A. Sidran: Ni mikroskopom se ne vide snage sposobne da ovu državu očuvaju

Kako je novi čin bosanske drame na sceni, a politike koje ne računaju sa bosanskom državom iz dana u dan agresivnije, sve je manje onih koji su spremni da dignu glas, te na otrježnjujući i odgovoran način sagledavaju prilike u kojima se nalazi naša domovina.

Među onima koji se opiru intelektualnoj učmalosti, neodgovornosti i prepuštanju sudbini jeste i akademik Abdulah Sidran, jedan od najpoznatijih i najboljih bosanskih književnika, koji u interrvjuu za Radiosarajevo.ba otvoreno govori Bosni i Hercegovini danas i ratu protiv nje, agresivnim susjedima, našim korumpiranim vlastima i nedoraslim elitama, probosanskim politikama, nepravdi, o nama... Ali i o sebi.

Razgovarao: Faruk Vele

Trending

Sestra preminule Džejle Drapić u teškom stanju zbog zuba: 'Liječila se kod istog stomatologa'

Radiosarajevo.ba: Gospodine Sidran, nadamo se da se uspješno oporavljate poslije prošlogodišnjeg iskušenja i susreta sa koronom koju ste uspješno pobijedili, trenutno ste u Goraždu...

Sidran: To što sam preživio respirator u struka smatra čudom. Pa bi bilo previše očekivati da sam ja danas zdrav, mobilan, hitar, poletan. Ne, posljedice boravka tog šejtana u ljudskom organizmu kod starijih ljudi su trajne, i s time ne treba razbijati mozak. Nego sam ja sebi postavio pitanje o smislu, i sebi naredio: „Ti, Avdo, moraš otkriti u čemu je smisao toga što ti je dato da još neko vrijeme poživiš!“

Lako sam to prepoznao u privatnoj sferi, ali sam se namučio da dokučim šta je to ostalo važno u onome što su tzv. javni poslovi, književnost, film, politički život...

Zanimljivo je da sam fulio s idejom da je neophodno ekranizirati temu moje drame U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce. Ta se drama živa, igra se u Sarajevu već 20 godina, postavljana je i u Bolonji, tri sezone živjela na sceni Ljudskog gledališča Celje...

Poznato vam je da se tu govori o genocidu u Zvorniku, proljeća 1992. – Na Fondaciji za kinematografiju taj projekt nije dobio podršku. Taj Žiri, i taj Upravni odbor (pun mojih kolega i prijatelja) podržao je 35 projekata, u iznosima od 6.550,37 do 190.000. BAM, - ali tome projektu nije našao za shodno dodijeliti ni feninga. Poruka je jasna.

Radiosarajevo.ba: Nažalost, naša zemlja je prva po smrtnosti od koronavirusa u Evropi, te posljednja po broju vakcinisanih, kako to komentirate?

Sidran: Da stvari neće ići dobro, nego da će ići najgore što može (kao po Marfijevom zakonu) moglo se pretpostaviti ili znati već onoga dana kad je objavljeno ime prve poznate žrtve korone. Bio je to dr Šefik Pašagić, epidemiolog, vrhunski stručnjak. Ako je takav čovjek 15 dana obijao pragove domova zdravlja i svugdje bio odbijan, vrijeđan i šikaniran – čemu se mogao nadati običan čovjek?

Većina atributa državnosti je uništena

Radiosarajevo.ba: Vaša izjava objavljena na društvenim mrežama, zapravo, podsjećanje, da su "ovi su razbojnici i ranije ratove započinjali bojkotom legalnih institucija" izazvala je dosta pažnje i reakcija. Čini se da ste i ovaj put primijetili ono što mnogi ne umiju, ne žele ili ne smiju iskazati. Koliko je situacija u kojoj se Bosna danas nalazimo uistinu dramatična?

Sidran: Zar tu ima neke mudrosti? Prema mome osjećanju stvari i jezika, termin 'dramatično' nije dovoljan, možda je čak i nedopustivo ublažavajući. Naša je situacija katastrofalna, a ne dramatična.

Golim se oko vide prejake sile koje ne žele postojanje naše države, a ni mikroskopom ne vide iole ozbiljnije snage sposobne da ovu državu očuvaju.

Praktično, većina atributa državnosti je uništena ili u stanju kliničke smrti, a kao 'suverena' funkcioniše samo u oblasti naplate poreza – punjenja budžeta od kojeg žive njeni stranački uhljebljeni činovnici.

Ima ljudi pa im nije mrsko tabiriti državne Službene listove, Statstičke godišnjake i sl. – a tu se može naići i na šokantne podatke. Evo jednog iz 2018. godine: „212 hiljada političara i zaposlenih u javnoj upravi godišnje za svoja primanja potroši 3,31 milijardu BAM.“

Radiosarajevo.ba: Iz dana u dan svjedočimo različitim istupima koji samo potvrđuju da Hrvatska i Srbija, njihova aktuelna vodstava, nisu odustali od svojih hegemonostičkih ciljeva spram Bosne i da se na velika ili mala vrata žele realizirati planovi koji postoje od 19. stoljeća naovamo. Kako Vi na to gledate?

Sidran: Prije 15 godina sam napisao da traje rat za interpretaciju nedovršenih ratova 1992-1996, i da će onaj čija interpretacija pobijedi naknadno postati ratni pobjednik i istoriju pisati kako mu je volja, prema svojim potrebama.

U tom „ratu za interpretaciju“ naša se strana pokazala apsolutno inferiornom i danas se – i u medijima i u pravosuđu i u svjetskom javnom mišljenju – prihvata kao normalna simetrija u rasporedu krivica, učinjenih zločina, pa i uzročnika rata.

Naši 'lideri' se grle i bratime sa onima koji od svojih ratnih ciljeva nisu nikad odustali, govori se o 'pomirenju naroda', a šuti o zakonima, ugovorima, pravnim aspektima posljedica agresije itd. – A trebalo bi po stotinu puta dnevno ponavljati rezultat nalaza Komisije UN-a koju je vodio Tadeuš Mazovjecki. Ratne zločine u BiH „tri strane“ su počinile u ovom omjeru: 85 %, 13 %, 2 %.

Potonuli u okeanu koruptivnog konformizma

Radiosarajevo.ba: Prilikom nedavnih velikih protesta snažno ste digli glas podrške porodici Memić koja se bori za istinu o svojem sinu i bratu. Šta je bio Vaš motiv i kako vidite tu epsku borbu jednog oca, Muriza, i desetina drugih, za istinu o svojoj djeci?

Sidran: Uh! Nemate pojma koliko sam ogorčen na tzv. Opoziciju i tzv. Akademsku zajednicu. Doći na protestni skup 'Pravda za Dženana' bila je obaveza svakog ovdašnjeg hodajućeg i mislećeg živog bića. Na tom impresivnom skupu građana Bosne i Hercegovine, među oko pet hiljada uglavnom mladih ljudi, nije bilo više od dva-tri, ili pet-šest, pozanih lica. Političara, javnih djelatnika.

Svaki je izmislio neku važnu obavezu zbog koje ne može doći, mnogi proguto udicu o tobožnjoj 'politizaciji'...pa „on ne bi“...itd.

A radilo se i radi o borbi za pravnu državu! O borbi za budućnost naše djece. Kako roditelj može svoju djecu i unuke zadržati u BiH ako je u njoj normalno da neko ubija djecu i da tog nekog država sakriva i štiti? Ako i postoje vrline ovdašnje naše inteligencije, sve su potonule u okeanu njenog koruptivnog konformizma.