Roman "Anadolovo pismo" našeg Zlatka Topčića preveden na francuski jezik

Roman Zlatka Topčića Anadolovo pismo prevedena je na francuski jezik, "nakon rigorozne analize", uskoro izlazi iz štampe u izdanju velikog pariškog izdavača "Harmattan".
Djelo našeg romansijera, dramskog pisca, pripovjedača i scenariste na francuski je prevela sjajna Jasna Šamić, i to, kako, kaže autor Topčić, na izvrstan način.
"Ne događa se baš svaki dan izlazak naše recentne književnosti na veliku scenu, zapravo, to su više incidenti nego pravila; otud moja suzdržana radost jer je to jedna od rijetkih situacija kada literatura - iako škrto! - uzvraća svojim sužnjima cjeloživotnu i bezuslovnu posvećenost", ističe Topčić.

Završeno ročište: Tužilaštvo traži veću zatvorsku kaznu za Dodika
Važno je naglasiti da je prije Anadolovog pisma, Zlatko Topčić napisao roman 28.06.1914. i da taj roman završava s "nastaviće se..." te se zbog toga se postavlja pitanje je li Anadolovo pismo nastavak nagrađivanog 28.06.1914.
"Roman Anadolovo pismo je, koliko mi je poznato, tek drugi naš roman o Muhadžirima u Turskoj, koji su od Berlinskog kongresa sve do današnjih dana, organizirano, pod pritiskom iseljavani iz Bosne i Sandžaka, ponajviše u Anadoliju, tako da su procjene da naših Bošnjaka u Turskoj ima između četiri i sedam miliona. Još neki govore anahronom ikavicom koju su ponijeli sa sobom kao jedinu imovinu pred progonom. Visoki i plavi, izgledom se razlikuju od crnomanjastih Turaka, čuvaju svoj identitet i nemaju dvojbi oko svoga imena i porijekla", govori Topčić za portal Radiosarajevo.ba.

Filmski scenariji 'Trake' Zlatka Topčića: 'Nose mogućnost da ostanu trajna slika prostora i vremena'
Iako je osnovna priča temeljena na istinitom događaju kada je na istanbulskom trgu Ferikoy smrtno ranjen ruski potpukovnik Max Emanuelanovič Kammerau, kao slučajni (?) prolaznik i svjedok tuce trojice bosanskih muhadžira tek pristiglih iz izgona, roman je fikcija.
"Afera je dovela u iskušenje rovite odnose između dvije velike sile, jedne u uzletu, druge i slobodnom padu. Taj naizgled jednostavan slučaj povjeren je isljedniku Nazifbeyu, također muhadžira, ali će njegova istraga, umjesto da sužava, samo siriti krug sumnjivih, pa iako se sve dogodilo davne 1880 godine, slučaj je ostao neriješen sve do današnjih dana kada ga je nepokolebljivi i vremešni Nazifbey, konačno riješio, zbog čega je morao poživjeti čak dva vijeka, jer nije mogao otići s ovoga svijeta neobavljenog posla. Takva je to etika! Svi ostali su davno umrli, i pravi i krivi, ali smo ipak na kraju sa zaprepaštenjem saznali istinu o pravom vinovniku. Da li je zakasnjela pravda obesmislila samu sebe? Nije li nam ta dilema poznata?", pita se autor.
Zanimljivo, je i kako je ova priča stigla do našeg pisca.
"Sam događaj mi je ispričala dr. Amina Šiljak-Jesenković, u prilici kada sam joj prijateljski i s ljubaznom posvetom darivao svoj roman 28.6.1914. Nema slučajnosti , jer ova dva romana čine duologiju Sarajevo, koja u izdanju Bošnjačke zajednice kulture treba izaći ove godine u velikoj ediciji 'Sto knjiga bošnjačke književnosti", zaključuje Topčić.
O romanu...
Triler je književni, filmski i televizijski žanr prepun napetosti i iznenađenja. Trileri stimulišu čitateljevo raspoloženje, pružajući osjećaj napetosti, uzbuđenja, iznenađenja, iščekivanja i srijepnje.
Nova knjiga Zlatka Topčića Anadolovo pismo, drži čitaoca "na ivici" dok se radnja romana približava svom vrhuncu. Skrivanje važnih informacija i detalja bitan je segment žanra, a Topčić ga maestralno koristi ispisujući uzbudljivu priču o trojici muhadžera iz Bosne optuženih da su, dok su se međusobno koškali 1880. godine na Ferikoyu, u Stambolu, ranili ruskog potpukovnika Maksa Emanuelovica Kamereanua, koji je baš tada, jašući na crnoj kobili, prolazio trgom. Nekoliko dana kasnije potpukovnik je podlegao u bolnici na Sisliju, iako te rane nisu bile tolike da bi bile smrtne. Na iskušenju su odnosi između sultana Abdul Hamida II i ruskog cara Aleksandra II, jednog carstva na samrti i drugog u naletu. Umjesto savršeno jednostavnog slučaja sa bezbroj svjedoka u kojem je najlakše nabaciti omču trojici bosanskih muhadžera, koloplet oprečnih interesa, državničkih i ličnih, od udovice Irine Golubajeve do ruskih, grčkih i francuskih konzula i inih slučajnika i sumnjivaca od kojih svaki ima svoje ubjedljive razloge i motive da ukloni nesretnog potpukovnika, navodi pravični sud da, rukovođen neumoljivim dokazima, ipak oslobodi osumnjićene Bosance i ostavi tajnu nerasvijetljenom pune 143. godine, sve dok slučaj nije zatvorio – služeći se podjednako indukcijom, dedukcijom i parapsihologijom! – lucidni državni istrazitelj Nazifbey, ukazujući, van razumne sumnje, na vinovnika krize koja je krajem devetnaesetog stoljeća uznemirila svijet i izložila ga riziku masovne pogibelji.
Anadolovo pismo je triler, ali je i roman s povjesnom potkom, roman karaktera, ispisan raskošnim stilom i preciznom sintaksom.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.