Kako je govorila Mira Furlan o nacionalizmu: Pomislim da ne znam gdje sam živjela

Legendarna jugoslovenska glumica Mira Furlan umrla je u 66. godini, a vijest o njenoj smrti potresla je mnoge koji su je voljeli.

Ona je uvijek bila i rado viđena gošća Sarajeva jer je bila protiv nacionalizma, rata, ljudske mržnje.

Posebno je to istakla tokom gostovanja na 19. Sarajevo Film Festivalu kada je govorila i o razlozima svog odlaska u Sjedinjene Američke Države.

"Nekako smo živjeli nesvjesni svega toga. I možda, uvijek pomislim... možda je to naša krivica. Ne razumijem to, ne shvatam to. Pomislim da ne znam gdje sam živjela. Nisam znala ko su ti ljudi bili, ko su moji gledatelji bili i to je u neku ruku razlog zašto sam otišla. Nisam takva osoba, nisam mogla", kazala je tada Furlan. 

Najoštrije je bila protiv nacionalista i fašista. 

"Još uvijek vjerujem da je realno moguć nekakav zajednički život uprkos svemu što se desilo. Osjećam to u reakcijama ljudi, i kako me primaju i kako se osjećaju. Mislim da je ljudima više preko glave nacionalista koji nam nisu ništa dobro donijeli. Donijeli su dobro nekolicini ljudi koji su pokrali dosta novca od zemlje i naroda, od svih nas. I ljudi to vide. U svemu tome je jedna velika laž, tako da su ljudi više bolesni od toga da im je potrebna normalnost i da trebaju ozdravljenje...", rekla je Furlan u Sarajevu. 

U intervjuu Peščaniku, 2012. godine, o vremenu ludila na Balkanu je kazala: 

“Što se tiče vremena devedesetih, čini mi se, iz ove perspektive, da i nisam imala izbora nego da živim svoj život onako kako sam ga živjela. Da sam postupila nekako drukčije, to bi onda bila neka druga osoba. Ja sam bila od onih koji su zaista vjerovali u takozvano bratstvo i jedinstvo, ali ne samo naših naroda, nego svih ljudi na svijetu.

I još uvijek vjerujem da je to jedina opcija za opstanak ljudske rase. Sve drugo vodi u nasilje, patnju i uništenje. Ne razumijem nacionalizam, ne vibriram na toj žici. Možda je to proizvod moga odgoja u obitelji koja je bila ateistička i antinacionalistička, možda je to proizvod moga etničkog sustava gdje je svaki moj djed i svaka baka bio druge nacionalnosti. Kad sam jednom kao dijete pitala tatu: „Jesmo li mi Talijani?“, on mi je mudro odgovorio: „Ovisi iz kojeg ugla gledamo“. A onda mi u Istri jedan Istrijan kaže: „Furlani nisu Talijani. Oni su Furlani“.

Moj djed Janez Furlan je, međutim, cijeli svoj život bio pretplaćen na časopis „Slovenac“, a živio je u Ogulinu, u Hrvatskoj. Moja baka je bila rođena s druge strane Kupe, što ju je svrstalo u Hrvate, iako je govorila istim goranskim jezikom kao djed koji je živio na slovenskoj strani. Oduvijek mi se činilo da su nacionalne etikete slučajne i, više manje, proizvoljne. Moj drugi djed Fritz Weil je imao mogućnost da ode u Izrael i da se tako spasi za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali je odbio otići jer nije vjerovao ni u koji, pa tako ni cionisticki, nacionalizam. To ga je vjerovanje stajalo glave, mučki je, naime, ubijen u ustaškom logoru Jasenovac. Odrasla sam, dakle, na tim užasnim pričama i na strahu od svakog nacionalizma i fašizma. To je naprosto dio mog bića”, kazala je Furlan.