Davor Gjenero: Zoran Milanović je produkt Tuđmanova režima

Zoran Milanović je tipičan produkt Tuđmanova režima, kaže u razgovoru za Radiosarajevo.ba ugledni hrvatski politolog i politički analitičar Davor Gjenero, komentirajući najave da će hrvatski predsjednik i bivši premijer našeg zapadnog susjeda na 25. godišnjicu akcije „Oluja“, 4. augusta, odlikovati četiri gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Specijalnu policiju Herceg-Bosne, uključujući i Zlatana Miju Jelića, bjegunca osumnjičenog za ratne zločine nad Bošnjacima u Mostaru.

Od Tuđmana do ljevičara

Gjenero smatra kako bosanskohercegovačka javnost griješi kada Milanovića smatra ljevičarom.

„On je samo dovoljno lukav da onog momenta kad je shvatio da je Tuđmanov brod potonuo, preskoči s njega. Uostalom, to je samo ponavljanje političke karijere njegova pokojnog oca, koji je do pred sam kraj komunizma bio partijski čovjek postavljen na visoke funkcije u javnoj upravi i javnim poduzećima, a kad je osjetio da se primakao kraj režima, "distancirao" se od njega i već 1990. bio funkcionar HDZ-a, pomoćnik ministra prosvjete i kulture zadužen za financije. Milanovićeva karijera "diplomata" i "javnog službenika" odvijala se pod zaštitom tatinih HDZ-ovskih leđa, sve do, prema jednima studenog 1999., kad je Tuđman završio u bolnici, a prema drugima siječnja 2000., kad je opozicijska šetorka prvi puta pobijedila HDZ na parlamentarnim izborima. Tada se naš junak upisao u SDP, i od tad je on "ljevičar", navodno“, analizira Gjenero, odličan poznavatelj prilika u Hrvatskoj i regionu.

U brojnim ranijim epizodama, podsjeća naš sagovornik, Milanović je pokazao da daleko više od suvremenih HDZ-ovaca, „drži do Tuđmanove politike prema Bosni i Hercegovini“.

„Nakon nedavnih predsjedničkih izbora bio je iskreno razočaran Draganom Čovićem, ne zbog njegove politike u BiH, nego zašto što je podržavao Kolindu Grabar Kitarović, a ne njega, koji je prema Čoviću kao premijer bio daleko "uviđavniji" nego li Sanader i Jadranka Kosor prije njega, ili Andrej Plenković nakon njega. Nakon parlamentarnih izbora, na kojima je njegova bivša stranka, SDP, potonula, uglavnom zahvaljujući njegovim krivim politikama, dok joj je bio na čelu, kad je stranku kadrovski devastirao, Milanović se vidno odmiče i od SDP-a i cijele lijeve opozicije. Podilaženje Rojsu ili Jeliću samo je dio te nove strategije“, smatra Gjenero.

Približavanje desnici

Uvjeren je da Milanović namjerava izazivati konflikte s centrističkom vladom Andreja Plenkovića.

„A uz razdrobljenu ljevicu i lijevo liberalnu scenu, jedina snažna poluga za izazivanje sukoba mu je približavanje desnoj margini političke arene, koja je izrazito bijesna na Plenkovića i njegovu umjerenjačku i sve otvorenije antinacionalističku politiku. Zato i danas pred obljetnicu „Oluje“ razgovaramo o iracionalnim potezima predsjednika Milanovića, a ne o velikom iskoraku što ga je premijer Plenković pripremio sa svojim koalicijskim partnerima iz SDSS-a“, kazao je Gjenero, te podvukao:

„Vodeća stranka Srba u Hrvatskoj, naime, prisustvom potpredsjednika vlade iz njenih redova, Borisa Miloševića, simbolički priznaje hrvatske žrtve tokom agresije 1992-95, a hrvatske javne vlasti izražavaju pijetet prema srpskim žrtvama tijekom i naročito nakon „Oluje“, a najavljenim sudjelovanjem drugog potpredsjednika vlade i ministra branitelja Tome Meveda, generala HV i zapovjednika u „Oluju,“ na komenoraciji u Gruborima, gdje su policijski specijalci nakon oslobodilačke akcije pobili skupinu nedužnih civila, uglavnom staraca, a do danas za taj ratni zločin, niti za njegovo prikrivanje i nekažjavanje, nitko nije odgovarao“.

Podsjetimo, Tužilaštvo BiH je podiglo opširnu optužnicu protiv Jelića u decembru 2005. godine.

Jelić je bjegunac pred bosanskohercegovačkim prevosuđem, a na Sudu BiH je u toku razmatranje zahtjeva Hrvatske da njegov predmet bude ustupljen toj zemlji.