Dodjeljivanje statusa grada za sedam opština: Struka - odluka za pozdraviti

Nešto ranije, status grada su dobili Bihać, Zenica, Tuzla, Široki Brijeg, Livno, Cazin i Goražde.  Posljednje opštine su ovaj status dobili Čapljina, Ljubuški, Gradačac, Visoko, Živinice, Gračanica i Srebrenik.

U Zakonu o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine je jasno definiran pojam grada.

Zakon kaže da je Grad jedinica lokalne samouprave koja predstavlja urbanu, infrastrukturnu cjelinu povezanu svakodnevnim potrebama stanovništva.

Grad se može uspostaviti udruživanjem dvije ili više opština. Status grada može dobiti područje u kojem živi 30.000 stanovnika, a u čijem urbanom središtu živi najmanje 10.000 ljudi. Mjesto koje predstavlja sjedište kantona ili mjesto koje je od posebnog historisjkog i kulturnog značaja može također dobiti status grada.

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Elmir Sadiković je u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba poručio da status grada neće donijeti značajnije promjene za bivše opštine.

"Sticanjem statusa Grada položaj jedinice lokalne samouprave se neće bitno promijeniti u pogledu njenog samoupravnog položaja, jer je samoupravni djelokrug svih jedinica lokalne samouprave (bez obzira da li imaju status grada ili općine) zakonom jedinstveno definiran", objasnio je Sadiković. 

Smatra da sadržaj Zakona o principima lokalne samouprave koji se odnosi na nadležnosti gradova ima svoje nedostatke.

"Nedostatak je u tome što gradovi kao kompleksni sistemi u svim evropskim državama u pravilu imaju šire samoupravne nadležnosti i izvore finansiranja u odnosu na općine. Pri tome treba imati u vidu da kantoni kao federalne jedinice vlastitim zakonima mogu bitno uticati na organizaciju lokalne samouprave na svom području. Sticanjem stausa grada lokalne samouprave mogu potencijalno ostvariti određene prednosti u korištenju pretpristupnih fondova Evropske unije, posebno nakon što Bosna i Hercegovina dobije status kandidata za članstvo u Uniji, tako da je to proces koji svakako treba podržati", rekao je.

Na pitanje da li je bilo svojevrsnog odstupanja od Zakona prilikom dodjeljivanja statusa Grada odnosno da li se on dodjeljivao iz isključivo političkih razloga, kao što je postizanje "nacionalnog balans", Sadiković je za portal Radiosarajevo.ba odgovorio:

"Ne smatram da je dodjela statusa Grada motivirana političkim razlozima ili potrebom 'nacionalnog balansa' koji zbog prirode funkcija lokalnih vlasti jednostavno nije, odnosno ne bi trebao biti primaran ili uopće bitan. Zakon jasno definira kriterije koje općina mora ispuniti da bi dobila status grada".

Prema njegovim riječima, ne postoji prostor, niti potreba za politiziranjem ovog pitanja.

Osvrnuo se i na status Grada Sarajeva poredeći ga statusom glavnih gradova evropskih država.

"Status Grada Sarajeva je posebno važno i izrazito kompleksno pitanje. Glavni gradovi imaju posebnu ulogu u nacionalnim sistemima lokalne samouprave svih evropskih država. Glavni gradovi se pored simboličkog značaja za identitet svake države, razlikuju od ostalih jedinica lokalne samouprave u više aspekata. Oni su u pravilu najveće jedinice lokalne samouprave u demografskom smislu. Kao administrativni i politički centri  generatori su ekonomskog, kulturnog i socijalnog razvoja, ne samo šireg metropolitenskog područja, nego i država u cjelini", kazao je dodavši:

"Iz navedenih razloga je pitanje uređenja lokalne samouprave u glavnim gradovima i njihovog ustavno – pravnog statusa posebno u odnosu na druge jedinice lokalne samouprave. Svi glavni gradovi evropskih država su kao jedinice lokalne samouprave su uspostavljeni ustavom države. Na temelju posebnog značaja glavnih gradova sve države imaju posebne Zakone o glavnom gradu, ili je u okviru Zakona o lokalnoj samoupravi u posebnim poglavljima uređen sistem lokalne samouprave u glavnom gradu".

Sadiković je u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba naglasio sljedeći problem za bosanskohercegovačku prijestolnicu:

"Problem Grada Sarajeva nije u postojanju općina, već u redukciji njegovog prijeratnog urbanog teritorijalnog obuhvata na četiri gradske općine, u načinu finansiranja grada, kao i u prenosu nadležnosti na kantonalne vlasti u datim historijskim okolnostima.  Važno je naglasiti da je Zakon o principima lokalne samouprave u članu 60. definirao da će se pitanja nadležnosti i teritorijalne organizacije Grada Sarajeva urediti ustavom i zakonom 12 mjeseci nakon donošenja Zakona o principima lokalne samouprave".

Uporedio je broj jedinica lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini prije i poslije posljednjeg rata. Ocijenio je da su poslije rata prilikom formiranja opština i gradova uvaženi isključivo politički kriteriji, zanemarujući ekonomske i druge faktore.

"Do 1992. godine Bosna i Hercegovina je imala strukturu lokalne samouprave organiziranu u 109 općina i Gradu Sarajevu kao posebnoj društveno – političkoj zajednici. Općine su u prosjeku imale oko 30.000 stanovnika, iako su bile evidentne velike razlike u broju stanovnika općina i njihovoj ekonomskoj razvijenosti. U postratnom periodu nije bitno mijenjana teritorijalna organizacija lokalne samouprave. Međutim, uspostavljenjem administrativne međuentitetske linije razgraničenja u oba bosanskohercegovačka entiteta osnovano je tridesetak novih jedinica lokalne samouprave. Njihovo osnivanje je bilo motivirano političkim razlozima i u najvećem broju novoosnovanih općina su zanemareni ekonomski, saobraćajni, demografski i drugi relevantni kriteriji koji su moraju uzeti u obzir kada se osniva nova jedinica lokalne samouprava", mišljenja je Sadiković, 

Također je komentarisao primjenu Evorpske povelje o lokalnoj samoupravi. Podsjetio je da je jedan od uslova za prijem Bosne i Hercegovine u Vijeće Evrope bila primjena Povelje.

"Od dvanaest temeljnih načela poseban značaj za razvoj lokalne samouprave u vremenu koje dolazi će imati dosljedna implementacija načela supsidijarnosti, prema kojem javne poslove, gdje god je to moguće i kada je to opravdano prirodom poslova, trebaju vršiti one vlasti koje su najbliže građanima, a lokalne vlasti to jesu. U sadašnjem zakonskom okviru prisutna je tendencija centralizacije brojnih nadležnosti u upravljanju javnim poslovima, prirodnim resursima i imovinom na razini entiteta, odnosno kantona u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, što je u suprotnosti sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi", istakao je za portal Radiosarajevo.ba.

Kao drugi važan aspekt Povelje je naveo onaj dio koji se tiče finansiranja jedinica lokalne samouprave.

"Drugi jednako važan aspekt jeste promjena načina finansiranja lokalne samouprave. Izvori finasiranja lokalnih vlasti prema Povelji trebaju biti srazmjerni njihovim nadležnostima. Lokalne vlasti su najbliže građanima i za njihove svakodnevne životne potrebe najvažnije vlasti. Zakon o principima lokalne samouprave je zasnovan na načelima Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i odgovornost Federalnih i kantonalnih vlasti je da osiguraju njegovu primjenu", zaključio je Sadiković.