Kako obeshrabriti separatiste u BiH

Na tribini “Odnosi u regionu, 15 godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma”, u okviru festivala Dani Sarajeva u Beogradu, okupili su se član Glavnog odbora Naše stranke Srđan Dizdarević, pisac Igor Štiks, asistent na Fakultetu političkih nauka Vladimir Pavićević, pisac i kolumnista Teofil Pančić te dogradonačelnik Sarajeva Miroslav Živanović. Razgovaralo se o odnosima u regionu, a moderatorka je bila novinarka Federalne televizije Duška Jurišić.

Govoreći o Daytonskom sporazumu i o tome kako se dogodilo da političari iz Republike Srpske koji su bili njegovi najveći protivnici, 15 godina kasnije postaju njegovi najveći zagovornici, Teofil Pančić je istakao da Dayton stvara okvir koji omogućava današnjim političarima u BiH da parazitiraju na statusu quo.

“Milorad Dodik je svakako jedan od najodgovornijih za zdravlje BiH, njen život ili smrt. On pripada generaciji onih političara koji su stvorili sadašnje stanje u BiH ali pripada i onima koji na tom stanju parazitiraju i koji to stanje održavaju ovakvim kakvo jeste, dakleduboko bolesnim jer to njemu u interesu”, rekao je Pančić.

On je dodao da susjedi mogu da učine mnogo na poboljšanju stanja u zemlji, kao i da je to jedna od njihovih daytonskih obaveza.

“Mogu da utiču na taj način da obeshrabruju onaj deo političkih snaga unutar BiH koji se pozivaju na srpski ili hrvatski, odnosno, nacionalni interes sa latentnom separatističkom pričom. Ako ti Beograd i Zagreb šalju nedvosmislen signal da niko unutra BiH ne može računati na bilo kakvu političku podršku od suseda za bilo kakvu ideju o izdvajanju to bi bio najbolji blagotvorni uticaj na prilike unutar same BiH. Ne samo da mogu da urade, nego to niko ne može da uradi umesto njih. To ne može niko ni unutar BiH ni u međunarodnoj zajednici, to mogu samo susedi, a kad kažem susedi mislim prevashodno na Srbiju i Hrvatsku. Susedi čine više nego što su činili nekada, ali kada nešto tako temeljito upropastite kao što su susedi devedesith tako temeljito poradili na uništavanju izgleda za normalan život u BiH onda vi morate i u popravljanju stanja da budete tako temeljiti i dosledni. Naravno da ove postmiloševićevske i posttuđmanovske elite to nisu, da li iz kalkulacije ili iz toga što i same ne veruju u to ali mislim da se tu nedovoljno radi i da idemo često sistemom korak napred, dva koraka nazad, stalno se vrtimo u začaranom krugu. Ta poruka nije nedvosmislena i mislim da i dalje najblaže rečeno koketira implicitno sa idejom da Bosna može da bude, a i ne mora, a i ako ne bude, onda ćemo mi da poradimo na tome da bude najviše toga za nas”, rekao je Pančić.

Faktor 'Mile'

Pominjući odnos Srbije prema Republici Srpskoj, Pančić je rekao da se taj entitet shvata kao ratni plen.

“RS se tretira kao ratni plen, ali i kao država, što ona nije. Vi to imate na nivou običnog govora, to je uraslo u mentalni sklop da oni o tome ni ne razmišljaju. Često u novinama nekakve nacionalističke orjentacije često možete pročitati rečenice tipa “na granici Srbije i Republike Srpske”. To je formulacija koja ljudima koja ljudima ne para uši a ne para im uši iz prostog razloga što ne postoji svest oko toga da BiH postoji kao država i da mi kao garant Daytonskog sporazuma da imamo određene moralne, političke i svake druge dugove i dužnosti prema toj državi da činimo sve što možemo da je sa svoje strane podupiremo, a ne da je potkopavamo”, rekao je pisac i kolumnista nedeljnika “Vreme” i dodao da mira u regionu ne može bite bez mirne i stabilne BiH.

Pisac Igor Štiks smatra da mirni razlaz, koji je pominjao nedavno premijer RS Milorad Dodik, u BiH nije moguć jer državnost BiH nije upitna.

“Daytonski sporazum jeste mirovni sporazum koji jeste stvorio entitete ali je sačuvao državnost, i bilo kakav napada u tom smislu na državnost doveo bi u pitanju mir. Svi koji govore da se BiH može tako lako raspasti zapravo pokušavaju stvari riješiti vrlo jednostavno a one se ne moggu riješiti jednostavno i to tako ne ide. Da bi se uspjeli od 1992 – 1995. godine poginulo je 100.000 ljudi, uništena je jedna zemlja a BiH se nije raspala. U tom smislu, mislim da je lako bite pesimista. Bilo gdje da odete pa vidite te podjeljene škole , razgovarate sa mladim ljudima možete reći ovo nikad neće biti sređeno društvo. Međutim, postoji nešto što se zove struktura dugog trajanja, a to znači da vi imate BiH kao entitet državno pravni već jako dugo, čak od Otomanske imperije. Imate jednu prilično dugu tradiciju državnosti upravo ovakve BiH u ovakvom obliku. Sad pogledajte malo Srbiju i pogledajte Hrvatsku. Hrvatska koju danas znamo u ovim granicama nastala je 1945. godine, pogledajte Srbiju koja konstantno mijenja svoj oblik, Slovenija i Makedonija nisu ni postojale prije 1945. godine kao takve. Pa kad postavite stvari iz druge perspektive, vidjećete da je zapravo BiH stabilna dok ove druge zemlje nisu, odnosno da će BiH opstati dok za ove druge zemlje nisam siguran”, kaže Štiks.

BiH već deceniju i po funkcioniše po odredbama Daytonskog sporazuma. Međutim, nakon 15 godina i svega što se dešava poslednjih godinu dana, poput sve češće upotrebe ekstremno nacionalističke retorike i posrnuća medija u nacionalističko šovinistički žargon, postavlja se pitanje da li je ovaj sistem održiv, mogu li tamošnje institucije da funkcionišu po principima uspostavljenim u Daytonu i da li BiH treba novo uređenje, odnosno postoji li alternativa.

Prema mišljenju Miroslava Živanovića, dogradonačelnika Sarajeva, drugačiji pogled u BiH je moguć i alternative nema, mora se učiniti sve da se promijeni matrica u kojoj ta država funkcioniše i danas.

“Često u BiH sistem koji je gradi djeluje da nije sistem , a on zapravo jeste sistem koji isključivo ide u korist etnonacionalističkih političkih elita koje u ovom trenutku vode zemlju. Naš je zadatak da u toj situaciji upoznamo što veći broj ljudi sa scenarijem koji se dešava i da ih zapravo na neki način uputimo u onom smjeru koji će pokušati da rastavi taj sistem i da krenemo dalje normalnijim putem. Postoje ohrabrujući signali u BiH koji govore da građani i građanke BiH polako prihvataju mehanizme koji su tu na raspolaganju silom prilika, tako imam o slučaj “Finci- Sejdić” koji će nanijeti ozbiljan udarac ovakvom sistemu. Pukotine se pojavljuju. Mislim da nam najviše ide na ruku činjenica da ove garniture na vlasti sijeku svojim ponašanjem granu na kojoj sjede, prema jednom mehanizmu prema kojem uopšte ne razmišljaju previše. To je taj upravni mehanizam koji je tu da sprovodi njihove politike. Rođačkim pristupom i patronažom administrativni aparat je popunjen određenim ljudima koji nisu u stanuju da sprovode bilo kakve politike. Ljudi će to prepoznati u određenom trenutku i ja se nadam da će to dati određene rezultate i da ćemo krenuti dalje sa širenjem pukotina u tom sistemu”, rekao je Živanović.

"Sejdić i Finci": Sudska odluka se mora provesti

Na slučaj “Finci –Sejdić” nadovezao sei nekadašnji predsjednik Helsinškog komiteta,a danas član Glavnog odbora Naše stranke, Srđan Dizdarević. Evropski sud za ljudska prava donio je odluku u slučaju „Sejdić, Finci“, prema kojoj je Bosna i Hercegovina dužna da nacionalnim manjinama omogući kandidovanje na izborima. Zbog nesprovođenja te odluke nedavno je održana i hitna rasprava o BiH u Vijeću Evrope.

Dizdarević je rekao da bi bilo bolje pokušati pritisak različitih međunarodnih institucija poput Evropskog parlamenta kako bi se promjenio izborni sistem koji onemogućava ispunjenje elementarnog ljudskog prava, a to je da svi budu birani i da biraju a ne ići na ambiciozan projekat izmjene ustava koji nam nikako ne polazi za rukom.

“Bilo bi bolje ali je nemoguće jer po interpretaciji svih relevatnih međunarodnih orgnazicija iz oblasti prava stvar mora početi tako što će se izmijeniti ustavna odredba koja decidno kaže “Predsjedništvo BiH se sastoji od trojice članova ; jednog Srbina koji s ebira sa područja Republike Srpske, jednog Hrvata i Bošnjaka koji s ebiraju sa teritorije Federacije BiH.” Očigledno da je ta Dejtonska solucija, čitav paket aneksa, kojom je i ustav donijet, donio je i jednu kontradiktornost , koja je na ovom primjeru najočitija. U preambuli se kaže da će u BiH postojati najveći standardi ljudskih prava, a s druge strane je ugrađena diskriminacija po etničkoj osnovi kao jedan od problema i drugo, apsolutizirani etnos. Svi konkretni članovi Ustava BiH operišu s nama kao sa Srbima, Hrvatima i Bošnnjacima. Nema tu prostora za građanina niti za one sugrađane koji pripadaju nacionalnim manjinama, kao ni za onu kategoriju koja ima primarni identitet da se osjeća kao Bosanci i Hercegovci, što je potpuno legitimno. Ovo je već bilo jasno 1996. godinei tad je bilo jasno da je Ustav protivan samom sebi. Od tada do danas traje nagađanje i ppokušava da se promijeni. Evo i sad kad je Sud za ljudska prava u Strazburu rekao da se to mora mijenjati, naši političari nisu spremni da to učine jednostavno zato što im više i odgovara da se oktobarski izbori odvijaju u ovom znaku ,a ne u znaku jednakosti građana, političke jednakosti u svakom smislu te riječi”, pojasnio je Dizdarević.

Na pitanje Duške Jurišić da li vjeruje da će se provesti sudska odluka, Dizdarević je siguran da hoće.

“Sudska odluka će se provesti. Međutim ovakva odredba ustava će i dalje bite na snazi u BiH, odnosno njuene reperkusije do 2014. godine jer će Predsjedništvo BiH koje će bite izabrano 3. oktobra bite izabrano po ovim pravilima. Dakle, ako se ustav bude promjenio i sutra, to neće imati implikacije na izborni sistem, niti će se u političkom smilu nešto promijeniti”, kaže Dizdarević.

Faktori Tadić i Silajdžić

Jurišićeva je podsjetila da je predsjednik Srbije Boris Tadić prekinuo posjetu Kipru i otišao u Banjaluku kako bi se sastao sa Miloradom Dodikom, uoči susreta sa Harisom Silajdžićem. Dodik je rekao da ne priznaje nikakve reparacije posjete Istanbulu i da posjetu Silajdžića doživljava kao privatnu. Na pitanje da li je moguće da susjedi naprave neki korak gdje će stvari staviti na svoje mijesto, odnosno, da je Dodik ipak jedan premijer, a Haris Silajdžić državni predstavnik, pokušao je da odgovori Vladimir Pavićević asistent na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Funkcionalnost BiH mnogo više zavisi od odnosa suseda , nego od unutrašnjih aktera i informacija koje na to utiču. U tom smislu, pitanje Srbije je ovde jako važno i pitanje sastanaka koji se odvijaju uoči posete Harisa Silajdžića ovd ejeste važno. Moje mišljenje je da sve ove stvari koje pominjemo, usvajanje rezolucije koja je možda mogla da bude sadržinski drugačija, izvinjenje koje je uputio predsednik Tadić, nemaju toliki smisao koliki bi imali kada bi ti potezi bili pretočeni u konkretne poteze. Drugim rečima, bilo bi dobro da svoje liderske ambicije, od kojih se obično susedie kosa na glavi diže, ako je moguće Srbija pretoči u konstruktivnu politiku prema svojim susedima. a naročito BiH. To bi značilo da umesto protivrečnih poruka koje se danas šalju BiH, pa su sa jedne strane vrlo često putuje u RS, a Dodik je čest gost u Srbiji, a istovremeno s eupućuju poruke da je BiH nezavisna država za Srbiju, da se umesto te situacije ta podrška preusmeri na razvijanje bilateralnih odnosa. Srbija u ovom trenutku nema nikakvu politiku i zbog toga se označava kao ključni problem a ne lider u regionu”, istakao je Pavićević.

Poslednji u nizu festivalskih panela u CZKD-u trajao je preko dva sata i izazvao je veliku pažnju publike, među kojom su bili i predstavnici SUBNOR-a i antifašističkih organizacija, te mladi iz Sarajeva i Beograda.