Selektor festivala o predstavi Rechnitz - Anđeo uništenja: Odlikuje je nevjerovatna preciznost

U Nišu je upravo završen internacionalni teatarski festival ''Teatar na raskršću'' na kojem je prikazana predstava 'Rechnitz - Anđeo uništenja' nastala u koprodukciji SARTR-a i HNK u Mostaru.

Za ovu predstavu, nastalu po djelu nobelovke Elfride Jelinek, glumica Selma Alispahić je, odlukom stručnog žirija, nagrađena za najbolju žensku ulogu.

Tim povodom, saradnica portala Radiosarajevo.ba razgovarala je sa selektorom festivala, rediteljem i profesorom Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu Vlatkom Ilićem. 

Trending

Ovo je posljednji snimak helikoptera: Gusta magla uzrokovala pad, četiri osobe poginule

Razgovarala: Nataša Gvozdenović

Radiosarajevo.ba: Kada sam pogledala predstavu, imala sam na umu ono što ste mi rekli u intervjuu koji smo radili za nedjeljnik Vreme o festivalu, a to je, ako se ne bavimo svojom prošlošću, ne možemo imati budućnost. Na jedan način ova predstava govori upravo o tome

Ilić: Zapravo čitav opus Elfriede Jelinek, a ovdje se radi o tekstu Elfriede Jelinek, govori o tome kako se odnosimo spram naslijeđa, ja mislim da je za naše podneblje to velika tema, ne samo zbog toga šta se dešavalo devedesetih, o čemu ja mislim da se i ne govori dovoljno i ne pokušava ni da se razumije šta se dogodilo, već i zbog nasljeđa koje prethodi tome.

Derida u jednom od svojih tekstova govori o tome da nas nasljeđe uvijek određuje. Sve što možemo mi uraditi je da ga razumijemo i da se kritički odnosimo spram njega. Ideja jeste i ono što je jedino moguće iz današnje perspektive je, jedan kritički odnos prema nasljeđu, a meni se čini da je on neophodan da bismo uopšte mogli zamisliti budućnost.

Radiosarajevo.ba: Predstava koju smo vidjeli je izuzetno precizna i igra koju smo vidjeli je ona iznutra ujedinjena i veoma posvećena. Osim što Elfriede Jelinek ne vidimo na sceni često, ne vidimo ni taj tip glume na ovom terenu.

Ilić: Ja mislim da takvih predstava nema puno i danas na razgovoru na okruglom stolu ja sam iskoristio priliku da pohvalim ove dvije kuće.  Imao sam priliku za potrebe Festivala da pratim repertoare zemalja koje nas okružuju i kada je riječ o institucionalnom teatru, ovo je jedan veoma zreo repertoarski potez. Ne samo zato što je u pitanju Elfriede Jelinek koja je dobitnica nobelove nagrade za književnost, već i zato što postavka takvog teksta nas suočava s tim što su rijetki primjeri kada umjetnost ima tu poziciju da  može djelovati kao nekakav korektiv.

Da nas može podsjećati na to da moramo više i mnogo pažljivije govoriti o onome što su u ovom slučaju žrtve. Mi ovdje govorimo o jednom kontekstu koji je postratni kontekst. I žrtve i počinioci i odgovornost,  što su vrlo kompleksna pitanja, naročito nakon drugog svjetskog rata i holokausta. I to je nešto  što jeste zadatak umjetnosti, ali prije svega i  institucija kulture. Mislim da često mi kao publika gubimo iz vida šta je to što bi mi trebali da očekujemo od institucija kulture, one su i dalje naša mjesta. Mi svi kao građani i građanke finansiramo te institucije i važno je da imamo i velika očekivanja od tih institucija. I u smislu onoga što su umjetnički dometi predstava, ali i kada su različite repertoarske politike.

Tako da ja mislim da je ovo odličan potez, postavka ovog komada, a naravno još je veće zadovoljstvo vidjeti ovu predstavu koja je, vrlo precizna, iako to nameće i sam materijal. Ali moje pohvale i rediteljki koja dolazi iz Austrije Sabine Mitterecker, ali i glumačkom ansamblu koji je dijelom iz SARTR-a i dijelom iz HNK Mostar. Nismo imali odavno priliku da vidimo tako preciznu igru koja nije tradicionalno dramska. Ovu predstavu odlikuje nevjerovatna preciznost i ne samo preciznost već i  jedna nevjerovatna priprema. Mi u ovoj predstavi vidimo ono što je izvođenje koje djeluje lako. Ali takve predstave se dešavaju kada njima prethodi jedna,  dugotrajna, ali ozbiljna priprema gdje se o svakoj riječi misli. Tako da je uspjeh ove predstave, njen umjetnički i estetski uspjeh,  rezultat jednog velikog i ozbiljnog rada koji je prethodio onome što je samo izvođenje.