Mini feljton | Safet Krupić: Pariz, Španski građanski rat i tragedija muslimana (II)

Još za vrijeme studija na zagrebačkom Sveučilištu, u uslovima intenzivnog akademskog rada Safet Krupić se pripremao za izradu svoje doktorske disertacije. Ona je, sudeći prema skicama iz njegove rukupisne zaostavštine, trebala nositi naslov "Izvor i osnov logičkih principa" i biti uslov za njegovu aplikaciju na mjesto asistenta Filozofskog fakulteta. 

Kako do toga nije došlo, a pod snažnim dojmom opstrukcija od strane profesorskog kadra, iskoristio je stečeno zvanje profesora francuskog jezika i književnosti i konkurisao za stipendiju francuske vlade. 

Piše: Alen Zečević, za Radiosarajevo.ba

Trending

"Domovina te zove": Pogledajte koliko je ljudi na Smetovima kod Zenice podržalo skup Rame Isaka

Istu je dobio u jesen 1937. godine i preselio se u Pariz, gdje je slušao predavanja na Sorboni. Pored redovnih obaveza, radio je u Nacionalnoj biblioteci i Biblioteci seminara za francusku književnost u Parizu. 

Našao se, konačno, tamo gdje je nesmetano i apsolutno posvećeno mogao da proučava filozofiju i drugu naučnu literaturu, upotpunjavajući strast prema knjizi družeći se sa najeminentnijim profesorima u Parizu.

Revolucionarni rad

Njegov revolucionarni duh kao usud ga je pratio za vrijeme boravka u Francuskoj, o čemu svjedoči i policijska istraga pokrenuta i vođena preko jugoslavske ambasade u toj zemlji. O njoj govori pismo Ambasade Njegovog Veličanstva Kralja Jugoslavije Petra II Karađorđevića upućeno na adresu Ministarstva unutarnjih dela vlade Kraljevine Jugoslavije u Beogradu. 

02.09.23. 08:28

Mini feljton | Safet Krupić: Život i djelo zaboravljenog revolucionara (I)

U Parizu je sa posebnom pažnjom pratio zbivanja u Evropi, osobito prilike u Španiji za vrijeme Građanskog rata i zabrinjavajući rast ideologije fašizma. Potaknut političkim zbivanjima Krupić se prijavio u Biro Internacionalnih brigada u Parizu, sa zahtjevom za dobrovoljno priključenje antifašističkoj vojsci u Španiji. 

No, zbog ranije dijagnosticirane kratkovidnosti u Jugoslaviji i tuberkuloze pluća od koje je u međuvremenu obolio na studijima u Francuskoj, oslobođen je služenja vojske. 

Po povratku u Bosnu i Hercegovinu dobio je posve degradirajući posao profesora pripravnika Gimnazije u Mostaru, na kojem se zadržao od 18. februara 1940. do 1. septembra iste godine. 

Za kratko vrijeme uspostavio je čvrste saradničke i prijateljske veze sa sljedbenicima komunizma u Mostaru, osobito Husrefom Ćišićem, sinom uglednog političara Huseina Hus-age Ćišića, kojeg je upoznao još za vrijeme studija u Zagrebu. 

Zahvaljujući uticaju koji je Husein Ćišić imao u Hercegovini i Mostaru revolucionarni rad komunističke omladine bio je pod svojevrsnom protekcijom od suda i policijskih progona. Husein Ćišić je, još kao gradonačelnik Mostara, finansijski podržavao rad i djelovanje časopisa ˝Putokaz˝ u Zagrebu, u kojem su svoje radove objavljivali Skender Kulenović, Hasan Kikić, Ešref Badnjević, Husref Ćišić i drugi mladi progresivni intelektualci. 

Iz Mostara se preselio u Karlovac gdje se zadržao cijelu godinu, od 1. septembra 1940. do 1. septembra 1941. godine. Tako je, u nemogućnosti za profesionalni razvoj i ozbiljniji naučni rad, dočekao početak Drugog svjetskog rata. 

Uprkos tome, Krupićev akademski opus, premda obim relativno malen, bio je impresivan po sadržaju, širini naučnog pogleda i dometu revolucionarne misli. Najplodonosnije polje njegovog rada bila oblast filozofije, u koju je ušao člankom 'Filozofija i nauka' publikovanom u Almanahu savremenih problema 1936. godine u Zagrebu. Bila je to, kako je nagovještavao, "tek skica jedne naširoko koncipirane radnje o odnosu filozofija i nauke".

Bosanski Krleža

Ovaj časopis iz štampe je izlazio 1932., 1933. i 1936. godine, a uređivali su ga lijevo orijentisani intelektualci različitih profila. Osobito je upečatljiv i trajan uticaj na Krupićevu filozofsku misao imalo djelo Emanuela Kanta, za koju je tvrdio kako "predstavlja visoko spoznajne uspone, iako ona u sebi nosi sve razapetosti između nastojanja dolazeće njemačke građanske klase i njene nemoći da iste realizira". 

Krupić je smatrao da filozofija ima sopstveni odnos prema stvarnosti i da, neizostavno, mora da bude u službi čina ljudskog osvješćivanja u pravcu djelovanja koje ima svoju konkretnu vidljivost. Svoje stavove o socijalnom pokretu čovjeka i smislu filozofije upotpunio je u radovima "Izvor i osnov logičkih principa" (1934.) i "Erazmo Rotterdamski".

Među radovima koji tretiraju umjetnost posebno se izdvaja njegov rad pod naslovom "Problem umjetničke kritike", objavljen u časopisu 'ARS-1937', premda je doprinos razumijevanju pitanja uloge umjetnosti u društvu dao studijama "Problem umjetnosti" i "Andre Gide". 

U njima se jasno primjećuje zrela, neupitno sadržajna i lucidna interpretacija povijesne zbilje, koju je, čak i među već afirmisanim i velikim imenima jugoslavnske književnosti i filozofije, malo ko posjedovao. On umjetnost razumijeva kao društvenu i kulturnu funkciju, koja se ispoljava kroz ljudsku akciju pod okolnostima koje zahtijeva vrijeme, ideal i smisao bivanja. Po tome je, smatrali su mnogi, radom i mišlju podsjećao na neprevaziđenog Miroslava Krležu.

Kad je riječ o društvenoj, političkoj i kulturnoj problematici u Krupićevim djelima, ona je bila temeljito obrađena kroz nekoliko njegovih priloga objavljenih u časopisima. Među njima vrijedno je izdvojiti esej "Današnjica i mi", kojeg je pisao kao uvodnik i program časopisa "Putokaz", zatim tekst pod naslovom "Mi danas" (objavljen 1937. godine u časopisu "ARS-1937") i "Nešto o nauci i naučnom radu" (objavljen 1936. godine u zagrebačkom časopisu "Medicina").

Lomovi u Europi i muslimani

Oni su analitična i mjerodavna ocjena ukupne društveno-političke realnosti i odnosa u jugoslavenskom društvu, koji su jednu mladu generaciju intelektualaca suočili sa iluzornim očekivanjima i tragedijom jednog vremena. "U čitavom tom periodu", naglašavao je Krupić, "od 1918. do 1930. ima nečeg mutnog, nejasnog i ko u snu zakovitlanog u čitavom našem životu". 

U fokusu njegovih promišljanja našao se politički i pravni status bosanskohercegovačkih Muslimana, ustavom nepriznatog naroda, koji se pod uticajem krupnih političkih procesa u Evropi suočio sa sopstvenim problemima. 

"Svakako da tome svemu leži uzrok", tvrdio je Krupić, "socijalnoj bijedi i zaostalosti Muslimana i njihovoj političkoj inferiornosti" u društvenom uređenju, begovatu, koje nije dozvoljavalo da se upozna evropska stvarnost koja je neminovno moraka i k nama doći". 

On je, kako se i vidi, razumijevao realnost kroz prizmu povijesnih procesa i uzusa, prije svih borbe za vjerska i agrarna prava, koji su muslimane uslovili tragičnom pozicijom politički marginalne nacionalne skupine. 

"Svijest o čovjeku, o slobodi i demokraciji koju osjeća još mutno, nejasno, naša izrabljena sredina mora se razviti do kristalne jasnoće koja će je najsnažnije ponijeti u borbu za punu političku i ekonomsku demokraciju. Današnjica stoji pred nama kao niz pitanja koje mi moramo rješavati jer to je smisao našeg života", upozoravao je Krupić. 

Upravo ta borba, koju je predosjećao i za koju se spremao, postat će njegovo najveće i posljednje iskušenje. Iskušenje koje je imalo cijenu života.

Nastavit će se…