Arma Tanović Branković: Glumica, slikarica, hraniteljica... sjajna žena

Poslijeratna bosanskohercegovačka kulturna scena  može se podičiti izuzetnim pojedincima koji u sebi spajaju talenat, kreativnost, marljivost i entuzijazam. Skoro pa atipični za preovladavajuće, letargično stanje duha, ovi mladi ljudi ulijevaju optimizam i nadu. 

Među takvima je Arma Tanović Branković, sjajna mlada žena čije se područje djelovanja prostire na nekoliko umjetnosti i humanitarni rad. 

Znamo je kao glumicu i docenticu na Akademiji scenskih umjetnosti, voditeljicu teatarskog studija za mlade Helen O'Grady Academy i brojnih radionica, ambasadorica je hraniteljstva kao humanog vida brige o djeci bez roditeljskog staranja. A sada je na sebe skrenula pažnju i kao likovna umjetnica, najavivši prvu samostalnu izložbu. 

"Koraci u tišini" naziv je izložbe umjetnice Arme Tanović Branković koja će se otvoriti u Historijskom muzeju BiH u ponedjeljak, 28. januara u 19 sati. 

"Završila sam najprije umjetničku školu u Sarajevu,  nakon toga Akademiju scenskih umjetnosti, potom Akademiju likovnih umjetnosti, a na kraju magistrirala i historiju umjetnosti. Do sada sam izlagala sa Udruženjem likovnih umjetnika čiji sam član. Ovo je moja prva samostalna izložba koja se kreće u mediju štafelajnog slikarstva. Nastala je u dogovoru s kustosicom Elmom Hodžić koja mi je predložila da radimo, ispitujemo odnos književnosti, riječi i slova i slikarstva. To je odnos diktuma i piktuma koji se dosta istražuje u teoriji umjetnosti. Kustosica mi je predložila bh. autore a ja sam napravila selekciju, s obzirom da imamo mnogo virjednih domaćih auutora. Žao mi je što nisam mogla pokriti sve", kaže o izložbi autorica i otrkiva užu tematiku svojih likovnih radova. 

"Zanimljivo da se tokom rada iskristalizirao narativ žene u bh. prozi, gdje sam to povezala s mojim ličnim doživljajem i ponovnim čitanjem tih tekstova. Tražila sam neki prostor gdje se umjetnost reflektira na moje lično ja. Slike nisu nastale kao ilustracija, niti kao komunikološki artefakti, već su one tipično moja impresija. Krećem se između onoga što je moja primarna profesija, a to je gluma, jer je svaka od tih slika kao kadar. Rađene su u asemblaž tehnici koaj kombinuje kolažiranje različitih predmeta i u različitim paletama. Meni je najzanimljivije što se u svakoj od tih slika prepoznaje neki fragment mog života" otkriva Arma Tanović. 

Cilj izložbe je da se publika podstakne na čitanje knjiga koje je danas zapostavljeno. Autorica je za ovu priliku uradila deset radova, od kojih je svaki posvećen jednom književnom djelu.  

"Slika od koje sam počela je Derviš i smrt, Meše Selimovića , sa onim poznatim citatom 'Četrdeset godina mi je, ružno doba...' Slika predstavlja jedan fragment mog dnevnika i moj stilizirani portret". Osim ovog autora, na izložbi će biti predstavljeni i doživljaji tretmana žene u djelima Zije Dizdarevića, Ive Andrića, Isaka Samokovlije, Ahmeda Muratbegovića, Derviša Sušića, Darija Džamonje i Dževada Karahasana. 

Hraniteljstvo je privilegija

Susret s Armom Tanović ne može proći bez razgovora o hraniteljstvu čija je promotorka i ambasadorica. Kako je do toga došli, pitamo je. 

"Moj prvi posao teatarskog pedagoga je bio i u SOS dječijem selu, gdje sam se susrela s djecom bez roditeljskog staranja. To me definiralo u budućnosti, shvatila sam da je moj primarni zadatak da budem pedagog glume i art terapeut. S tim u vezi, prije par godina sam otvorila školu glume Helen O'Grady. 

U jednom trenutku kad sam postala majka, i kad su mi ta djeca iz SOS sela, koja su u međuvremenu odrasla, dolazila na babine, počela sasm intenzivnije da razmišljam kako je odrastati u instituciji. Šta se dešava s djecom u čijem odrastanju nema toliko posvećenosti i ljubavi 'jedan na jedan'. 

Dosta radim s domom Bjelave, to su moji veliki prijatelji, to je, za mene, najsvetija kuća. Ne možemo reći da tamo nema ljubavi, apsolutno ima, ti vaspitači i vaspitačice veoma posvećeno rade s djecom. Ali ako na jednom odjeljenju imate sedam ili više beba, da li se vi svakoj od njih možete u potpunosti posvetiti? Tako sam se uključila u organizaciju Hope and Homes, koja promovira hraniteljstvo", prisjeća se naša sagovornica. 

Hraniteljstvo je koncept staranja o djeci bez roditeljskog staranja tako što se privremeno ili stalno smještaju u zamjensku porodicu, srodničku ili nesrodničku.  Slično je usvajanju ali i različito u smislu da je mnogo lakši administrativni put i mnogo fleksibilniji zakon koji predviđa da hranitelji mogu biti i osobe koje nisu u bračnoj zajednici. Hraniteljska porodica može biti i takva u kojoj već žive djeca, a upravo to je bio slučaj i s porodicom Arme Tanović. 

"Često se može čuti da  dijete iz hraniteljske porodice može biti prebačeno u neku drugu porodicu na usvajanje i da je to bolno za hranitelje. Tačno je. Ali ne bih voljela da to obeshrabri ljude i potencijalne hranitelje, jer to ne mora biti tako. Upoznala sam mnoge porodice u kojima su djeca ostala do punoljetstva i osamostaljivanja. Treba gledati širu sliku - ako vi imate mogućnost da pružite utočište, starate se o djetetu koje će dobiti svu vašu pažnju i oslanac, to dijete će odrasti u mnogo sigurniju osobu. Privilegija je biti hranitelj", zaključuje Arma Tanović Branković i poziva sve koji imaju mogućnosti za to, da se jave organizaciji Hope and Homes.