Billain: Čovjek koji je Sarajevo stavio na svjetsku mapu 'elektronske' muzike
Adis Kutkut, alias Billain, producent je, sound designer i DJ iz Sarajeva.
Također, jedan je od članova Kontra DnB ekipe odgovorne za najbolje drum n bass evente u BiH. Sinesteta, crtač, dizajner, graffiter, MC, samo su neka od dodatnih njegovih zanimanja ovog čovjeka, a uz veoma bogatu internacionalnu karijeru, jedan je od onih ljudi koji stavio Sarajevo na svjetsku muzičku mapu 'elektronske' muzike.
Billain: Eksperimentalnost bez obzira na kontroverzu
U intervjuu za Redbull.com, između ostalog, govori o svojim počecima, muzičkoj sceni u BiH, ali i regionu, a otkriva i na čemu trenutno radi…
Razgovarao: Audio InFunktion
Malo ljudi zna da si ti zapravo počeo sa techno zvukom pod imenom Toxic krajem devedesetih. Koliko je to trajalo i kada si počeo mjenjati zvuk?
Billain: Sarajevska techno groznica bila je jedna od rijetkih stvari koje su, netom poslije rata, u samo nekoliko godina stigle ukorak sa inostranim clubbingom. Bilo je fascinantno doživjeti taj underground prljavih klubova, podruma, napuštenih fabrika i robnih kuća.
Tada, sa 16, odnosno 17 godina, stigla me je kompjuterizacija, a s njom i prvi programi. Paralelno sa najvećim sarajevskim techno groznicama, upustio sam se u svijet ritma.
Bio sam najmlađi liveact DJ, dolazio sa laptopom i puštao dobri stari minimal techno koristeći, ništa više nego rebirth sa različitim sample patchevima.
Svoje mixeve sam donosio na radio stanice na kasetama. Svirao sam besplatno svugdje, jer sam to volio i samo sam htio svirati. Zadnja techno traka je bila sastavljena 2003./04., a hiphop i dnb sam počeo već praviti 2000., ono paralelno.
Tad sam ustvari i počeo mijenjati zvuk jer sam dosegao maksimum koji se može izvući iz techna. Zanimalo me je nešto mnogo kompleksnije s jedne strane, kao dnb, ali i nešto mnogo kulturno čudnije kao što je hiphop.
Kao DJ Toxic sam stavio svoj potpis na underground techno scenu, napravivši oko tri stotine techno traka koje nikada nisu izdate i krenuo dalje.
S obzirom na to da u BiH nema škole koja se bavi audio produkcijom, 'sound dizajnom', kako si sticao znanja i iskustva ?
Billain: Moja radoznalost nakon upoznavanja žanrova svela se na radoznalost zvuka kao zvuka ili medija, filmskog ili reklamnog. To mi se nekako činilo kao još jedan žanr za sebe. Problem je što sam ovo htio ispeći kao zanat, a kako u BiH nema škole, nisam htio da se prepustim slučaju edukativne diskriminacije koja sistem školovanja nije promijenila od vladavine 'juge', kao zemlja tranzicije. U moje vrijeme srednje škole, gimnazije, bile su beživotne i bez radionica i života i energije. Vrlo brzo sam tu izgubio apsolutno interesovanje, a roditelji su me podržali i uhvatio sam se pametnijih stvari. Pauzirao sam srednju školu koju sam završio kasnije. Bilo je prečih stvari kao, primjera radi, sastavljanje studija. BiH nije svjesna koliko je internet postao spasitelj regiona. Tu sam učio sve što sam mogao pronaći, od sound designa do tehnika mixanja i programa i plugina.
Sinestezija – stvarnost ili fikcija?
Billain: Od malih nogu crtao sam jako mnogo. Na hiljade i hiljade crteža koji su nekako postajali svojevremenski čudni poput kakvog autizma, jer nisam crtao kućice na planinama, cvijeće, roditelje, sunce sa osmijehom… Crtao sam oči, uređaje upitne svrhe, pejzaže nekih drugih svjetova, isto tako sam povukao maštu od čudne selekcije filmova, u smislu da su tad bile upitne za moje godine (npr. Stanley Kubrick – Odyssey , John carpenter – The Thing).
Anime je također booster dječjih sposobnosti ako počnes prerano da gledaš. Stvari koje sam crtao mogao sam čuti. I taj most koji sam odgajao od malih nogu je postao neoboriv. Sada sam samo prešao na drugu stranu mosta gdje zvukom opisujem ono što zamislim.
Kako bi opisao svoj zvuk danas?
Billain: Psihoakustična kontroverza koja se bavi alternativnim neuronima koje ljudi izbjegavaju jer se ponekad boje 'novoga'. Apstrakt uma, kanalizirana u medijima za individualni varijabilni doživljaj. Nešto novo, jel zvučno ili tehnički u produkciji. Groteskno, odnosno sutrašnje.
Tvoj zvuk je baziran na sound designu i preciznoj konstrukciji različitih zvukova koje snimaš u okolini. Koliko je ta okolina 'muzikalna' i inspirativna ?
Billain: Mislim da zvučno muzički mainstream nije zdrav po okolinu, jer se nalazi u tako opasnom konzumerskom kalupu da izgleda kao hipermarket koji u svojim policama sadrži 300 artikala sa istom upotrebom. Nešto kao deterdžent. Srž tog problema je što su i producenti konzumeri, i još budu nagrađeni pride da zvuče isto.
A za njih postoji industrija generic zvukova (opet na policama hipermarketa) pa svi zvuče slično jer kupuju u istoj prodavnici. Čim se počnes koristiti drugim izvorima zvukova dešava se i evolucija, a i revolucija uma u kreativnom smislu.
U okolini sve postaje muzikalno i inspirativno kao zvuk koji se može snimiti. Danas, čim pobjegnete od nagrade i konzumerizma (a to je prilično teško) morate žrtvovati mnogo vremena, truda i besparice sa svojom okolinom zvukova da upadnete u '3 kruga pakla'. Prvi krug je kriticizam sa uzrastima 9-99 godina gdje su svi kvaziškolovani kritičari. Drugi krug su izdavačke kuće koje te pokušavaju vratiti na 'pravi put'. Treći krug jekrađa vaše ideje i mainstreamovanje iste. Čim prođes ta tri kruga bez ijednog gena ega (ego je Lucifer u ta tri kruga). Baaam! You got yourself a brand baby!
Nakon izvrsnog rada u hip hop projektu 'Dibidus', prestao si repati. Zašto?
Billain: Grupe se uvijek raspadnu zbog razlike u razmišljanjima, ili zbog privatnih ciljeva. Mislim da se ovdje dogodilo oboje. Ja sam više bio poklonik nekog apstraktnog 'Dj Krush' svijeta po pitanju rap-a, i u jednom momentu mi se prestao sviđati projekt Dibidus zbog stranputice od stvari koje su se meni sviđale. Valjda sam za to vrijeme bio previše contemporary rap, ili ti za naše ljude 'mračan'. Ali, da je bilo lijepo vrijeme rap-a, jeste. Također, jedan sam od osnivača Capital city crew-a, napravivši 'One love' beat i vers, koji je rodio ideju ljudima koji su bili u tom momentu tu. Još sam dio te ekipe, pasivno.
Prevelik je broj projekata na kojima si radio, koje bi istakao do sada?
Billain: Edo maajka - instrumentale za 'Stig'o Ćumur' i 'Štrajk mozga' albume. Kamena priča – Animirani film Emira i Edina Durmiševića. Mercedes Benz, Many Rogers, Motorola Droid, Nike Women reklame. Fama collection – kocka sound design. Blockfield EP. – divna bijela ploča sa Mensurovim artworkom u ličnoj kolekciji releasova.
Kakva je muzička scena u BiH i regiji ? Clubbing, artisti, produkcija?
Billain: Svako može biti DJ. Industrija koja se toliko trudila da proda svoju opremu je toliko olakšala svojim korisnicima da dijete od 12 godina moze syncat nogama dvije trake dok pravi burritose. Nisam ogorčen, samo mi je žao starih vještina i nosilaca istih. Ali, tako je i sa drugim industrijama. Standardi se prebrzo mijenjaju, kao smartphone industrija npr. Jedno ostaje vječno, a to su producenti, a naša regija ih ima. I mnogi su prejaki! Ali, isto tako mnogi od njih misle da ih region koči. Ja sam dokaz da upravo to nije tačno. Imamo jednu stabilnu malu zajednicu u kojoj se družimo. Konkurencija je zdrava, samo je malo fali, pa se ljudi takmiče spuštenog kriterija iako totalno različite stvari rade (khm, promoteri i ugostitelji smanjite doživljaj, khm). Artista nikad više. Što se artista u generalu tiče, ja sam toliko u studiju, da sam fulio toliko ljudi koji su dobili neka lokalna priznanja, pa više ne znam ko je artist, a ko nije. Niču kao 24h samoposluge. Baš je isti fol ko s DJ-evima. Ali, bolje i to nego turbofolk. Napravimo grad artista! Najviše volim svoje sljedbenike. Evo sada, kako sam uveo lokalnu ekipu u domaći početak trap muzike, prvi sa Kontrom (Zlatanom Hajlovcem), nadam se da ću potaknut nove generacije producenata da počnu praviti domaći trap, a ima ovih southera. U biti, pomažem svima ko voli raditi to je neko zdravo razmišljanje za muzičku scenu.
Na čemu trenutno radiš?
Billain: 2 dnb ep-a, 2 hiphop collab ep-a, 2 dnb remixa, 2 dnb collab-a, 3 mixtape-a, desetak hip hop instrumentala za druge artiste, i naravno radim na regulisanju spavanja.
Za kraj, top 5 dnb ploča koje bi svako trebao imati u svojoj kolekciji?
Billain: Ed rush & Optical – Wormhole. Bilo šta od Vangelisa, Blade Runner OST na ploči sad odmah. Billain – Blockfield ep. Amon tobin – Isam ili Noisia – Tide. I bilo šta od Aphex Twina.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.