"Geografija nestanka" Emira Suljagića: U potrazi za izgubljenim životima

2
F. V.
"Geografija nestanka" Emira Suljagića: U potrazi za izgubljenim životima
FOTO: Radiosarajevo.ba / Emir Suljagić

Una mattina mi son svegliato
E ho trovato l'invasor

I zato je bilo bolje da nisam preživio. Bilo bi bolje zato što sam već bio mrtav. Moj je život bio okončan, završen i onda mi nanovo vraćen i nisam znao šta da činim s njim… 

Ove potresne riječi ispisao je Emir Suljagić u knjizi "Geografija nestanka" (Vrijeme, Zenica) koja će, nakon brojnih gradova Bosne i Hercegovine, u petak, 2. decembra biti promovirana u Konferencijskoj dvorani JU Kulturni centar Mostar Sjever (Potoci – Bijelo Polje), s početkom u 19 sati. U gradu koji se, kao i Suljegićev Bratunac, njegova Srebrenica, kao i Sarajevo, Zvornik, Prijedor, Višegrad, Brčko, Foča, Gornji Vakuf, Prozor, Stolac, Čapljina, Ljubuški… itekako bori sa svim svojim "fragmentima iz razorene prošlosti".

I 27 godina nakon genocida pronalaze predmete ubijenih, Suljagić: "Sve ćemo naći, to je dug Bosni"

I 27 godina nakon genocida pronalaze predmete ubijenih, Suljagić: "Sve ćemo naći, to je dug Bosni"

Fragmenti iz razorene prošlosti

Obimom neveliko (80-tak stranica), djelo koje će Kenan Efendić nazvati trećim dijelom Suljagićeve trilogije o Srebrenici, sigurno ćete isplakati. Ne zato što Suljagić tek očajava nad sudbinom ljudi koji su imali biti uništeni i koji su sistematski, temeljito i planski uništavani. Autor i svjedok historijskih događaja te činjenice manirom iskusnog istraživačka dokumentira. Već zbog činjenice da ćete se osjećati ljudski poraženi zbog razmjera bezumnog zla koje se i danas svojim negiranjem, minimiziranjem, propitivanjem i, istovremeno, trijumfalizmom, poslije svega, kezi, tražeći nova "kušanja krvi". Možda i zbog činjenice što će svako od nas, Suljagićevih suvremenika naći dio svoje izlomljene prošlosti.

Suljagić nam svojim pričama daje uvid u pojedinačna imena ljudi i cijelih nestalih porodica, važne slike, činjenice, datume, dokumente i opise uz pomoć kojih se povezujemo sa nekima od 8372 osobe ubijenih u genocidu, ali i prije i poslije događaja jula 1995., vraćajući im istrgnute i nepravedno prekinute živote, sa svim njihovim vrlinama, slabostima, greškama, naprosto ljudski lik… 

Knjiga Emira Suljagića promovirana u Tešnju: Kako djetetu objasniti šta se desilo…

Knjiga Emira Suljagića promovirana u Tešnju: Kako djetetu objasniti šta se desilo…

Bivši prevodilac snaga Ujedinjeni nacija (UN) u "zaštićenoj zoni" tako slika atmosferu Varšavskog geta i bosanske Guernike u kojoj se događa najveći zločini u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, uplićući u širu sliku zločina nad zločinima i brojne osobne tragedije…

- Sine, gdje ćete me ukopati?

- Gdje hoćeš da te ukopamo?

- Nemojte tamo, ne smijem sama.

- Dobro, majka, ukopat ćemo te u Sarajevu.

- Neću tevhid da mi se uči.

- Zašto?

- Neću žene da mi blebeću po kući. Plati da se prouči hatma umjesto tog.

- Dobro majka…

Opisuje Suljagić posljednji oproštaj s majkom, "najvećim partizanom kojeg sam ikad sreo". Heroinu koja je "radila na nadnicu na imanjima oko Srebrenika da bi prehranila sebe i moju sestru", "ratovala sa birokratijom u izbjeglištvu u Tuzli", "spavala na kartonima i betonskom krovu", da bi zaštitila "porodično dostojanstvo". Ali "nikada nije priznavala poraz".

Ni živi, ni mrtvi

Autor u svojim pričama ispisuje "fascinantnu mješavinu različitih žanrova: memoaristike, svjedočenja, pripovijedane proze, esejistike, sociološke i političke studije" (V. Preljević).

"Koliko je duša još uvijek izgubljeno u fizičkim i duhovnim pustopoljinama domovine svjedokinje SU-032";

"Ni mrtvi ni živi. Kao mi, kada u tišini ljetnih noći, dok po nama pada rosa, sakupljamo uspomene raspačane među nama, s drugim periodnima šutnje i mučnim gutljajima rakije između svake naše priče";

"Moja iskorijenjenost ne dolazi iz moje, nego iz Demirove (Emirovog djeda, op.a.) iskrojenosti. Iz toga što on nikada nije naša svoga oca. Toliko su plitki moji korijeni. Toliko su plitki naši korijeni. Ni sto godina"…

Suljagićeva knjiga je ujedno i prkos, i nada, i borba i očaj, i susret sa svojim demonima, ali i sloboda, ponos i vjera novi život… Za nekog novog, u nekom novom, malo boljem svijetu - "na drugoj strani rijeke".

"I zato živim čekajući smrt. Ne baš s nestrpljenjem. Ali danas prvi put znam da ću je, kada dođe, prigrliti, dočekati je bez straha i u miru"...

P.S. Možda bih na kraju zaključio da je ovo idealna knjiga koju bih poklonio predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću kao odgovor na sva njegova odvratna trabunjanja. Ali, ne, nije on tog vrijedan. 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (2)

/ Povezano

/ Najnovije