Upoznajte mladog chefa: Hamza Drino otkriva novu filozofiju bosanske kuhinje

Ne prestati sa usavršavanjem. Iskoristiti svaku priliku da učiš od najboljih. Ostati skroman. Osloniti se na tradiciju a istovremeno tragati za inovacijama. Vidjeti svijet, a vratiti se u svoje okruženje da ga učiniš boljim. Ne plašiti se posla i rada! 

Sve su ovo zrnca mudrosti koja je kroz svoju dosadašnju karijeru pronašao Hamza Drino, nova zvijezda bh. kulinarstva, koji posljednjih sedmica oduševljava goste u bistrou Chat Noar gdje radi kao gostujući chef. 

Posebno je zanimljivo to što je Hamza svoj kuharski poziv pronašao nakon tipičnih "traganja za smislom" koja su uslijedila nakon završene gimnazije i studija ekonomije na Burch univerzitetu. Tada je shvatio da istinski karijerni izazovi, u njegovom slučaju, leže u kulinarstvu.  

"Moj interes za kuhanje i hranu rodio se kao i kod većine ljudi koji vole hranu, a to jeste još u kuhinji moje mame. Kada god je ona kuhala, uvijek sam se vrtio oko nje kako bih nešto probao ili pomogao jer mi je cijeli taj svijet hrane bio jako zanimljiv. Nažalost, tek nakon završetka fakulteta shvatio sam da bih se time želio i profesionalno baviti", počinje svoju priču za Radiosarajevo.ba.

"Po završenom fakultetu preda mnom je bila odluka u kojem smjeru dalje da idem, te me je tu moja mama pitala šta bih mogao raditi svaki dan svog života. Odgovor je bio da bih mogao jesti i kuhati. Onda sam se zaposlio u jednom restoranu da vidim da li je profesionalna kuhinja nešto što se meni sviđa. Nakon završene prakse shvatio sam da ako želim napredovati u ovoj profesiji moram završiti i neku inostranu školu, jer u Bosni nažalost nemamo te prilike. Odlučio sam se za školu École Hôtelière de Lausanne (EHL) u Švicarskoj, koja je bila savršen spoj znanja o vođenju restorana i kulinarstva", prisjeća se Hamza Drino.

Je li bilo teško i zahtijevno u ovoj školi? 

"Bilo je jako zahtjevno ali ne mogu reći i teško, jer sam po prvi put u životu učio nešto što me istinski zanima. Skoro sva predavanja bila su mi prezanimljiva jer mi se odjednom otvorio cijeli svijet ugostiteljstva koji nisam poznavao i jednostavno sam se zaljubio u to. Pogotovo vam se sve to svidi kada vam znanje prenose neki od najvećih stručnjaka te industrije koji jednako to vole kao i vi. Što više učiš, shvataš koliko ustvari malo znaš, i to te održava da nikad ne pomisliš kako si ti neko i nešto.

Po meni je to najgora stvar koja se može desiti jednom kuharu – umišljenost, bahatost, osjećaj da si sve naučio. Najvažniji savjet koji mi je dao jedan od mojih najboljih profesora iz EHL-a bio je da se profesionalni uspjeh postiže radom i skromnošću. Škola poput ove služi da pokaže mladim ljudima kako bi neki njihov budući svijet trebao da izgleda u najboljem izdanju. Oni se trude da vam tokom vašeg boravka i školovanja usade sve vrijednosti, način razmišljanja i ponašanja koja su potrebna mladoj osobi da nakon završetka studija može spremna ući u industriju koja je čeka".

"Savjetovao bih svim mladim ljudima da odu vani, vide koje su mogućnosti, te se nakon toga vrate u BiH i pokušaju nešto promijeniti ovdje" - povjerio nam je naš sugovornik.  

Šta je ostvarenje snova za jednog kuhara, pitamo Hamzu. Je li to postati "chef" u nekom restoranu, ili je to tek početak teškog posla u kojem je svaki novi dan - novi izazov? I kada se uđe u jednu takvu rutinu, u čemu  kuhar pronalazi stalnu inspiraciju?

"Pa moglo bi se reći da to jeste san većine kuhara, jer tek tada kuhar može da istinski stvara i da pokaže svoje znanje, kreativnost i svoj način vođenja kuhinje i u njoj zaposlenog osoblja. Moj san je da nekada u bliskoj budućnosti otvorim mali restoran na temu reinterpretacije bosanske kuhinje. Ne bih želio ništa veliko jer mislim da se u malom restoranu mogu bolje posvetiti kvaliteti hrane i iskustvu koje gost stiče dok jede ono što sam skuhao. 

Ono što me najviše inspiriše su nova otkrića u kulinarskom svijetu, nove ideje i neki drugačiji okusi na koje nismo navikli. Naravno, kao i u svakom poslu, najveća inspiracija i motivacija dolaze od nasmijanih i zadovoljnih gostiju nakon probavanja nečega što sam spremio. 

Što se tiče bosanske kuhinje, ona je jedno od mojih najvećih nadahnuća jer je toliko široka i raznolika. Upravo tu se stvara prostor za igranje i reinterpretaciju. Volio bih da više ljudi krene u eksperimente  s našom kuhinjom jer imamo veoma dobre i kvalitetne namirnice. Nažalost, većina ljudi u ovoj industriji kod nas ne žele odstupati od uvriježene filozofije kuhanja. Tek kad mlada osoba ode vani i vidi šta sve ljudi rade s namirnicama koje su im na raspolaganju, shvati koliko malo mi, ustvari, iskorištavamo ono što nam se ovdje nudi", smatra mladi chef. 

Za kraj, ostavili smo pitanje o samoj suštini kuhanja: gdje je kulinarstvo na potezu između kreativnosti i dobro uvježbane rutine? Šta je za dobro kuhanje važnije - kreativnost ili uvježbana ruka?

"Mislim da je oboje jednako bitno, jedno bez drugog ne ide. Naravno da su osnovne tehnike srž svakog posla, ali bez kreativnosti i želje za stvaranjem nečega novog ne vidim smisao ovog posla. Smatram da je ovo zanimanje i umjetnost i zanat koji uključuje sva čula ako se čovjek istinski bavi time.

Mladog chefa Hamzu Drinu možete pronaći i pratiti na Instagramu.