Duh Božića u samostanu na Bistriku: Ako u srcu imamo Boga, imamo i mir

Dok fra Perica Vidović, inače umjetnik slikar uz nekoliko pomoćnika kiti jelke i postavlja jaslice u crkvi Sv. Ante Padovanskog, u samostanskoj kuhinji pripremaju se božićni kolači i posna jela za božićnu večeru.

Časna sestra Luja nam kaže da su spremne breskvice, a da se u kuhinji još pripremaju uglavnom tradicionalni bosanski kolači poput balkava i hurmašica, te suhi keksi i kolači. Stidljive časne sestre nisu željele stati pred kamere našeg fotoreportera, a u očima časne sestre Luje vidio se žar i radost zbog predstojećih blagdana. Na trpezi za blagdansku večeru naći će se još tradicionalnih bosanskih jela poput kešketa, pa čak i bureka.

Naš domaćin je fra Slavko Topić koji je za Radiosarajevo.ba pojasnio običaje i tradiciju koje kršćanstvo nalaže vjernicima pred praznike.

„U zavisnosti od toga na koji dan pada Božić, mi se pripremamo skoro mjesec dana prije. Ove godine je priprema trajala dvadesetak dana. To se naziva advent prema latinskom izrazu, ali je već i sada u uporabi, a inače se to naziva došašće što znači da Isus dolazi. To je vrijeme duhovne priprave za Božić“, rekao nam je fra Slavko.

U ovom periodu uče se posebne adventske pjesme koje izražavaju tu čežnju ljudskog srca za dolaskom. Njihova melodija i tekst pobuđuju čežnju kod vjernika za samom duhovnošću.

Za vrijeme adventskih dana, vjernici katolici poste.

„Nekada se postilo do Badnjaka strogim postom do koncila. Nakon koncila se, zbog zaposlenosti ljudi i ostalih obaveza, strogi post je dokinut, ali se vjernicima savjetuje barem da poste bar do Badnje večeri koja se posebno proživljava. Pripremaju se posebna jela za Badnju večer. Većinom se priprema gibanica koja se jede tu večer“, pojasnio je fra Slavko navodeći kako trpeza tu večer varira od mjesta do mjesta i tradicionalnih kuhinja.

Na trpezi se nalaze i posna jela poput zelja, graha, odnosno većina jela bez mesa.

Tokom adventskih dana vjernici posjećuju crkvu u ranim jutarnjim satima dolazeći na tzv. misu zornicu. U sarajevskim crkvama misa zornica obično bude u šest sati ujutro, ali se u većini crkava dogovori termin mise s vjernicima, pa je tako u crkvi Sv. Ante Padovanskog misa zornica u 7:30 ujutro.

„Na misu se dolazi masovno. U posljednje vrijeme to je jedan od najjačih načina duhovne pripreme za božićni događaj“, rekao nam je fra Slavko navodeći kako u brdskim župama se uglavnom održava misa zornica zbog otežavajućih okolnosti poput udaljenosti vjernika od župnih crkava.

„Od koncila naovamo sve više se afirmira misa ponoćka kada praktično i počinje slavljenje Kristovog rođenja. Negdje postoji i tzv. misa vigilija, odnosno uočnica, koja se obično održava na Badnju večer“, rekao je fra Slavko.

Iako su adventski dani suštinski obaveza vjernika, oni su najprije vjernička praksa, pojašnjava nam ovaj fratar navodeći da od vjernika zavisa hoće li prihvatiti ovu duhovnu ponudu za pripremu najveći događaj u povijesti kršćanstva – rođenje Isusa Krista ili ulazak Isusa kao Spasitelja u čovječanstvo.

Među običajima u adventskim danima je i ukrašavanje bora, a u crkvama i postavljanje jaslica.

„Sve je u znaku isticanja ili naglašavanja života. Zelene jelke su same po sebi svojim zelenilom i rastom simbol života. Kićenje tih jelki je zapravo proširivanje te ideje života – živjeti i radovati se života. Osim ukrasa dolazi i jak simbol – simbol svjetla, kao i božićna zvijezda koja je povijesni simbol jer govori o događaju kada su tri kralja sa Istoka, a koji su bili poučeni o zvijezdama u znanstvenom smislu, na nebu uočili neobjašnjivu zvijezdu. Oni su pomoću nje upoznali da se u Palestini rodio kralj koji će biti vladar svijeta. Dobili su podsticaj da prate tu zvijezdu do Betlehema, tačno do mjesta gdje je rođen Isus. Zbog toga se na svaku jelku na vrh postavlja zvijezda“, rekao nam je fra Slavko ispričavši priču o tome kako je Isus rođen u jednoj od podzemih špilja u Betlehemu.

Naime, Isusovi roditelji Josip i Marija su morali doći u Betlehem službeno, ali su sva gostinjska mjesta u tom gradu bila zauzeta, stoga im je jedan dobri čovjek pokazao špilju u kojoj mogu prenoćiti.

„Bog je dao da se u jednom tako siromašnom okruženju rodi njegov sin. Mi vjerujemo da je njegov sin“, ispričao nam je fra Slavko.

Osim ukrasa i zvijezda, vjernici pale i svijeće što simbolizira Krista kao „svjetlo svijeta“ i vjeru u Krista za kojeg vjeruju da je izvor života i da daruje božanski život.

 „Inače na Badnju večer nije običaj da se ide u goste, već da se obitelj sama okupi. To okupljanje je simbol zajedništva kao što je sveta obitelj bila nekad okupljena. Kako su danas neke obitelji raseljene na sve strane svijeta, obično se nastoji da se taj dan dođe na dogovoreno mjesto, kod majke ili oca ako su još živi, te da budu zajedno te večeri i barem prvi dan Božića“, pojasnio nam je fra Slavko navodeći kako se drugi i treći dan Božića posjećuju rodbina i prijatelji.

Uz Božić je vezano i jako puno običaja u porodičnim kućama u BiH poput paljenja Badnjaka. Fra Slavko nam je ispričao kako se u nekim mjestima unese suha grana hrasta na ognjište, te se tu zapali, ili se zadije pod krov na ulazu u kuću.

„On simbolizira posjet nekoga ko ne pripada obitelji, odnosno simbol Krista koji svojim rođenjem pohađa cijelu ljudsku obitelj i koji je simbol spasenja. Badnjak je također simbol života“, rekao je fra Slavko navodeći da ako je Badnjak tokom božićnih dana sve vrijeme zaboden pod krov, to znači da je kuću posjetio Krist.

„Badnjak koji se unose na ognjište je jako razvijen obiačj, a on sve vrijeme tinja u vatri“, dodao je fra Slavko navodeći kako, iako su porodice danas raseljene, ostala je čežnja za roditeljskim domom.

Na Badnji dan u ovom franjevačkom samostanu tradicionalno se organizira večera. Za razliku od porodičnih domova, zbog obaveza se u samostanima drukčije obilježavaju ovi blagdani.

„Goste obično pozovemo poslije mise ponoćke u samostan. Počastimo se mezom i čašicom i čestitamo jedni drugima Božić“, rekao je fra Slavko.

Za Božić ih posjećuju i prijatelji drugih religija.

„Meni osobno moji prijatelji muslimani nikada neće propustiti da čestitaju Božić, a ja njima čestitam Bajrame. To je ušlo u tradiciju jednostavno“, rekao nam je navodeći kako je ovaj samostan poznat kao jako otvoren, te da često promoviraju suživot, poštivanje razlika itd.

Božić se proslavlja osam dana, tzv. osmica, osobito liturgijski. Vjernici se pred Božić i ispovijedaju.

„Svaki dan je svečan u misi, molitvi, liturgijama, pa i obiteljima. Ne gasi se Božić nakon prvog dana“, rekao je fra Slavko navodeći kako se u seoskim ambijentima prva tri dana ništa ne radi.

„Nije se običavalo ni kuhati nego bi domaćice na Badnjak već završile pripremu svih jela, npr. potkriža, pirjan, keške, pečenica, crno vino, zatim bi zadjele tri svijeće u sud pšenice koje se pale svaki dan u posebnim običajima“, navodeći kako tri svijeće simboliziraju sveto trojstvo – Oca, Sina i duha svetoga.

„Svijeće se gase ceremonijalno. Komadić kruha se zamoči u vino, a zatim se gasi prva svijeća. To čini domaćin obitelji sa određenom molitvom. Npr. da mir zavlada u cijelom svijetu, i onda kane vino na prvu svijeću koja se onda ugasi. Kod druge svijeće opet drugi molitveni uzdah, npr. da ljudi imaju više razumijevanja jedni za druge ili nešto drugo što osjeti kao nadahnuće poput da se svako zlo iskorijeni iz srca čovjeka. To je običaj koji je vezan uz božićne dane“, pojasnio je fratar dodajući kako se spremljena jela na Ivandan i druge božićne dane samo podgrijavaju.

Fra Slavko se rado prisjetio i svojih iskustava iz djetinjstva, u seoskom ambijentu, navodeći da se u mjestima gdje je živjelo više čeljadi u kuće se unosila slama jer je Isus rođen na slami, a ona bi ostajala u kući ponekad i sve dane Božića kada bi se pjevale božićne pjesme i družilo u duhovnosti.

„U našoj tradiciji postoji bogat repertoar božićnih pjesama koje potiču na unutarnje doživljavanje Božića, npr. Radujte se narodu, O, Betleheme, grade slavni, Veselje ti navješčujem, Zdravo budi, mladi kralju...“, pojasnio je fratar koji se inače stručno bavi božićnim pjesamama čija tradicija seže od 16. stoljeća, a koje se uz orgulje izvode na crkvenim misama kada cijela crkva izvodi, što je jedan od najsnažnijih simbola.

Tradicija postavljanja jaslica postoji i u nekim domovima vjernika, ali najčešće se to nabavlja u komercijalnom svijetu u vidu minijaturnih štalica, rekao je fratar, navodeći kako se jaslice postavljaju pod okićenu jelku.

Pod jelku se postavljaju i pokloni.

„Komercijala je malo despiritualizirala te darove. Otac i majka obično bi svakako pod jelku polagali darove što simbolizira šta im je Isus donio“, rekao je fra Slavko govoreći kako su obično djeca jedva čekala da vide šta su im roditelji pripravili.

Fra Slavko je za kraj poručio da ljudi treba da njeguju mir koji je Božiji dar.

„Mjesto gdje se taj dar rađa je ljudsko srce, a Bog je taj mir. Ako u svom srcu imamo Boga, imamo i mir, i onda on ide dalje. Isto kao što potok iz svog izvora ide dalje, ili kao što upaljena svijeća osvjetljuje sve oko sebe. Ne pali se svjetlo da ga niko ne vidi, već da osvjetli sve. To je taj mir koji mi kršćani trebamo širiti", poručio je fra Slavko Topić.