Dnevnik Radija Sarajevo | Nermin Bise: Zapisi iz mrtvog doma

Redakcija portala Radiosarajevo.ba donosi Dnevnik Radija Sarajevo, kojeg ispisuju osobe iz političkog, kulturnog, privrednog, sportskog i uopće javnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Ovosedmični Dnevnik piše Nermin Bise, poznati hercegovački novinar, jedan od heroja koji su u prvim satima i danima nesebično pomagali u najteže pogođenim područijima Jablanice i Konjica.

Ovo je njegov zapis...

Trending

Vučić paranoiše: Negira studentske proteste, tvrdi da je sve to zbog Rezolucije o Srebrenici?!

Subota, 5 oktobar: Grad je utihnuo...

Sinoć oko 21:30 stigli smo u Jablanicu. Ispred nas je iz pravca Sarajeva i Konjica ušao konvoj mašina, kamiona i mehanizacije turskog koncerna Cengiz koji radi oko Zenice na autoputu V-C i koji se zaputio prema Jablanici. Grad koji je utihnuo, zanijemio. Grad u kojem su ljudi u potpunom šoku. Kada smo ljudima u Općinskom štabu Civilne zaštite rekli da smo se probili iz pravca Mostara u nas su gledali kao u duhove. Pitali su: "Kako je moguće?"

Pričam im kako sam s grupom ljudi išao pravcem Ruišta-Boračko jezero-Konjic-Jablanica. U dva auta, kombi i džip, povukli smo više od 500 litara vode za piće koja je ljudima bila najpotrebnija. Uveo sam faktički prvu grupu iz pravca Mostara koja je, kako su nam rekli u Jablanici, organizovano stigla iz pravca juga.

11.10.24. 11:38

Nermin Bise: "Postoje oni koji ne žele pomoć ni kada im je najpotrebnija, stide se, a trebaju nas"

Stavili smo se Civilnoj zaštiti na raspolaganje i negdje oko pola noći smjestili su nas u sportsku dvoranu da prespavamo. Ali, kome će san na oči? Milion i jedan razlog je da ne možemo oka sklopiti. Anel, Edim i Semir se vraćaju džipom za Stolac, a mi ostajemo (Zoran "Kolačić" koji je vozio naš kombi, moj sin Husejin, Muharem i ja).

Rekli su nam u Civilnoj zaštiti da se u 7:00 javimo u Štab kako bi nas rasporedili na zadatke. Jablanica je u drugu polovinu noći ušla kao grad koju je pogodio Armagedon. Bez telefonskog signala i interneta tokom jučerašnjeg dana, što je odblokirano sve sinoć kada su ljudi iznijeli agregat na brdo gdje se nalazi predajnik BH. Telecoma, Jablaničani nisu do kraja ni znali šta im se ustvari desilo.

Posebno kritično je u Donjoj Jablanici gdje, nažalost, ima više poginulih i nestalih. Policija ne dozvoljava pristup Donjoj Jablanici gdje se samo nalaze spasioci, civilna zaštita i vojska. Dosta ljudi, kada su čuli da smo se probili iz pravca Mostara, zvalo me i slali su poruke sa samo jednim pitanjem: da li je sigurno krenuti preko Rujišta i Boračkog jezera.

Govorim im da jeste, ali samo kombijima i džipovima. Ovim putničkim automobilima nikome ne preporučujem da idu tim putem. Ujutro u subotu naša grupa dobija zadatak da dođemo do sela Glodnica koje se nalazi par kilometara iza Ostrožačkog visećeg mosta prema Buturović polju. Nekako se probijamo preko napuklog puta sve do mjesta - gdje puta više nema. Odnijela ga je bujica. Dostavljamo vodu i hranu, higijenske potrepštine i hrane za djecu. Apokaliptične scene su gdje god se okrenemo.

Voda još uvijek navire niz padine i teče preko lokalne ceste. Samo je pitanje kada će se odlomiti i strovaliti još neki dio te ceste. Buturović Polje je potpuno odsječeno. Nemamo nikakvih informacija šta se tamo dešava i kakvo je stanje. Tokom popodneva uspijevam doći do Donje Jablanice. Susret s reisom dr. Husein ef. Kavazovićem tu u Donjoj Jablanici je pun pomiješanih emocija. Govori mi u izjavi kako je posjetio porodicu u kojoj je smrtno stradalo devet članova. Mehanizacija, mašine, bageri, kamioni čiste cestu i istovremeno, na ogromnim brdima kamenih gromada koje su se tokom jučerašnjeg dana sjurile na ovo naselje, pomažu spasiocima koji pokušavaju pronaći nestale ljude i eventualno preživjele.

Vraćamo se u Jablanicu i nakon kraćeg odmora s prvim sumrakom krećemo nazad za Stolac. Dali su nam povlašten status pa u povratku idemo putem M17 prema Mostaru, gdje je mehanizacija već osposobila dio, odnosno jednu traku odlomljene ceste u blizini Komadinovog vrela. Inače, taj dio ceste Mostar-Jablanica bio je zabranjen za prometovanje izuzev vozilima s pratnjom, hitnoj pomoći, vojsci i vatrogascima te kamionima koji su vukli mehanizaciju i bagere.

Nedjelja, 6. oktobar: Kome je do izbora?!

U BiH se održavaju lokalni izbori. Po mom mišljenju bila je to čista glupost jer je najlogičnije bilo izbore odgoditi u cijeloj državi, a ne samo u pet općina pogođenih katastrofom. Kome je do izbora dok se izvače tijela poginulih i dok se traga za nestalima.

Ali, eto, kao gubi se 20 miliona ako se ne održe izbori, pa bi trebalo još valjda toliko da se ponovo održe nakon odgađanja. Ljudi nisu prihvatili održavanje izbora što je vidljivo po vrlo niskoj izlaznosti. Ipak, do 19:00 sati taj procenat izlaznosti je dogurao hajmo reći do nekog prosjeka.

Zanimljivo, svi osim Jelene Trivić proglašavaju pobjedu, samo je ona priznala poraz. Nikad neću moći shvatiti kakav je mentalni sklop ljudi koji u izbornoj noći slave, trube sirenama vozila, banče i pijanče dok u Jablanici, Buturović polju, Fojnici, Kreševu i Kiseljaku brojimo mrtve i nestale, zbrajamo materijalne gubitke i štetu!!!

Kakav mentalni sklop moraš biti pa ne osjećati bar mrvicu empatije i saosjećanja sa žrtvama i njihovim porodicama? Istini za volju to se desilo u pojedinim sredinama, dok su u gotovo svim ostalim sredinama i izbornim štabovima izrazili saosjećanje i sućut zbog stradalih. Čisto me nije briga ko je pobjednik, a ko gubitnik na ovim izborima. Svoje građansko pravo jesam iskoristio, i to je to.

Ponedjeljak, 7. oktobar: Katastrofa u Buturović Polju

Ponovo se spremamo da krenemo u katastrofom pogođena područja. Poslijepodne, nakon što smo se organizovali, krećemo putem M17 Mostar-Sarajevo s propusnicom MDD Merhamet - Regionalni centar Mostar. Ovaj put želimo ući u Buturović Polje. Mehanizacija je uz koordiniranje Štaba Civilne zaštite Konjic osposobila putni pravac iz Čelebića preko Lisičića i Obri do Buturović polja.

Vode za piće, uz prehrambene artikle, prevashodno za djecu te novu odjeću, kao i prilikom našeg prvog odlaska osigurao je Adnan Frenjo koji je na čelu „Hercegovina prometa“. Putovanje do Buturović polja nam je otkrilo nove kataklizmične prizore od kojih zastaje dah. Kada je riječ o materijalnoj šteti Buturović Polje je teže stradalo od Donje Jablanice, ali, oni tragičniji gubici, ljudski životi, su višestruko veći u Jablanici. Dostavili smo pomoć ljudima u Buturović polju i odmah se, a već je uveliko pala noć, zaputili u našu bazu - sportska dvorana Jablanica gdje ćemo prenoćiti i ujutro od 8:00 sati ponovo se staviti na raspolaganje štabu Civilne zaštite u Jablanici.

Dočekuju nas volonterke Adela Gosto (mostarska gradska vijećnica), Ilhana i još dosta volontera koji nam nude i serviraju obrok i pronalaze krevete za spavanje.

Utorak, 8. oktobar: Elvir i Mito

Tačno u 8:00 smo pred Civilnom zaštitom Jablanice. Prije toga nazvala me kolegica Vanja Iličić s BH Radija 1 i imao sam javljanje iz Jablanice za svoju nekadašnju kuću u kojoj sam radio. Moja ekipa odlazi u selo Mirke prema Slatini.

Ja imam obavezu pronaći Dinu Begića i njegovu kćer Dalal koji su izgubili suprugu/majku u osmom mjesecu trudnoće i nerođenu kćer/sestru. Neopisiva bol i tuga. Preteški trenuci iskušenja. Vraćam se u Jablanicu i nalazim se s prijateljem Mithadom Mitom Brkanom iz organizacije Pomozi ba.

Uskoro nam se pridružio i Elvir koji je osnivač i prvi čovjek te organizacije. Dobri su to i humani ljudi. S Mitom ponovo ulazim u Buturović Polje. Po danu oni prizori koje sam vidio noć prije izgledaju još teže i katastrofalnije. Kakvu su samo kalvariju doživjeli ti ljudi u dolini Neretvice, Klisu i Buturović Polju. Riječima neopisivo. Navečer smo se vratili u Stolac.

Srijeda, 9. oktobar: Vojske meleka nad Jablanicom

Susreo sam se s Ademom Haračićem iz Stoca i njegovom kćeri Lamijom Maslo koja je udata u Donju Jablanicu. To šta mi je ispričala Lamija me "razoružalo" do jeze i suza.

Približila mi je moć Gospodara svih svjetova, i Njegovu snagu objašnjavajući mi da je uspjela samo izgoviriti kelime i šehadet i predati se svom Gospodaru s mišlju da postaje šehid. Preživjela je. Vodio ju je nûr i vodila je svijetlost iz gotovo bezizlazne situacije. Vojska meleka, a Stvoritelj najbolje zna, bila je deset minuta s Lamijom.

Četvrtak, 10. oktobar: O ljudima pogođenim ovom katastrofom...

Od umora i iscrpljenosti prespavao sam pola dana i cijelu noć. Razmišljam kako će ljudima pogođenim ovom katastrofom dugo, dugo trebati adekvatan stručni medicinski tretman psihologa, neuropsihijatara, psihoterapeuta...

Petak, 11. oktobar: Nada u bolje sutra

Džuma. Naš glavni imam stolačkog Medžlisa Islamske zajednice Mersed ef. Šabanović je održao vrlo poučnu hutbu. Svršenik dva fakulteta u Medini uspješno je već niz godina na čelu našeg Medžlisa. Nikada ne čita s papira svoje hutbe. Izuzev ako nije neka stigla s nivoa Rijaseta. Fascinirao me današnjom hutbom koju ću djelomično prenijeti:

Rekao je Uzvišeni Allah:

"Slavljen neka je Onaj u Čijoj Ruci je sva vlast, On je svemogući (1), Koji stvori i smrt i život da bi tako iskušao vas - ko će od vas biti ljepšeg djela. " (El - Mulk, Vlast)

Allah nas je stvorio kako bi nas provjerio i testirao ko će od nas biti bolji, pošteniji, vrijedniji, plemenitiji, ljepšeg ponašanja u svim postupcima i u svakom trenutku. Zar nas trebaju zadesiti nedaće, nepogode i strah da bismo bili dobri vjernici, da bismo znali za svoga Gospodara?! 

Rekao je Uzvišeni Allah:

„Jedni druge pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.“ (Maide:2).

Šta nas sve treba zadesiti da bismo se okrenuli jedni drugima, da bismo se pomagali, da bismo bili dobri jedni prema drugima?! Je li samo u teškim trenucima trebamo biti dobri ljudi?

Rekao je Uzvišeni Allah:

„A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i namaz klanjaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima  će se Allah sigurno smilovati, Allah je doista silan i mudar.“ (Tewba:71)

Osobina koja vjernika krasi je dobročinstvo prema drugima, hizmet i spremnost da im pomogne, da otkloni njihovu brigu i nevolju, rekao je ef. Šabanović, između ostalog u svojoj hutbi.

Njemačka nas je pobjedila 2:1, ali to je poraz koji ne boli. Naprotiv, utakmica u kojoj se dalo nazrijeti da Barbarez sa svojim pomoćnicima i direktorom Spahićem radi sjajan posao. Pesimist će reći da smo izgubili 2:1, a optimist da smo drugo poluvrijeme dobili 1:0. I jedan i drugi su u pravu, ali je pitanje na čemu insistiraš.

Ja sam ovaj drugi - nepopravljivi optimist!