Ljubav u prirodi i početak sezone lova na srndaća

Ipak, dolaze polako trendovi skupe lovačke opreme, oružja, optičkih pomagala... Međutim, lov zahtjeva, prije svega, ljubav prema prirodi i divljači i u našoj zemlji ona se uglavnom prenosi s oca na sina.

Početak sezone lova na srneću divljač zakonski počinje 1. maja i traje do 30. septembra za nizinsko lovište, dok je za planinsko pomjerena za mjesec dana, odnosno 1. juni.

Upravljanje i gospodarenje lovištem podrazumijeva i odstrel odnosno izlučivanje divljači iz lovišta, a sve u cilju unapređenja i očuvanja zdrave i kvalitetne populacije lovne divljači.

Inače, lov na srndaća je najiščekivanije zeleno svjetlo za lovce, pojašnjava za Radiosarajevo.ba Muhamed Hodžić, predsjednik Saveza lovačkih organizacija BiH.

"Lov na srndaća pobuđuje veliki interes kod lovaca iz više razloga. Kao prvo radi se o početku nove lovne godine i prvom lovu u toj sezoni, kada lovci poslije provođenja velikog broja aktivnosti u zimskom i ranom proljetnom periodu ulažu u lovište, zaštitu divljači, zimsku prehranu, izgradnju objekata u lovištu, sijanje usjeva za divljač... Zatim, radi se o pojedinačnom lovu na visoku divljač, koja je zaštićena lovostajem i kroz planske dokumente u lovstvu i tačno je utvrđen broj jedinki za planski  odstrijel. Tako da nemaju svi lovci mogućnost odstrijela, a radi se o dosta atraktivnom lovu u kojem lovac pokušava da nadmudri divljač. S obzirom na to da je srneća divljač poznata kao plaha, strašljiva, hitra divljač koja na mali zvuk nestaje iz vidokruga, također, potrebno je da je lovac i dobar strijelac.

Dobro je poznato hvalisanje lovaca ulovom.

Oduvijek postoji ta priča ko je veći hvalisavac lovac ili ribolovac ? Što je i prirodno, svi smo mi ljudska bića, koja vole malo da se pohvale, a posebno kada je lovina u pitanju.  Ponekad se malo i nadoda, što na veličinu lovine to i na kvalitet i ocjene trofeja, pa i na daljinu pogodtka. Međutim, svakako da postoje mjerila. Trofeji divljači ocjenjuju se prema važećim pravilnicima, formulama i uputama Međunarodnog savjeta za očuvanje divljači i lova (CIC). Na osnovu trofejne vrijednosti lako je utvrditi ko je bio uspješniji u lovu“, govori Hodžić.

Koliko god izgledala umiljato, srna je divlja životinja i u skladu s tim se ponaša. 

"Srna jeste lijepa, graciozna, krotka, kako se kaže u narodu lagana skoka, ali  umiljata ne, ipak se radi o divljoj životinji koja će na sve načine pokušati da izbjegne susret sa ljudima. Ona je plaha, strašiva, ponekad ljudi iz raznih pobuda uzimaju iz prirode neopravdano mladunčad srneće divljači. Hrane ih i drže u uvjetima koji ne odgovaraju divljači. Kroz takve slučajeve ponekad vidimo kako srne ili srndaći jedu iz ruku ljudi ili ih ližu, ali to nije znak pažnje ili umiljatosti. Lizanje za životinje ima sasvim drugi smisao od onoga kako mi ljudi cjenimo to“, pojašnjava Hodžić.

Ističe i da nisu rijetki slučajevi da su pripitomljeni srndaći u vrijeme parenja nanijeli  strašne povrede ljudima koji su ih pokušali pripitomiti.

"Dešavalo se čak to da bude i sa smrtnim posljedicama. Ranjenoj divljači nije do iskazivanja ljubaznosti, možda ovo  zvuči malo grozno, ali to je činjenica. Takvoj divljači neophodno je odmah skratiti muke, kako bi se ista što manje patila“, dodaje Hodžić.

Veliki broj lovaca, međutim, u lov ne ide samo radi odstrijela divljači, nego radi druženja, ljubavi prema prirodi, pa i prema divljači.

"Nađite mi bilo koga, osim lovaca, ko je po studeni, dubokom snijegu ili mećavi izlazio u prirodu, nosio hranu za divljač na svojim leđima, osim lovca. Vjerujte to će učiniti vrlo malo, ili nijedan takozvani ljubitelj prirode i životinja. Lično mi je žao pucati na bilo koju divljač i to radim vrlo rijetko, ima dosta lovaca sličnih meni, ali odstrijel se mora provoditi u skladu sa planskom dokumentacijom“, uvjerava nas Hodžić.

Bosna i Hercegovina je zemlja koja se može pohvaliti raznolikošću životinjskog svijeta kojom su posebno zadivljeni lovci iz Italije ,Njemačke, Austrije i Skandinavije.

"Zadivljeni su i ljubaznošćui i gostoprimstvom, te našom kuhinjom, a posebno atraktivnošću lova, jer se ne radi o lovu na upola odomačenu divljač kao na zapadu, nego na pravu divljač za koju treba i znalja i lovačkog iskustva da bi se odstrijelila. Inače, mi smo zemlja poznata po biodiverzitetu kako biljnog tako i životinjskog svijeta, pa samim tim i lovnoj divljači. Veliki raspon od sitne do krupne divljači obitava stalno ili povremeno u našim lovištima. Pomenut ću osnovne vrste: medvjed, vuk, ris, divokoza, snrneća divljač, lisica, zec, fazanska divljač...“ dodaje Muhamed.

Za istinskog lovca, prava ljubav i dika je njegov ker. Savez lovačkih organizacija kroz kinološki savez organizira godišnje smotre, izložbe lovačkih pasa i takozvane utakmice u radu lovnih pasa, na kojima se psi ocjenjuju. Psi koji nemaju ocjenu u eksterijeru i o položen ispit urođenih osobina ne mogu učestvovati u lovu.

"Pravi lov i ne može biti bez rasnih i dobro obučenih lovnih pasa. Kvalitetni lovni psi se odgajaju od pasa poznatog porijekla i osobina. Naša zemlja ima kvalitetne lovne pse i malo je pasa goniča koji mogu kvalitetno da rade u planinskom lovištu, pogotovo na hladnoći kao što to može naš Bosanski Barak. Ne smijemo izostaviti ni posasavskog goniča, koji je rasprostranjen i omiljen kod naših lovaca kao i trobojni gonič i istrijaner“ govori Hodžić za Radiosarajevo.ba.  

Cijene pasa variraju, a zanimljivo je da pravi lovci kerove ne prodaju.

"Od njih ne možete kupiti kera, jer lovac svog psa ne prodaje ni za kakve pare. Cjena odgojenog obučenog, kvalitetnog lovačkog psa kreće se i do nekoliko hiljada eura“, zaključuje Hodžić.