Napustila Češku da bi živjela u BiH: Djevojka kojoj je Srebrenica postala život

Kako sama tvrdi, Balkan je za nju mjesto na kojem još uvijek postoji "poezija života", te iako iz djetinjstva pamti samo slike rata u BiH, odlučila je preći preko ličnih strahova, prenosi Deutsche Welle.

"Moje prvo sjećanje na Srebrenicu je bilo kada su poslije rata ovdje počeli da otkrivaju masovne grobnice što nikako nisam mogla da razumijem, a još manje mi nikad nije ni na pamet palo da ću jednog dana doći i živjeti ovdje", priča Marketa Slavkova, koju u Srebrenici svi zovu Maja.

Još od ranog djetinjstva, koje je provela u Češkom Krumlovu, Maja je u bliskoj vezi sa historijiom, te je odrastala čitajući historijske knjige o umjetnosti, svirajući renesansnu muziku i gledajući predstave baroknog pozorišta. Njeni roditelji su radnici u muzeju dvorca države Češke, što je i nju navelo da upišpe studij kulturne antropologije.

Sarajevo osvojilo njeno srce

Sve to dovelo je do toga da Maja sa 19 godina posjeti Hrvatsku, BiH, Srbiju i Kosovo, što je na nju ostavilo snažan utisak.

"Mi Česi smo drugačiji od ovdašnjih ljudi po temperamentu. Nekako smo tiši, manje pokazujemo emocije. Kod nas se recimo u kafiću samo sjedi i pije pivo, rijetko kad pjeva ili plače. Slušajući muziku Gorana Bregovića ili gledajući neke kultne filmove sa ovih prostora imala sam neke stereotipe o opuštenom životu ovdje, to mi je izgledalo kao neka alternativa", priča dalje Maja.

Prvi boravak u Sarajevu urezao joj se duboko u sjećanje, te je ostala jako povezana sa Bosnom i Hercegovinom, iako je svoje studije nastavila praktično na drugom kraju svijeta, u Australiji. Na tamošnjem univerzitetu imala je priliku sarađivati sa Harizom Halilovićem, koji je porijeklom iz Srebrenice, zbog čega se njen interes za BiH i Srebrenicu još više povećao.

Srebrenica kao poziv života

Vrlo skoro, na poziv Hariza, stigla je i prvi put u Srebrenicu, koja je danas postala njen privremeni dom.

"Meni je Srebrenica prvo bila nešto strašno kao i svim strancima koji su čitali šta se ovdje događalo tokom rata. Tada sam prvi put došla u kontakt sa poslijeratnom zajednicom, povratnicima i životom ovdje. Oduševila me ljepota prirode, gostoprimstvo ovdašnjih ljudi a posebno sam bila fascinirana njihovom snagom i željom da istraju u svakodnevnoj borbi za budućnost", kaže Maja.

Od tada, grad koji je najviše stradao u ratnim razaranjima u BiH postao je predmet njenog punog interesovanja, te je već nekoliko puta učestvovala u Maršu mira, prisustvujući dženazi u Potočarima. To je, kaže Maja u njoj nešto promijenilo, te je shvatila Srebrenicu kao najbitniju stvar kojoj treba posvetiti život.

Uskoro je Maja počela pomagati narodu Srebrenice, sarađivala je s njima, volontirala, podučavala djecu engleskom jeziku, te je i sama naučila lokalni jezik. To ju je dovelo do današnjeg istraživanja koje u Srebrenici provodi za Univerzitet u Bratislavi, a koje je u vezi sa industrijom.

"Srebrenici se uvijek vraćam i kada nisam tu poželim ovaj grad. Život je ovdje više prirodan. Vidiš kako se uzgaja povrće, kako se pravi hljeb, kako se čuvaju životinje. Na Zapadu su veze između ljudi porušene, moderna tehnologija uzima danak, svi su nervozni, zauzeti, nema kao ovdje da sa prijateljicom izađeš na kafu i opušten razgovor", zaključuje Marketa Slavkova Maja razgovor za DW.