27. godina od osnivanja Armije RBiH: Heroji su sačuvali Bosnu!

Bosna nije šaptom pala! A mnogi su vjerovali da hoće. Kao što vjeruju i danas.

Piše: Faruk Vele 

Počeli su u patikama, bez oružja, s velikim srcem i ponosom, da bi na petu godišnjicu osnivanja Armije Republike Bosne i Hercegovine na stadionu Koševo dočekali najreprezentativniji ešaloni, njih devet. Bilo je to vrijeme bosanskog ponosa. 

Mnogo stoljeća poslije mudrog Kulina bana i slavnih Kotromanića, Bosna je imala svoju vojsku. 

Sloboda stiže... 

A s tim hrabrim sinovima ove grude stizala je i sloboda. 

Armija RBiH izrasla je iz naroda, građana Bosne i Hercegovine koji su osjećali i osjećaju da je ova zemlja njihova jedina domovina. Oni su heroji koji su sačuvali Bosnu. 

Zato je uprkos užasnim stradanjima godinama prije toga, ta najveća smotra Armije RBiH na Koševu bila satisfakcija i ohrabrenje svim građanima BiH.

Poruka da smo preživjeli i da je Bosna preživjela.

„Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo“, kazao je prvi predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović.

Pored mnogobrojnih građana, smotri su tada prisustvovali i rahmetli Izetbegović, komandanti korpusa koji su vodili svoje snage u odlučujućim bitkama, međunarodni predstavnici...

Jedinice je postrojio armijski general Rasim Delić, a raport je predao general Ramiz Dreković.

Neprijatelj će razmisliti

„Posebnu zahvalnost što su danas ovdje sa nama dugujemo porodicama šehida i palih boraca, ratnim vojnim invalidima te demobiliziranim borcima. U ovom stroju ispred nas su borci i starješine stasali u najkrvavijoj školi – ratu. Oni su tu da još jednom iskažemo naše opredjeljenje za borbu za cjelovitu i nezavisnu BiH“, rekao je, između ostalog, armijski general Rasim Delić.

Potom se, praćen ovacijama građana, borcima obratio rahmetli Alija Izetbegović koji je najveće sinove BiH pozdravio sa:

"Vojnici, pozdrav domovini!"

„Dragi vojnici i oficiri naše Armije, dragi članovi šehidskih porodica i invalidi, dragi građani i gosti i prijatelji, čestitam vam ovaj naš veliki praznik“, kazao je Izetbegović na početku svog obraćanja, te dodao:

„U miru koji je zaključen ima i nešto pravde za nas. Ima je toliko za koliko je njena zasluga. Sada smo prišli stvaranju male, ali dobro obučene Armije koja odgovara današnjim potrebama. Danas su ovdje pred vama postrojeni njeni elitni ešaloni, tehnika nije ovdje, ona je u skladištima. Njen najvažniji dio, živa sila, njena duša, odnosno njen reprezentativni dio je ovdje. Postoji puni kontinuitet između te dvije vojske. Narod se ponosio vama, narod je vjerovao ovoj Armiji, uvjeren da je ovo najbolja armija i ona to jeste, što najbolje zna neprijatelj. Taj neprijatelj će ubuduće tri puta razmisliti prije nego digne ruku na ovu zemlju i njen narod. Godina 1992. uz Božiju pomoć neće se više nikada ponoviti. Braneći ovu zemlju, vi ste branili i veliku ideju tolerancije i suživota ljudi različitih vjera i nacija. Tamo gdje ste bili vi ostale su čitave crkve, džamije i sinagoge“, naveo je on.

Nedavno sam, kazao je rahmetli Izetbegović, hodio Bosnom.

„Na sve strane su zelene humke. Smrtnim sjemenom zemlja je posijana, kako bi rekao pjesnik. Ovo je trenutak da se sa zahvalnošću sjetimo poginulih boraca, njihovih porodica i drugova koji su ostali invalidi. Obećavali smo mnogo, ali šta smo učinili? Ovo pitanje treba svakodnevno  postavljati i odgovarati na njega. Razgovaram često o tome s predstavnicima invalida i šehidskih porodica. Oni mi kažu da smo učinili dosta, ali i nedovoljno, poručio je tada predsjednik Izetbegović.

Gdje smo danas? Dvadeset i tri godine nakon velike smotre Bosna pred novim izazovima i ispitima. Ponekad se čini da je danas i teže.

Pred Sudom BiH danas će upravo na Dan Armije RBiH početi suđenje generalu Atifu Dudakoviću,  već se sudi Ramizu Drekoviću, Draganu Vikiću, Sakibu Mahmuljinu... Rasim Delić je umro izmučen procesom u Haagu.

Za to vrijeme, nedjela ratnih zločinaca se slave, veliča njihovo djelo, negira genocid, naoružavaju rezervisti, a državne institucije nazivaju neprijateljskim, žrtve plačljivim, prave se paralelne i reaktiviraju zločinačke...

Danas se zato vodi dvostruka borba. Ona za istinu i ona za Bosnu nad kojom uporno stavljaju upitnike, vjerujući da je ideja Bosne poražena.

Nećemo se umoriti

Vodstvo zemlje za koju je položeno na desetine hiljada života, treba naći tragove političke mudrosti prethodnika, i bana Kulina i Džemala Bijedića i Branka Mikulića i Hamdije Pozderca i Alije Izetbegovića i Emerika Bluma i tolikih drugih, ali i odlučnost i hrabrost najvećih sinova ove zemlje devedesetih: Vikića, Šućura, Šehovića, Zajke, Pašalića, Hujke, Dudakovića, Halilovića, Nanića, Divjaka, Šibera...  - da bi se ti upitnici raspršili.

Neprijatelji Bosne će se umoriti, mi se nećemo umoriti, govorio je Izetbegović.

Okolnosti u kojima živimo govore da su snage kojima je Bosna smetnja,  i to neskriveno, itekako vitalne. U ofanzivi.

Hoćemo li se umoriti? Možda. Ali, Bosna neće šaptom pasti.

U inat svima!