Dževad Karahasan posthumno dobio važnu nagradu: 'Sarajevo je za njega bilo važna metafora svijeta'

Austrijski pisac Karl-Markus Gauß je izjavio da će se glas koji govori iz Karahasanovih knjiga čuti dok ima ljudi.

Evropski pisac svjetskog formata dobio je posthumno demokratsku nagradu 'Fritz Csoklich' koju dodjeljuje medijska grupa 'Styria' iz Austrije.

Na ceremoniji u Beču nagradu je preuzeo Karahasanov najbolji prijatelj i vjenčani kum, franjevac fra Mile Babić.

Trending

Macron potvrdio mogućnost slanja francuskih trupa u Ukrajinu

"Moj najbolji prijatelj Dževad Karahasan europski je pisac svjetskoga formata. O svom Sarajevu je rekao da je bitna metafora svijeta, a za književnost da je mišljenje u formama, a ne u pojmovima. Bio je nenadmašan majstor dijaloškoga mišljenja i pripovijedanja. Bitna pitanja čovjeka i čovječanstva istodobno su bila njegova osobna pitanja. Uvijek se jasno i nedvojbeno svrstavao na stranu obespravljenih i onih koji pate: tuđa ga je patnja duboko pogađala", opisao je svog prijatelja fra Babić.

"Stoga treba reći da je bio istinski humanist, pa je nagrada koju mu je dodijelila medijska grupacija Styria stigla u prave ruke. Karahasanovo velebno književno djelo himna je čudu života i čudu ljubavi. Imamo moralnu obvezu da ta dva čuda poštujemo i da im se divimo", kazao je fra Mile Babić 12. oktobra u Austrijskoj nacionalnoj biblioteci u Beču prilikom preuzimanja demokratske nagrade 'Fritz Csoklich' koju je posthumno dobio njegov prijatelj, veliki književnik, profesor i čovjek, Dževad Karahasan, piše Al Jazeera.

Nagrada za predanost toleranciji i humanosti

U ime Dragane Tomašević - Karahasan, Dževadove supruge, umjetničko djelo kaligrafkinje Claudie Dzengel i ček na iznos od 10.000 eura koje je donirala medijska grupa “Styria”, preuzeo je njihov vjenčani kum, franjevac Mile Babić.

Fra Mile Babić objasnio je kako je njegov prijatelj tvrdio da je šutnja najelokventniji Božji govor u svijetu u doba brbljivosti, a da oni koji nisu sposobni šutjeti, ne mogu čuti i razumjeti druge ljude.

"Njegova smjerna i odana supruga Dragana s njime je dijelila sve: i dobro i zlo, i život i bolest, knjige, misli i probleme, te otvorenost prema tajni života i prema tajni smrti. Ona je bila prva i posljednja čitateljica njegovih knjiga i tekstova. Zato sve nagrade što ih je Karahasan dobio pripadaju i Dragani", rekao je fra Babić.

"Dostojanstvo svoga književnog pozvanja Dževad Karahasan je podvrgavao vlastitim proturječjima; priznavao je da voli prosvjetiteljstvo ili racionalizam, ali da isto toliko voli romantizam kao pobunu protiv dikatature racionalizma. Svjedočio je kako najteži sukobi nisu sukobi između kultura već su to sukobi unutar kultura. Evropa je to prepoznala, priznala, zavoljela”, istaknuo je prof. dr. Hilmo Neimarlija, bliski prijatelj Dževada Karahasana.

U razgovoru za Kleine Zeitung, austrijski pisac Karl-Markus Gauß je izjavio da "glas koji govori iz Karahasanovih knjiga čuće se dok ima ljudi". Rekao je kako su Dževada Karahasana često nazivali glasom Bosne, a kad je umro 19. maja u Grazu, da je on otputovao u njegovu zemlju, u Bosnu i Hercegovinu, na turneju čitanja i predavanja koju su planirali provesti zajedno.

Svi su o njemu govorili kao o svome

Višestruko nagrađivani pisac Karl-Markus Gauß je rekao: "Tih sam dana naučio što znači kad utihne glas jedne zemlje, nacionalnosti, etničke skupine, kako god to želimo nazvati, jer gdje god sam išao sretao sam ljude koji su žalili za njim i ništa nisu poduzeli."

"Tu je bio jedan krupni taksist u Sarajevu koji je susprezao suze kad je naš kratkotrajni razgovor skrenuo na Karahasana, konobarica za doručak u hotelu koja je ranije bila šutljiva u svojim dužnostima i koja je počela sa mnom dirljivo razgovarati čim će čula da poznajem njihovog Karahasana. Svi su o njemu govorili kao o svome, o onom velikom sunarodnjaku koji je Evropi pričao o 'nama', o nama Bosancima, a svijetu govorio ko smo, šta smo propatili i za šta se zalažemo", zaključio je Gauß.

U obrazloženju ovogodišnje nagrade žiri je naveo da je Dževad Karahasan bio graničar između Orijenta i Zapada, između islama i kršćanstva, koji je "bez napora izgradio most od Platona do Arapskih noći i od Duns Scotusa do Kleista".

"Iako ga je rat ostavio bez krova nad glavom i uništio njegov grad, multikulturalno uspješno Sarajevo, neumorno je promicao susrete i dijalog. Nije podlegao zavodljivoj misli osvete, već je vjerovao u ljekovitost zagrljaja", objasnili su članovi žirija.

Odrastali smo uz knjige Dževada Karahasana. Čitali njegove drame, romane, pripovjetke, eseje, neki gledali i njegove pozorišne komade koji su se izvodili širom svijeta. Ponosni na Goetheovu nagradu za književnost koju je dobio, ponosni da je jedan Bosanac među najznačajnijim evropskim piscima. Bio je ugledni profesor, akademik i književnik čija su djela prevođena na dvadesetak jezika, piše Al Jazeera.