modele, metode i sredstva interaktivne nastave, odnosno osposobiti ih da nastav­nim metodama i dizajnom animiraju učenike na časovima nastave kao i u radu na školskom gradivu. Uz tu sugestiju ide i druga, a to je da nastavnike treba stimulisati za ovaj posao, materijalno nagraditi jer je poznato da entuzijazam predstavlja potrošnu robu.

Prak­tič­na iskustva i pedagoška spoznaja o tome da siromašni nastavni planovi i programi ne mogu podržati optimalan razvoj djece i mladih, jasno ukazuju da siromašenje nastavnih planova i programa nije rješenje. Postoji više rješenja ovog problema. Sugeriše se model odvajanja bitnog od nebitnog. Radi se o tome da nastavnike treba uputiti u tehniku odvajanja bitnog od nebitnog kako bi oni osposobili učenike za primjenu ove tehnike u radu na nastavnim sadržajima. Ova tehnika omogućuje korišćenje i drugih tehnika efikasnog učenja.

Državna administracija bi trebala razviti model kompleksnog vred­no­vanja škola u kome bi se dijagnostifikovala povoljna pedagoška klima i efikasna organi­zacija kao bitni učinci efikasnog liderstva u školi, a zatim bi trebalo nagraditi ili stimulisati najuspješnije škole, odnosno direktore škola. Ovo bi omogućilo da se u istom gradu ili regiji prepoznaju uspješne škole i da one posluže kao model manje uspješnim školama.

U glavama jednog broja naših nastavnika  treba razviti senzibilitet za obogaćivanje učionica nastavnom tehnikom i tehnologijom. Ovo neće biti uspješno ako kupimo tehnologiju i postavimo je u učionicu a da istovreme­no ne obučimo nastavnike za upotrebu te tehnike. Nastavna tehnika ne treba da traži nas­tav­nike, nego obrnuto, nastavnici treba da traže nastavnu tehniku.

U bosanskohercegovačkoj nastavi fizike potrebno je posvetiti dodatnu pažnju razvijanju viših misaonih procesa kao što su: razumijevanje, primjena, analiza, sinteza i evaluacija. Ti procesi se najjednostavnije mogu aktivirati tako što nastavnik postavlja pitanja koja počinju sa: „Objasni...“, „Uporedi...“, „Pronađi analogiju...“, „Pokušaj predvidjeti...“, „Prosudi/Procijeni...“, „Aproksimativno odredi...“, „Kreiraj/Konstruiši plan za izvođenje eksperimenta/crtež (dinamički i statički)/dijagram sila/grafikon/lik predmeta/uređaj/mentalni model (simulaciju)...“ i sl.

Poželjno bi bilo i u Bosni i Hercegovini koncentrisati se na nešto manji broj ciljeva iz fizike.U tom smislu bi se obrađivali eksplicitno samo temeljni fizikalni pojmovi, tako da bi za razvijanje viših misaonih procesa nad temeljnim pojmovima ostalo više prostora i vremena. Osim toga, manji bi broj temeljnih pojmova omogućavao i njihovo lakše pamćivanje i uvezivanje u funkcionalnije strukture (mentalni modeli bi se razvijali samo oko temeljnih pojmova). Nastava fizike može se obogatiti brojnim istraživačkim sadržajima. Najefikasniji način se sastoji u izradi jednostavnih eksperimentalnih zadataka (uz postavku problema nastavnik specificira samo pribor) i laboratorijskih problema (samo se daje postavka problema). Demonstracioni ogledi takođe mogu imati i istraživački aspekt ukoliko prilikom demonstriranja koristimo tzv. „predvidi-posmatraj-objasni“ tehniku koja predviđa postavljanje hipoteza o ishodu neke pojave, posmatranje pojave i razrednu diksusiju o odnosu hipoteza i zaista opaženog. Za razvijanje znanja i procesa relevantnih za istraživanja pogodno je i rješavanje problema smještenih u kontekst svakodevnice. U bosanskohercegovačkoj nastavi fizike potrebno je više pažnje posvetiti razvijanju znanja eksperimentalne metode kod učenika. Potrebno je da učenici učestvuju u svim fazama izvođenja eksperimenta. Trebalo bi, kad je moguće, povezivati formalne, apstraktne pojmove i reprezentacije sa odgovarajućim situacijama iz tehnike i svakodnevice. Pojave iz svakodnevice nisu idealizirane kao što je to slučaj sa većim dijelom pojava koje se obrađuju u bosanskohercegovačkim udžbenicima, te nam nude mogućnost da kod učenika razvijamo osjećaj za važnost procesa procjenjivanja značaja efekata različitih varijabli, te za proces kreiranja eksplanatornih modela i prirode fizikalnog saznanja, općenito. Efekti samostalnog rada na rješavanju problema mogu porasti ukoliko učenicima po potrebi pružamo povratnu informaciju. Prije nego što učenik razvije sposobnost rješavanja problema u dovoljnoj mjeri preporučuje se da nastavnik daje što više smjernica (npr. u vidu podpitanja), te da se broj smjernica koje daje nastavnik postepeno smanjuje. Najlošiji rezultat u Bosni i Hercegovini iz fizike bilježe u prosjeku učenici nastavnika čiji je radni staž od 5 do 15 godina. Najbolji rezultat na nivou Bosne i Hercegovine, očekivano, bilježe učenici nastavnika koji imaju najviše godina radnog staža. Ipak, porast iskustva nastavnika dovodi samo do blagog porasta postignuća kod učenika. Bilo bi korisno da obrazovne vlasti i stručnjaci za metodiku nastave fizike u Bosni i Hercegovini detaljnije proanaliziraju aktuelni sistem obrazovanja nastavnika fizike u Sloveniji, te da eventualno unesu određene izmjene u ovdašnji sistem obrazovanja nastavnika iz fizike.

Kontinuirano stručno usavršavanje nastavnika iz hemije bi moglo da ublaži problem pripremljenosti za nastavu, ali je nerealno očekivati da su za to sposobni i dovoljno motivisani sami nastavnici. Stručna jednodnevna usavršavanja, u organizaciji prosvjetno-pedagoških zavoda  zadnjih 15 do 20 godina, se izvode jednom godišnje uglavnom sa temama iz pedagoške grupe predmeta.

Treba odabrati najbolje trenutke kada i u kojoj mjeri koristiti znanstvene formule na satima iz geografije. Organiziranje terenske nastave, pri čemu bi učenici samostalno kartirali u prirodi, posjećivali posebno zaštićene dijelove prirode, posjećivali različite institucije vezane za nastavu zemljopisa kao što su: prirodoslovni muzeji, meteorološke postaje, hidrološki zavodi, zavodi za statistiku te druge organizacije i poduzeća koje se bave očuvanjem okoliša, iskorištavanjem prirodnih dobara i slično.

Školegijum: Hoće li Agencija objaviti pojedinačne rezultate škola čiji su učenici testirani?

Ibraković: Agencija neće objaviti pojedinač ne rezultate. Svaka škola je do sad mogla da preuzme podatke i da ih analizira u svrhu samovrednovanja. Nažalost, nijedna škola do sad nije tražila te podatke.

Školegijum: Hoće li učenici iz BiH u narednom periodu biti uključeni u ovakva ili slična testiranja. Je li ovo samo početak ili izuzetak u “mjerenju“ postignutih učeničkih rezultata?

Ibraković: Agencija je planirala učešće u novoj studiji TIMSS 2011 i to ne samo za učenike završnog, nego i za učenike četvrtog/petog razreda osnovne škole. Pored toga, planirali smo učešće u sličnoj studiji koja mjeri učenička postignuća u području čitalačke pismenosti. Dobili smo poziv od IEA, uradili pripremu, prijevode i lekturu svih testova za probno testiranje- međutim izostala je finansijska podrška od strane države. Naši vjerni donatori UNICEF, Save the children Norway i Fond otvoreno društvo su bili spremni participirati određenim učešćem, ali su tražili garant da će država uplatiti ostatak. Nažalost, ponekad se zaboravi činjenica da kvalitetno obrazovanje bh. građana i građanki, treba i mora biti konkurentska prednost naše zemlje, a ulaganje u ljudske resurse put izlaska iz krize.

Agencija, u saradnji s drugim nadležnim institucijama priprema testiranje i z svih predmeta za učenike devetogodišnjeg obrazovanja. U kojoj fazi su prirpeme za ovo testiranje i hoće li biti provedeno na prostoru cijele BiH (obzirom da su neke škole tek nedavno uvele devetogodišnju osnovnu školu)?

Agencija je započela aktivnosti vezane za definisanje standarda učeničkih postignuća. U većini evropski zemalja to je proces koji traje nekoliko godina i podložan je stalnim praćenjima trendova. U prvoj fazi je planirano definisanje standarda učeničkih postignuća na kraju 3.i 6. razreda devetogodišnjeg  osnovnog obrazovanja iz bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika, matematike i prirodnih nauka. U maju 2011. god. je planirano testiranje. Odabran je reprezentativni uzorak škola sa područja cijele BiH, određena ispitna područja testiranja i urađene test knjižice.

Školegijum: Je li nužna promjena trenutnih NPP-ova za poboljšanje znanja učenika ili se potrebna postignuća mogu ostvariti u trenutnim obrazovnim sistemima?

Ibraković: Promjena vezana za NPP je svakako neophodna. Međutim, to nije promjena koja se samo svodi na promjene vezane za sadržaje, jer nije rješenje u siromašenju programa. Programi koji su korišteni u TIMSS studiji su gotovo identični programima u bh. školama. Ono što nedostaje našim NPP-ovim je struktura jednog kurikuluma.

Naime, izuzev popisa sadržaja, oni moraju sadržavati i druge elemente, posebno one koji se tiču metoda rada i ocjenjivanja. Ocjenjivanje u školama je veliki problem. Nastavnici imaju neujednačen kriterij ocjenjivanja čak unutar jedne škole. Takođe, u inicijalnom obrazovanju, nastavnici najmanje poduke imaju iz oblasti ocjenjivanja, što i kasnije u toku profesionalnog usavršavanja, ostaje trajan nedostatak.

Ocjenjivanje nije samo brojčano iskazivanje dostignutog nivoa znanja i vještina učenika, ono je mnogo kompleksnije i traži zaista mnogo znanja i vještina i od nastavnika kako bi ono postalo mnogo objektivnije.

Naša je škola još uvijek programocentrična, usmjerena na ulaz (programi i sadržaji). Neophodno je snažno pomjeranje na izlaz – na ishode. Pri tome ne smijemo zaboraviti da je ključ za kvalitetno provođenje kurikuluma kako učitelj razumije i prihvata isti.

Smatra se da je jedan od najznačajnih faktora koji je doveo učenike Slovenije u studiji TIMSS 2007 iznad međunarodnog prosjeka upravo aktivna participacija učitelja i nastavnika u reformi slovenačkog obrazovanja. Agencija u toku naredne godine planira definisati ishode učenja za devetogodišnju osnovnu školu i standarde učeničkih postignuća u trećem i šestom razredu iz bosanskog/ hrvatskog/ srpskog jezika, matematike i prirodnih nauka. Vodili smo računa da pored predstavnika resornih ministarstava i zavoda, članovi radnih grupa budu i učitelji, nastavnici i profesori koji rade u bh. školama.