Historijat Opće bolnice 'Prim.dr. Abdulah Nakaš': Tradicija duga 150 godina

Opća bolnica "Prim. dr. Abdulah Nakaš" Sarajevo ima veoma dugu i bogatu tradiciju. Nastala je još u 19. stoljeću i imala je burnu historiju, a svoje najslavnije stranice ispisala je tokom ratnih godina tokom kojih je u njoj liječeno više od 8.000 naših ranjenih sugrađanina

Osnivanje

Osnovao ju je, kao tursku vojnu bolnicu, Topal Šerif Osman-paša, koji je postao bosanski veliki vezir 1860. i nakon osnivanja Bosanskog vilajeta, prvi valija 1865. U Sarajevu je, pored izgradnje vojne bolnice, pokrenuo i prve stručne i srednje škole, prvu štampariju u Bosni i Hercegovini, podigao biblioteku i čitaonicu. Do njegovog dolaska vojnici su liječeni po iznajmljenim privatnim kućama. Stoga je on, u okviru provođenja reforme turske armije, započeo izgradnju bolnice 1866. godine. Uz građansku bolnicu, koja se počela graditi nešto ranije, to su tada bile jedine dvije bolnice na teritoriji BiH.

Imala je svoj vodovod i kanalizaciju, što je u to doba bila rijetkost, a u njoj je otvorena i prva savremena apoteka u BiH. Vodili su je vojni turski ljekari koji su bili školovani uglavnom u austrougarskoj monarhiji i primjenjivali u tretmanu bolesnika iskustva evropske medicine. U bolnici su liječeni isključivo turski vojnici i starješine i ona nije imala nikakav utjecaj na zdravstveno stanje stanovništva u BiH.

Austrougarski period

U periodu austrougarske dominacije na ovim prostorima, naslijeđena turska vojna bolnica postala je Garnizonska bolnica broj 25. godine 1897. ova bolnica se sastojala od dva kompleksa zgrada koje je dijelila ulica Sušica.

Organizacija bolnice bila zasnovana na paviljonskom sistemu. Bila je namijenjena isključivo vojnim potrebama s vojnim austrougarskim ljekarima.

Kraljevina Jugoslavija i Drugi svjetski rat

Između dva svjetska rata (vrijeme Kraljevine Jugoslavije) izgrađen je još jedan paviljon, ali u namjeni i ulozi bolnice bitno se ništa ne mijenja. Iako je tada imala 18 vojnih ljekara, što je za to doba predstavljalo dobru kadrovsku popunjenost, radila je isključivo za potrebe armije, kao armijska bolnica 2. vojne oblasti.

Već u to doba se osjeća dotrajalost zgrada u kojoj je bila smještena bolnica, kao i njihova nepodobnost za razvoj savremene medicine.

Takvu bolnicu je naslijedila NDH i u vremenu od 1941. do 1945. nema nekih bitnih promjena. U bolnici se liječe domobrani i ustaše, a imala je jedno malo odjeljenje za zarobljenike (partizane). Interesantno je da se u ovoj bolnici nisu liječili njemački vojnici. Kapacitet joj se proširuje na 800 kreveta bez proširenja smještajnog prostora. Sve više se osjećala dotrajalost pojedinih objekata, no i pored toga su rađene samo najnužnije opravke.

SFRJ

Od 1945. (vrijeme nove Jugoslavije) smještajni uvjeti i oprema bolnice su se sporo i teško popravljali.

Godine 1958. hirurško, očno, ORL, rentgen odjeljenje i bolnički laboratorij su dobili pristojan smještaj u novoizgrađenoj zgradi, koja će u konceptu nove bolnice biti adaptirana za polikliniku.

Mada nedovoljno i sporo, modernizirala se i medicinska oprema bolnice, zadovoljavajući u dobroj mjeri savremene zahtjeve dijagnostike i terapije.

Ulagana su ogromna sredstva u popravke sve dotrajalijih zgrada, ali problem smještaja i modernizacije bolnice ostajao je i dalje neriješen, kočeći sve više njen daljnji stručni razvoj. Zbog toga je odlučeno da se izradi nova bolnica. Radovi na njoj su otpočeli 1973. godine, a njena izgradnja je dovršena 1979. godine. Time je bolnica dobila sadašnji izgled. Kapacitet joj je bio 420 kreveta. Pored vojnih lica u njoj su se liječili i civili. Osiguravala je primarnu, sekundarnu i djelomično tercijarnu zdravstvenu zaštitu.

Ratne godine

Godine 1992, s početkom agresije na BiH, tadašnja Državna bolnica "Sarajevo" našla se u neposrednoj blizini prve ratne linije.

Iako u vrlo teškim uvjetima, bez osnovnih energenata, sa smanjenim brojem osoblja, uz minimalne količine lijekova i hrane, bolnica je i dalje radila.

Za vrijeme agresije liječeno je preko 8.000 ranjenih sugrađana i izvedeno oko 11.000 većih operacija. Kroz polikliniku prošlo je preko 90.000 vanjskih pacijenata kojima je urađeno preko 1.400.000 medicinskih usluga. Porođajno odjeljenje je asistiralo pri porađanju 6.000 trudnica.

Bolnica je pogođena s oko 200 velikih projektila. Sve zgrade su teško oštećene, kao i oprema. Na svim odjeljenjima medicinska oprema i instrumenti, koji nisu bili uništeni, bili su istrošeni zbog velike frekvencije korištenja. Tehničko osoblje je nastojalo da ih osposobi koliko je to bilo moguće, a kad su se iscrpile rezerve, morali su od postojeće opreme koristiti dijelove da bi druga mogla funkcionirati. Mnogim aparatima bili su potrebni specijalni dijelovi i profesionalci za njihovo ugrađivanje. To je bilo moguće ostvariti samo uz pomoć donatorskih organizacija. 

Rezerve specijalnih materijala potrebnih za ortopediju, veskularnu, neuro i rekonstruktivnu hirurgiju, a isto tako za očno odjeljenje, anesteziju i intenzivnu njegu, te RTG, laboratoriju, sterilizaciju i transfuziju također su bili brzo na izmaku. Zahvaljujući humanitarnim organizacijama, WHO i drugim donatorima, te vlastitim snagama, bolnica je i dalje mogla raditi iako na granici ljudskih mogućnosti.

Poslijeratni period

Od 2000. godine ustanova posluje pod nazivom J.U. Opća bolnica "Sarajevo". Osnovana je za obavljanje javne zdravstvene djelatnosti u oblasti specijalističko-konsultativne i bolničke zaštite za Kanton Sarajevo.

Osim zdravstvene djelatnosti u bolnici se odvijao dio nastavnih procesa za srednju školu zdravstvenog usmjerenja, farmaceutskog fakulteta i postdiplomskog obrazovanja u oblasti kliničkih disciplina i porodične medicine. Kapacitet ustanove bio je 300 postelja, a u njoj je zaposleno preko 500 uposlenika.

Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo od 20. aprila 2006. bolnica dobiva sadašnji naziv – Javna ustanova Opća bolnica „Prim. dr. Abdulah Nakaš" po šefu hirurških disciplina, glavnom hirurgu Armije BiH i osnivaču bh. sindikata zaposlenika u zdravstvu.

Njena budućnost, u trenutku pisanja ovog teksta, ostaje neizvjesna.