Detektivski posao u BiH: Najčešće ih angažiraju zbog sumnje na seksualne afere

U Republici Srpskoj je 2002. godine donesen Zakon o agencijama za osiguranje osoba i imovine i privatnoj detektivskoj djelatnosti, a u Distriktu Brčko 2004. godine. Međutim, u Federaciji takav zakon još uvijek ne postoji.

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

No to ne smeta detektivskim agencijama da rade i djeluju na području cijele države. A većina detektiva nekada se bavila policijskim poslom.

Takav je slučaj i s našim sagovornikom Draganom Jevićem, vlasnikom detektivske agencije Dosije X iz Banje Luke. Jević je srednju policijsku školu završio u Sarajevu, a kako je tekao njegov životni put sve do osnivanja agencije - pojašnjava nam u nastavku. 

"Pokušat ću biti što kraći jer mi je nezgodno pričati o sebi. Na kraju školovanja u Sarajevu imali smo u klasi testiranje za rad u kompjuterskom centru MUP-a BiH. Ne mogu a da se malo ne pohvalim - nas trojica smo najbolje uradili taj test, Fahrudin Abas, Čedo Kljajić i ja. Trebalo je da ostanem u Sarajevu i da nastavim dalje školovanje za rad u tom kompjuterskom centru koji je bio u osnivanju. Fahrudin i Čedo su ostali, a ja sam otišao za Banju Luku. Imao sam godinu da se predomislim i vratim nazad. Međutim, ostao sam u Banjoj Luci, počeo raditi i upisao Pravni fakultet. Radio sam na svim policijskim poslovima. Do početka neželjenih sukoba radio sam u zajedničkom MUP-u. Imao sam zvanje stari inspektor I klase i čin kapetana I klase. Krajem proljeća 1992. godine, zasnovao sam radni odnos u MUP-u RS-a. Zvanično sam otišao u penziju 2008. godine, a do tada sam tri puta penzioniran i sudskim putem se vraćao na posao. U penziju sam otišao kao mlađi inspektor - pripravnik, eto to je naša stvarnost. 

Znajući da od penzije ne mogu živjeti, ja sam se odlučio otvoriti detektivsku agenciju. Najiskrenije mogu reći, nisam je otvorio iz ljubavi prema poslu, nego iz potrebe", govori za Radiosarajevo.ba detektiv Dragan Jević. 

Agenciju je otvorio početkom 2009. godine, a kaže kako je Zakonom o detektivskim poslovima tačno taksativno nabrojano kojim se poslovima detektivi mogu baviti. 

"Zakoni se svakako moraju poštivati, ali ja lično smatram da detektivi mogu istraživati sve ono što klijenta zanima, a da s tim ne ometaju istražne organe u njihovom poslu i da vode računa o zakonitosti njihovog rada.

Cjenovnik ili tarifnik nije urađen niti određen, vjerovatno zato što su rijetke te agencije. Ja sam jednostavno sam sebi na neki način odredio cijenu rada, a prethodno se raspitao kod kolega iz okruženja. Malo sam pretraživao i po internetu, tako da sam naišao da je recimo sat detektivskog rada u jednoj zemlji iz okruženja 100 eura u drugoj između 45 i 60 eura. Možda to i nije mnogo, gledajući na složenost posla i rizike koje sa sobom nosi, ali imajući u vidu naše prilike, naših građana i njihov standard, kod mene je to znatno niže. Kreće se od 10 do 15 eura na sat, u zavisnosti od posla koji obavljam", tvrdi naš sagovornik.

Vrijeme provedeno na zadacima, ovisi od slučaja do slučaja. A Jević se uvijek trudi da što prije okonča započeti posao, kako bi klijent imao što manji trošak. 

Mnogi angažiraju detektive zbog praćenja bračne nevjere i traženja nestalih osoba i stvari, te traže i savjete zbog raznih poruka preko društvenih mreža i osobnih emailova. 

"Spektar zahtjeva je raznolik. Pa i nema tu nečeg posebnog, možda i zbog toga što sam proveo sve vrijeme radeći u policiji, pa sam se svega i nagledao. Moglo bi se reći da je najviše baš onih što nerado radim, a to su preljube. Kod ovih zahtjeva najčešće se završi na korektnom razgovoru i savjetu kako se dalje ponašati u braku. Kod ženskog spola, razgovor urodi plodom i prihvate savjet, dok su muškarci istrajni u pratnji supruge.

Na samom početku detektivskog posla, obratila mi se jedna dama koja je počela sumnjati da je vara muž. Pokušavala ga je preda mnom opravdati da ga trese klimaks... Stjecajem okolnosti, ja sam poznavao njenog muža dok nju nisam. U ratu sam znao za ljubavnu avanturu njenog muža i žene od mog prijatelja. Pravo sam cijenio i volio te prijatelje. Nisam mogao to reći prijatelju, niti njegovoj ženi, ali sam razmišljao da prebijem tog ljubavnika. Pitao sam tu damu, pa koliko dugo klimaks trese njenog muža? Onda sam joj ispričao za tu avanturu njenog muža i moje namjere", prisjeća se zanimljivog događaja naš sagovornik. 

Ipak, postoje zahtjevi koje detektiv Jević odbija. 

"Sve ono što je protuzakonito i čime se narušavaju neke od Zakonskih odredbi. Posebno kad mi se obrate za neka dugovanja, da ih ja pokušam naplatiti? Vjerujte, kad meni neko duguje, teško mi ga je nazvati. To obično upućujem na tužbu sudu, što i jeste ispravno", dodaje detektiv, koji pored svog posla ima i dva vrlo zanimljiva hobija: šah i astrologija. Vjeruje da mu oba dobro idu.

A njegova saradnja s drugim institucijama je solidna. 

"Mogu reći da je saradnja dobra, u suštini. Imao sam problema u vezi s provjerom nekih podataka, zbog neispravnog tumačenja Zakona o zaštiti ličnih podataka. Tu moram pohvaliti Agenciju koja se bavi provjerom poštovanja Zakona o zaštiti ličnih podataka, kojoj sam se obratio za tumačenje i oni su ekspeditivno odgovorili na moj upit", objašnjava Jević.

Dragan Jević priča kako su policijski i detektivski poslovi srodni, iako razlike postoje. A policijski posao, nekada i sada se u mnogome razlikuje.

"Policija nažalost stalno ima posla, i to s raznim profilima ličnosti, dok su detektivi u poziciji da se odluče hoće li prihvatiti posao ili ne. Policijski posao je jako human posao i odmah bi ga po humanosti svrstao poslije medicine. Dobar i kvalitetan policajac mora dobro poznavati zakone i ispravno ih tumačiti, biti dobar pedagog, dobar psiholog, da ima saosjećajnost i da po potrebi primijeni sva dozvoljena sredstva prinude kojima nerado postupa.

To je časna i odgovorna dužnost, koja nažalost, u našem društvu nije prihvaćena onako kako bi trebalo i kako zaslužuje. Što je najtragičnije u svemu tome, policiju ne vole oni koji su na funkcijama. Razlike u radu, prije i sad postoje to je neosporno. Prije se poslu prilazilo iz ljubavi. Vladalo je veliko drugarstvo i kolegijalnost. Vodilo se računa o svemu prilikom odabira kandidata. Sada je situacija sasvim drugačija. Mnoge vrijednosti su izgubljene u kompletnom društvu, a to je imalo odraza i na policiju. Sada vlada interes i briga o sebi i svojoj egzistenciji. Mada, moram reći da u policiji radi većina čestitih i poštenih službenika", zaključuje Dragan Jević.