Nikola Bilić: Kako smo 1984. godine spasili Olimpijadu u Sarajevu

Kada se spomenu Olimpijske igre u Sarajevu i ta nezaboravna 1984. godina, odmah me asocira olimpijski duh koji smo stvorili tih godina od trenutka dobijanja Olimpijade 1978. u Atini. Sarajevo je u tih šest narednih godina bilo najveće gradilište u bivšoj Jugoslaviji, pa i Europi.

To je u razgovoru za Radiosarajevo.ba rekao Nikola Bilić, doajen novinarstva u Bosni i Hercegovini, koji skoro 50 godina izvještava s brojnih meridijana i olimpijskih borilišta.

Bilić, koji i danas redovno izvještava za Radio-televiziju Sarajevo, kao izvještač radio je na osam olimpijada - pet ljetnih i tri zimske.

“Od Zimskih olimpijskih igara, osim Sarajeva, bio sam prisutan u Albertvilleu i Lillehameru. Prvu vijest sam napisao 1956. godine s prvenstva srednjih škola u stonom tenisu. Informacija je objavljena u omladinskom listu “Riječ mladih” Sarajevo i danas sam ponosan na taj članak”, prisjeća se Bilić, koji je u profesionalnoj novinarskoj karijeri napravio na hiljade intervjua, od kojih je istakao s nogometašem Peleom, kubanskim atletičarom Antoniom Juantorenom…

Nastavljamo razgovor o Sarajevu i tom februaru 1984., 35 godina ranije. Popularni Noka kaže da se sjeća svakog dana.

“Olimpijski duh se ne može kupiti na kilogram, već je to pokret. To je najveća organizacija u historiji bivših država Jugsoavije. Sarajevo je položilo te 1984. historijski ispit. Uspjeli smo da priredimo nenadmašno gostoprimstvo, do tada rekordnih 49 zemalja. S pravom se 14. ZOI smatraju  najblistavijim trenucima u historiji Sarajeva i Bosne i Hercegovine”, priča nam Bilić.

Nikola je napravio na hiljade intervjua u svojoj karijeri. Sa Olimpijade iz Sarajeva, tih februarskih dana ’84, izvještavao je skoro pa 24 sata.

“Najupečatljiva je bila Finkinja Marja-Lisa Hamalainen, koja je u poznim godina osvojila tri zlatne medalje, te bronzanu u štafeti. Prvu medalju na bijelim olimpijadama za Jugoslaviju osvojio je Jure Franko. Po tome je Sarajevo karakteristično. U sjećanju su mi ostali i nezaboravni ples klizačkog para Jayne Torvill i Cristopher Deen, koji su plesali bolero i zadivili svijet. Tada je svijet oduševila i Katarina Witt, koja je u Sarajevo tada došla iz Istočne Njemačke”, nastavio je Bilić.

On ima na stotine anegdota iz olimpijskog Sarajeva.

“Niko ne može zaboraviti kada je slavni glumac Kirk Douglas pojeo najskuplje ćevape na svijetu, koji su mu naplaćeni 10 puta više od realne cijene. Još bi se sjetio dana kada smo spasili Igre u Sarajevu. Najatraktivnije alpskog takmičenje spust 9. februara je odgođen. Na stazi se na Jahorini pojavila rupa, a glavna sutkinja je odgodila takmičenje i zakazala za 16. februara.

Tako se tog 16. na Jahorini u 10.30 sati održan je ženski spust, a na Bjelašnici u 12 sati muški spust. Najveći problem je bio poseban uređaj, helikopterom je prebačen na Bjelašnicu i stigao je i montiran do 11.50 sati. Takmičenje je počelo u 12 sati i tako su igre spašene. Pobijedili su Talijanka Michela Figini i Amerikanac Bill Johnson”, podvukao je Bilić za Radiosarajevo.ba, koji je posebno istakao da je Sarajevo u to vrijeme bio centar svijeta koji je ujednio i Istok i Zapad, a da su grad posjetili švedski kralj, te da je bilo mnogo premijera iz najvećih zemalja svijeta.