Banja Luka po mjeri čovjeka

Metropola Republike Srpske u znaku je premijera Milorada Dodika. Kritičari ga optužuju za korupciju, nasilje i medijski mrak, a on se svojski trudi održati takvo stanje. Banja Luka ima jednu od najvelebnijih vladinih zgrada na svijetu, a javni osjećaj odgovornosti za ratne zločine i dalje je na niskoj razini, pa je premijer iskoristio i nedavnu posjetu Biljane Plavšić za jačanje svoje popularnosti u neprosvijećenom puku

"Imam potrebu otići iz Banja Luke, ali ne znam gdje bih otišla. Nisam otišla na vrijeme pa sam ostala i zaostala", priča nam uz domaće Nektar pivo Radmila Karlaš, bivša novinarka i književnica koja je izdala knjigu Četverolisna djetelina, roman koji se bavi suočavanjem sa ratnim zločinima, za kojeg Radmila kaže da je apsolutno ignoriran u RS-u dok za njega u ostatku države, posebno u Sarajevu i u ostatku regije, vlada prilično zanimanje.



Samo dan prije našeg dolaska u prijestolnicu srpskog entiteta Bosne i Hercegovine grad je prvi put nakon puštanja iz pritvora posjetila Biljana Plavšić, bivša ratna predsjednica RS-a, osuđena ratna zločinka i odnedavno slobodna građanka Beograda.

Pitamo Radmilu kako ljudi u Banja Luci doživljavaju Plavšić. "Eto tako, fino", rezignirana je Radmila. "Mi se naprosto ovdje sjajno osjećamo kad vidimo na štao se troše naše pare. Pretpostavljam da gospodin premijer nije svojim parama platio avion kojim je otišao po gospođu Plavšić u Švedsku. Otprilike bi svi trebali biti postrojeni i pljeskati. Ali eto, nismo svi postrojeni", nastavlja Radmila.

Po dolasku u Banja Luku, Plavšić se pomolila u pravoslavnoj crkvi, posjetila grob pokojne majke i ostatak dana provela u razgovoru sa premijerom RS u administrativnom centru Vlade. Kratku vijest o tome i njezinu izjavu da je "jako sretna što je opet u Banja Luci, pronašli smo sutradan u najvećim entitetskim Nezavisnim novinama, koje se ovdje posprdno nazivaju "Zavisnima".

(Ne)zavisni mediji

Medijska vijest opet je i Radovan Karadžić koji je, baš kao i Šešelj i Milošević, od svog haškog suđenja uspješno napravio grotesku. Suđenje Karadžicu je odgođeno, a nekoliko dana poslije veliki branitelj srpskog entiteta i svega srpskog, premijer RS Milorad Dodik, plakao je na sprovodu patrijarhu Pavlu u Beogradu.

Godišnjica Daytonskog sporazuma "proslavljena" je 21. novembra. Toga dana, prije 14 godina, Tuđman, Izetbegović i Milošević su, nakon višesedmične izolacije u američkoj vojnoj bazi u Ohiju, stavili svoj paraf na papir kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini.

Par dana prije dejtonske godišnjice, 18. novembra, propušten je još jedan "dan D", odnosno rok koji je BiH zadala EU i SAD u novoj rundi pokušaja ustavne rekonstrukcije zemlje, započetoj 9. oktobra u Butmiru kod Sarajeva. Tada su svi važniji svjetski mediji ponovo obratili pažnju na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo je ponovo postalo svjetska priča dana. Pregovori su propali, a da nisu ozbiljno ni počeli. Kao glavni opstrukcijski element označen je opet premijer RS Dodik koji je odmah na početku kategorički odbio sudjelovati u revizijama Daytona koji bi išli na štetu RS.

Bosna i Hercegovina sa ovakvim nakaradnim sadašnjim uređenjem ne može dalje. Tri naroda, dva entiteta, tri vlade (plus još 10 kantonalnih i jedanaesta distrikta Brčko), rotacije, konsenzusi, pravo veta. Savršen način da baš ništa ne funkcionira. Paradoksalno je da načelno funkcionira samo Republika Srpska, i to centralizirana, u vlasti jednog čovjeka, Milorada Dodika, koji uspješno koristi svoju moć i medije kako bi onemogućio svaki dogovor s liderima druga dva naroda.

Potpuni medijski mrak

Centraliziranu Republiku Srpsku Dodik drži u potpunom medijskom mraku, većina medija je pod njegovom direktnom kontrolom i oni uspješno provode propagandu o raju zvanom Republika Srpska.

"Opća je tajna je da su svi mediji pod patronatom premijera koji izdvaja značajna sredstva za medije i tako ih pretvara u svoje poslušnike. Uopće ne postoji kritika na njegov račun, objašnjava Radmila Karlaš. Jedini alternativni medij je Buka, čiji je utjecaj s obzirom da je internetski portal, prilično marginalan. Možete misliti koliki je uticaj zvaničnih medija na obične ljude, pogotovo televizije".

Buka je glavni projekt Centra za informativnu dekontaminaciju mladih, a malu redakciju sastavljenu od četvero novinara vodi glavni urednik Aleksandar Trifunović. Trifunović je angažiran i u radu Koalicije za REKOM (Regionalne inicijative za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji), i rad na suočavanju s prošlošću smatra iznimno važnim. Kao i mnogi drugi gradovi BIH, poput Sarajeva ili Mostara, Banja Luka je prošla kroz tektonske promjene u sastavu stanovništva. Iako ratovanja nije bilo, grad je doživio protjerivanja ljudi na već poznate monstruozne načine. O tome se ne govori. To je bio rat, i tu priča staje. Po završetku rata svima su stanovi vraćeni, no nije bilo prevelike želje za povratak u nekadašnje domove.

Opravdanje/relativizacija za nesprečavanje zločina, po Trifunoviću, ide u dva smjera: bio sam nemoćan, i drugi su ubijali nas.

"Srbi su zatim počeli da koriste Jasenovac, pitajući se koliko je njih tamo ubijeno, umjesto da im predstavlja svetinju i podsjetnik. Narod, koji je toliko toga lošeg doživio, na isti je način to primjenio 50 godina posle i pokušavao pritom da ga neko ozbiljno shvati", objašnjava Trifunović.



Ne zna se šta je gore - žrtve ili političari

Način na koji se vode priče o prošlosti smatra pogrešnim. "Ne znam što je gore - kad političari govore kao žrtve, ili žrtve kao političari. Imaš političara koji govori kao da mu je pobijena cijela familija, a naprosto nije bio ovdje za vrijeme rata. Imaš i žrtve koje kroz činjenicu što su bili žrtve ostvaruju svoje političke ambicije. One prihvataju da budu instrumentalizirane i svjesno ulaze u tu priču.

Trifunović također ukazuje i na nerazumijevanje međunarodne zajednice: "Mi ne treba da se volimo kao što međunarodna zajednica od nas očekuje, već da naučimo podnositi se. Kad to naučimo, možemo krenuti dalje pa ćemo se jednog dana možda i voljeti. Dakle, podnosimo se i ne ubijajmo se. Možemo se mrziti, ali ne smijemo dopustiti da naša mržnja blokira međusobne odnose."

Radmila problem vidi u nedostatku procesa, kako ga naziva, denacifikacije. "Bivši predsjednik Srpske demokratske stranke Dragan Čavić ispričao se za zločine u Srebrenici pa je vrlo brzo ispario sa političke scene. Mislila sam da količina medijskog mraka prisutna za vrijeme SDS-a ne može biti veća, ali kad promatram iz sadašnje vizure, može biti i gore", kaže Karlaš. "U Republici Srpskoj se radi o tranzicijskom sistemu kojem je teško uopće pronaći ime", objašnjava nam Karlaš, koja kao i svi naši sugovornici najveći problem vidi u kombinaciji kriminala, korupcije i nacionalističke retorike koja se vadi kao as iz rukava ukoliko se potegne priča o lošoj ekonomskoj situaciji.

"Čim se potegne pitanje kriminala odmah se poseže sa onim 'ne damo Republiku Srpsku', a ljudi u isto vrijeme kopaju po kontejnerima", kaže Karlaš.

Proizvodnja masovnog optimizma

"Ovdje se preko medija širi lažni optimizam. Svaki dan imamo priče o ogromnim privrednim uspjesima kojih nema. Nekidan je objavljen podatak da pet hiljada ljudi ostaje mjesečno bez posla. Tu priču možeš gurati neko vrijeme dok narodu ne dođe iz guzice u glavu i dok se ne počne jebeno buniti", priča nam kasnije tog dana Slobodan Vasković, novinar 60 minuta, emisije sarajevske Federalne televizije, čije se emitiranje redovito ometa na teritoriju RS-a.

Početkom ovoga mjeseca Vlada Republike Srpske objavila je dokument u kojem je zamjenika visokog predstavnika u BiH Raffija Gregoriana, strane tužitelje i novinare optužila da lažno prikazuju gospodarsko i društveno stanje te da ruše Republiku Srpsku.

Osim zamjenika visokog predstavnika Gregoriana, na listi su se našli glavni i međunarodni tužitelj Tužiteljstva BiH Milorad Barašin i Hari Furlan, voditelj odjela za organizirani kriminal toga tužiteljstva David Apcher, sudac Suda BiH Šefko Šahbegović te urednik 60 minuta, Bakir Hadžiomerović. S njima su i dopisnik političkog magazina iste emisije, Slobodan Vasković, predsjednik banjalučke nevladine udruge Narodni front Dragomir Babić i tadašnji pomoćnik direktora Agencije za istrage i zaštitu BiH - SIPA, Dragan Lukač.

Razgovor sa neprijateljem RS-a Vaskovićem vodimo u jedinom kafiću u gradu u kojem pije kafu. U martu prošle godine tokom snimanja priloga o Trebinju automobil njegove televizijske ekipe je kamenovan, a osim njega napade trpe i članovi njegove obitelji pa mu je tako i sin prije nekog vremena pretučen u Banja Luci.

"Trebali su me eliminirati kad sam ušao u 60 minuta, u tom slučaju bi mogla biti ispunjena ona 'skloni čovjeka, sklonio si problem'. Sad to više to ne mogu, jer sam stvorio previše buke," kaže mirno Vasković koji se zbog nesigurnosti obično kreće gradom u radijusu od tridesetak metara.

Organizirana gledanja '60 minuta' u Banjaluci

Neprodiranje drugačije misli u javni prostor ograničeno je siromaštvom stanovništva koje sa prosječnom plaćom od 700 maraka nema privilegiju rastrošnosti kupovanja drugih medija, poput sarajevskih Dana, i prepušteni su na milost odnosno nemilost potpuno indoktrinirane televizije RS-a. Vasković nam priča kako ipak postoji ogromno zanimanje za 60 minuta, pa se čak događa da ljudi organiziraju okupljanja radi zajedničkog gledanja emisije u dijelovima grada gdje ne prodire ometanje signala. "Zna se u kojem dijelu grada je moguće gledati Federalnu televiziju, 50 posto gledatelja emisije je iz RS", tvrdi Vasković.

Bio je urednik lista Stav, koji u godinu dana nije uspio dobiti niti jednu reklamu. Taj list je osnovao Dragomir Babić, predsjednik nevladine organizacije Narodni front, koja se već godinama bavi otkrivanjem korupcijskih afera i marljivo prikuplja sve dokaze o sveprisutnom kriminalu, i koji se također nalazi na listi neprijatelja RS-a.

Za razliku od Vaskovića, Babić zalazi u čak dva kafića u gradu i tvrdi da vlasnici tih kafića zbog njegovih dolazaka trpe maltretiranje "Dodikovih momaka". "Prošle sedmice je u lokal u koji redovito zalazim bačena bomba i nijedan medij nije izvijestio o tome", kaže Babić. Na pitanje kako su se novine koje je pokrenuo financirale, Babić odgovara da je jedan njegov prijatelj, poduzetnik čije ime ne otkriva, dok je mogao davao novac dovoljan makar za isplatu plaća novinarima. "Ima ljudi koji ne podržavaju ovaj sistem, ali ne smiju se eksponirati", kaže Babić.

"Shema vladavine kriminala u RS-u vrlo je jednostavna", objašnjava Babić, "Dodik je šef preko kojeg sve ide, a prljave poslove i reketarenje odrađuje par ljudi. Da bi se do njega došlo potrebno je ugovoriti sastanak preko njegovog šofera i dati najmanje 20 hiljada eura samo za primanje, s tim da je pitanje hoće li sastanak biti 'uspješan'".

Milioni, milijarde...

Protiv premijera RS Milorada Dodika i još deset osoba Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je podnijela krivičnu prijavu zbog pronevjere 145 milijuna maraka. Protiv njega su izgradnja autoputa prema Gradiški i izgradnja zgrade Vlade RS-a.

"Kilometar tog autoputa po njima košta 11 miliona maraka, što će reći da se radi o najskupljem kilometru u Evropi uopće. Realna cijena je maksimalno 2-3 milijona", kaže Babić. "O zgradi Vlade da ne pričam, samo na namještaj potrošilo se 60 miliona maraka. Čovjek je postao milijarder na osnovu pljačke državne imovine".

Babić priznaje da je upravo on uz asistenciju međunarodne zajednice pomogao dovođenju Dodika na vlast prije pet godina. Držao je govore na njegovim mitinzima, uvjeren da će na taj način pomoći skidanju ratne strukture vlasti, a postojao je i dogovor da će u novoj vladi preuzeti mjesto ministra unutrašnjih poslova. Međutim ubrzo nakon toga došao je u otvoreni sukob sa novoizabranim premijerom zbog objavljivanja dokaza o kriminalu.

Pogled na zgradu Vlade RS-a u koju je utučeno preko 220 miliona konvertibilnih maraka poseban je doživljaj. A njezine veličine i grandioznosti ne bi se posramio ni najrastrošniji poludjeli diktator neke zemlje „trećeg svijeta".

Administrativni centar Vlade RS-a građen je dvije godine, a na svečano otvaranje došao je i tadašnji premijer Srbije Vojislav Koštunica koji je prigodno održao govor o napretku RS-a i stabilnosti kojom će se kretati taj BiH entitet. Zgrada raspolaže površinom od 49.140 kvadratnih metara, od čega je 23.036 kvadratnih metara u Vladinoj zgradi od 17 spratova, a 26.104 kvadratna metra u kompleksu ABC lamela. Trg ispred zgrade ima 13.005 kvadratnih metara i četiri fontane. Ono što upada u oči nakon prvotnog šoka impresije je očita praznina većine spratova i ureda u koje bi prije mogla stati kompletna administracija EU nego vlade RS-a.

Ima li mjesta optimizmu?

Babić se uzda u međunarodnu zajednicu, za koju smatra da više neće dozvoliti BiH da ide u ovakvom smjeru. Postoje dva scenarija, kaže. Prvi je da tužilaštvo BiH podigne optužnicu zbog prisutnog kriminala, a drugi je da Dodik izgubi na izborima. "Uz ovakve medije Dodik će dobiti izbore, ali to stranci neće dozvoliti", uvjeren je Babić. "Postoji mogućnost da se kroz par mjeseci mijenja kompletna politička scena u BiH , postoji projekt međunarodne zajednice koja će ulijevanjem sredstava ljudima koji žele promjenu pomoći da u tome i uspiju". Na komentar da međunarodna zajednica nikad ništa dobro nije donijela BiH Babić odgovora protuargumentom. "Možda nisu napravili dovoljno, ali da nije bilo intervencije međunarodne zajednice, mi bismo se tu još uvijek klali".

Optimizmu nema mjesta u razmišljanju Radmile Karlaš koja ne sumnja da će BiH opstati ovakva kakva jest. "Živjet ćemo još dugo žalosno i siromašno, Bosna može da funkcionira još dugo u ovakvom nakaradnom obliku, istrošena i opljačkana na čelu sa međunarodnim poglavicama. Imat ćemo pet posto bogatih ljudi, a ostali će bukvalno umirati od gladi".

Da se BiH neće raspasti slaže se i urednik Buke jer, kako kaže, u ovom trenutku ne postoji moć da se ova država rasparča. "Ukidanje entitetskog glasanja bilo bi najlogičnije rešenje, ali tada niko ne bi mogao garantirati da neće opet početi rat..."