Orson Welles bojao se da gleda u jablaničke provalije

Napravljen je na visini od 42 metra i dug 82, te srušen za potrebe jednog od najboljih jugoslovenskih filmova svih vremena 'Bitka na Neretvi' Veljka Bulajića, koji je bio nominiran za američku prestižnu filmsku nagradu Oscar 1969. godine.

Scena u kojoj je srušen most snimljena je 18. decembra 1968. kada se 400 tona metala sručilo u Neretvu u 12:50 sati tog dana. Nijedan kadar tog rušenja nije ušao u film jer se nakon miniranju mosta podigla velika prašina od koje se nije moglo snimati, stoga je rušenje kasnije dosnimljeno na maketama u češkoj laboratoriji.

U kanjon Neretve bačeno je 20 topova, 16 tenkova i kamiona, ali i 5 tona drugog materijala, kao i 12.000 eksplozija sa 10 tona eksploziva. 

U filmu je ulogu ostvario i čuveni Orson Welles, a plakat za sami film izradio je jedan od najpoznatijih slikara Pablo Picasso tražeći za njega sanduk najboljeg jugoslovenskog vina.

Film je snimljen prema tzv. bitki za ranjenike koja je poznata i kao jedna od najhumanijih bitki u bivšoj Jugoslaviji i čija se vojna strategija dugo proučavala na vojnim akademijama, a ona je ujedno i jedna od najvažnijih bitki u Drugom svjetskom ratu na prostoru jugoistočne Evrope.

Bitka za ranjenike na Neretvi bila je bitka za spas preko 4.000 ranjenika koju su vodile i dobile partizanske jedinice protiv udruženih njemačkih, italijanskih, ustaških i četničkih snaga u februaru i martu 1943. godine, piše na stranici Muzeja.

Nijemci su htjeli uništiti središnje zapovjedništvo Partizana, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije, i glavnu Partizansku bolnicu. Sile osovine su okupile devet divizija, šest njemačkih, tri talijanske, nekoliko ustaških i domobranskih zdrugova, te nekoliko četničkih jedinica. Procjenjuje se da je preko 150.000 vojnika Sila osovine napalo znatno malobrojnije partizanske odrede, uz koje su bili i ranjenici.

Iako su neprijateljske snage bile u većem broju, nisu uspjele u svom naumu, budući su partizani uspjeli probiti obruč i nanijeti protivnicima velike gubitke.

Rušenje mosta na Neretvi lukava je strategija kojom su partizani zavarali neprijatelje i izvukli svoje snage, a koje je naredio Josip Broz Tito. 

Proboj preko Neretve u mnogo čemu je jedinstvena pojava u historiji ratovanja, jer je razbijeno jako okruženje unutarnjom snagom opkoljene vojske, izmučene borbama i bez pomoći iz vana.

Originalnom varkom je zavaran i nadmudren tako iskusan protivnik. Po humanosti, da se istraje, i Titovoj strateškoj zamisli, ova bitka je ušla u sve vojne udžbenike svijeta, navodi se na stranici.

Do mosta se danas može doći iz prelijepog jablaničkog parka ispred Muzeja 'Bitke za ranjenike' i uživati kraj modrozelene Neretve, te u tišini rijeke pokušati zamisliti slike historije i pomisliti kako je baš na tom mjestu nekada stajao i vrhunski glumac Orson Welles.

Kažu da je iz straha od gledanja u jablaničke provalije tražio helikopter kako bi sišao sa visoravni Risovac, ali mu nisu odobrili.

Ipak, ostat će upamćen po rečenici: 'Do poslednjeg daha, želim Titovu glavu!'

U Jablanici su još za potrebe filma izgrađena tri sela, crkva i tvrđava, te 80 bunkera koji su kasnije srušeni.