Bojan Stojčić o knjizi: Emotivna stanja upisao sam u vremenu i prostoru

Već tri godina Stojčić je svoje radove dijelio s publikom na profilima na društvenim mrežama i reakcija nije nedostajalo, a dosad je ove radove izlagao i na samostalnim izložbama. 

"Ova knjiga je zbir promišljanja i osjećanja rasutih u fizičke prostore kojim sam se kretao. Budući da su te misli doslovno utkane u prostore različitim tehnikama, od upisivanja riječi prstom u moj dah na prozoru, do urezivanja nožem na list od ruže, fotografija je ta koja ih okuplja u jednu formu. U ovim radovima neodovojivi su elementi tekstualni narativ, fizički prostor i fotografija kao njihov fiksator u vremenu", kaže Bojan za Radiosarajevo.ba o svojim radovima. 

Naziv knjige No trace Promises The Path (Nijedan trag ne obećava put) upućuje na stalnu potrebu umjetnika da traga te je i opisana kao usputni zapis koji bilježi stanje čovjeka u tranziciji, u stalnom raskoraku između jučer i sutra, ovdje i tamo, sebe i svijeta.

Pitali smo Bojana postoji li trag koji obećava put. 

"Umjetnost je korak u nepoznat prostor istraživanja, promišljanja i sagledavanja svijeta i čovjeka u njemu. Ako postoje tragovi, oni samo naznačavaju tuđi put, tuđe stope u snijegu. Trudim se sagledavati te tragove u vremenu, proučavati ih i pamtiti, ali putovati po svojim uvjerenjima i osjećanjima", kazao nam je Stojičić i dodao da su fotografije nastajale kroz različite objektive - od mobitela do raznoraznih tipova kamera. 

"Moje je uvjerenje da fotografija kao umjetnička forma ne ovisi o tehničko-tehnološkim mogućnostima samog medija, već o ideji koju žele izreći."

Knjiga No trace Promises The Path napisana je (ili upisana) na raznim lokacijama, od alpskih vrhova do jadranskog priobalja, od poljskih šuma do španjolskih ulica, navodi Bojan i objašnjava da je to razlog što je morala biti napisana na nematernjem jeziku. 

"Kao takva morala je biti pisana u jeziku koji je ovovremeni lingua franca - taj neki krnji engleski jezik kojim se služe svi putnici našeg vremena. Budući da se radi o specifičnom načinu ubacivanja tekstualne intervencije u prostor, te fotografskim dokumentovanjem tog teksta, zapravo se radi o slici riječi, a ne samoj riječi. Kao takva, ta slika riječi, ne može biti u potpunosti prevedena iz jezika u jezik jer sa sobom mora ponijeti i svoja vizualna svojstva. Iz tih razloga, a i mnogih drugih, knjiga je oblikovana na engleskom."

Pitali smo Bojana i da li su radovi u svojoj cjelini posljedica promišljanja ili su nastajali spontano kao posljedica emocija, doživljaja i stanja.