Prije 131 godinu položen je kamen temeljac sarajevskoj Katedrali

Prije tačno 131 godinu, 20. novembra 1884, u 9 sati, uzidan je uz skromnu ceremoniju, u jednom uglu temeljni kamen sarajevske Katedrale Srca Isusova, s urezanim natpisom: A D MDCCCLXXXIV 20. XI.

Katedrala Srca Isusova je stolna crkva Vrhbosanske nadbiskupije i ujedno župna crkva istoimene župe. Nalazi se u sarajevskoj općini Stari Grad. Od 1889, kad je blagoslovljena, prvo je mjesto duhovnog života katolika u Sarajevu. Posvećena je Srcu Isusovom.

Dvije osobe, nadbiskup Josip Stadler (1843-1918) i arhitekt Josip Vancaš (1859-1937), zaslužne su za podizanje nove katedrale u Sarajevu; prvi kao naručitelj, a drugi kao izvršitelj.

Čekajući na pravo zaposlenje, Vancaš se u oktobru 1882. upisao na Arhitektonski odjel Akademije likovnih umjetnosti gdje se kod Friedricha Schmidta posvetio studiju gotike. Gradnja katedrale je u međuvremenu (1882.) bila ponuđena Heinrichu Ferstelu koji je predložio građevinu u romaničkom stilu. Taj projekt bio je, međutim, prevelik, dakle i previše skup za sarajevske prilike. Sljedeće godine Benjamin Kallay se obraća Friedrichu Schmidtu, koji mu preporučuje mladog Vancaša. Po Uskrsu 1883. dodijeljen mu je velik zadatak: izrada nacrta za katedralu u Sarajevu.

Vanjska dužina katedrale iznosi 41,90 metara, širina 21,30 m, a kod svetišta 24,30 metra. Unutrašnja dužina iznosi 37,65 m, a širina 18,10 metara. Pročelje je flankirano s dva tornja od po 43,20 metara visine.

Po dolasku u Sarajevo, Vancaš je pregledao pogodna mjesta koja su još mogla doći u obzir za podizanje Katedrale. On se tada prvo odlučio za prostor na uglu tadašnje Ferhadije i Ćemaluše, pa se s tim prijedlogom i vratio u Beč. Budući da to mjesto nije prihvatila gradska uprava, u septembru 1883. ponovno se vraća u Sarajevo, tada u pratnji samoga Kallaya koji konačno rješava i to pitanje.

Izbor je pao na trg koji je uskoro nazvan Crkveni trg, danas Trg fra Grge Martića. Mjesto je inače prvobitno bilo namijenjeno za Gradsku tržnicu.

Gradilište je predano poduzetniku 19. augusta 1884. godine, a 25. augusta obavljen je svečani čin početka radova. Poglavar Zemlje Ivan barun Appel prvi je pozlaćenom lopatom tri put udario zemlju, nakon njega isto je ponovio i nadbiskup, a nakon njih i ostali prisutni. Dana 20. novembra, u 9 sati, uzidan je uz skromnu ceremoniju, u jednom uglu temeljni kamen s urezanim natpisom: A D MDCCCLXXXIV 20. XI.

Građevinski radovi završeni su 9. novembra 1887. godine. Predstojao je još velik posao umjetničkog opremanja zgrade, koji je potrajao pune dvije godine.

Katedrala je izvedena u stilu rane gotike, gdje se Vancaš poveo za crkvom Notre Dame u Dionu. Vancaš je za Katedralu govorio, „crkva određena za vječnost“.

U svetištu se nalazi pet vitraja visokih 5,75 m, a širokih 1,33 metra, izrađenih prema Vancaševu nacrtu. U srednjem prozoru prikazan je razapeti Krist u času kad se Longin sprema probosti mu Srce. Pod križem s desne strane kleči Marija Magdalena, dok je s lijeve Majka Marija, sklopljenih ruku i pobožno podignutih očiju, a uz nju je sv. Ivan.

U prozoru lijevo do njega na prijestolju sjedi Isus, a pred njim kleči Bošnjak. S lijeve strane Isusa njegova je majka koja ga gleda, a sama pokazuje na svoje Srce. S desne strane stoji anđeo. U donjem polju ispod malih arkada prikazan je sv. Josip s Djetetom. U zapadnom prozoru prikazana je sv. Margareta Alacoque kako čita knjigu, a prilazi joj Isus i pokazuje svoje Srce. Iznenađena svetica ispustila je knjigu iz ruku, pa pružila prema Isusu. Tu su i dva anđela: jedan drži u ruci križ, a drugi kalež. U donjem dijelu prozora su u dva polja likovi sv. Leona pape i sv. Pavla, a između njih je grb obitelji Sapieha iz Lavova.

U prozoru desno od srednjeg, u glavnom polju nalazi se prizor Posljednje večere, s Isusom i tri apostola. Sv. Ivan se naslonio na Gospodina, a do njega je sv. Jakov; dok je lijevo uz Isusa sv. Petar. U donjem polju, ispod male arkade je sv. Ana. U istočnom prozoru prikazano je Isusovo ukazanje Julijani iz Lutticha gdje joj izražava svoje želje o štovanju Presvetog Oltarskog sakramenta. U donjem je polju lik sv. Ladislava i sv. Romana, a između njih grb obitelji Sanguszko.

Glavni oltar izveden je od mramora grisignano.

Prislonjena uz zid zapadnog tornja nalazi se nadgrobna ploča nadbiskupa Stadlera, izvedena od bijelog mramora.

Prilikom priprema za proslavu 50-godišnjice obnove crkvene uprave u BiH (1932) poduzeta je obnova katedrale. Katedrala je ponovno obnavljana od 1985. do 1989. godine; 2005. godine proglašena nacionalnim spomenikom; 30. aprila 2014. na trgu ispred Katedrale Srca Isusova, otkriven je spomenik papi Ivanu Pavlu II. Autor kipa je Sarajlija, akademski kipar Hrvoje Urumović.

Pratite forum portala Radiosarajevo.ba - registrirajte se, komentirajte, predlažite teme!