Sadžida Jerlagić iz Pariza za Radiosarajevo.ba: Svi pitaju, a vi naprosto nijemi...

Sarajka iz Pariza, u kojem živi već pune četiri decenije. Zaljubljena od rane mladosti u grad svjetlosti. Doslovno. Kad sam tu definiciju čula kao dijete, ja sam rasla sa željom da vidim taj grad. U Sarajevu sam se zatekla na samom početku rata, doživjela - na manifestacijama 6. aprila atmosferu straha, zabrinutosti, bezizlaza, a po povratku u Pariz, osjećaj nemoći zbog nerazumijevanja. To strašno boli. Svi pitaju, a vi naprosto nijemi.

Piše: Sadžida Jerlagić za Radiosarajevo.ba

Ovo što se desilo u Parizu sinoć, strašnije je od onog što se desilo 7. januara, kada je bio napad na satirčni list Charlie Hebdo, iako sam onda... budući je to bilo prvi put, na taj način, drhtala kao prut, gubio mi se dah, obuzimao strašan strah, prateći i iz minute u minutu dešavanja... ovaj put je bilo drukčije. Gledala sam opušteno na kanalu ARTE operu Figarova ženidba, uživala... a zatim ugledala prvu vijest na Facebooku: Pucnjava u Parizu, list Point, ne pridavajući veliki značaj, misleći neka mala pucnjava... a onda krenu porukice: gledaj šta se dešava u Parizu - i odmah se prebacim na 3. kanal - vijesti uveliko opisuju strašne događaje. Prvo na fudbalskom stadionu u predgrađu Pariza gdje se igrala utakmica Francuska - Njemačka, i na kojoj je prisustvovao i predsjednik Hollande, nakon 40 minuta igre, prva eksplozija! Mnogi nisu ni bili svjesni, živo prateći utakmicu, Predsjednik je odmah napustio stadion i otišao na hitni sastanak. Tri kamikaze, to je prvi put u Parizu, izvršile su napad, ali igra nije prekinuta i ljudi su do kraja ostali. Vrlo brzo, sinhronizirano, reklo bi se, u 10. arondismanu Pariza, u velikoj sali od 1500 mjesta, dupke punoj, mladi su uživali u grupi Eagles of death metal i četiri kamikaze su najednom nasrnule na gledaoce. Nastalo bježanje, panika, a zatim, veliki broj taoca... čekalo se da interveniraju specijalci, ali broj poginulih je zastrašujući - 82 mrtvih i na stotine ranjenih. Istovremeno paljba se dešavala i u kafani CARION punoj mladih, kao i u Maloj Kambodži - restoranu , te u 11. arondismanu, u ulici Charonne u kafani BELLE EQUIPE - ubijeno 18, a zatim na terasi kafane Casanostra, gdje je poginulo pet osoba, i na bulevaru Voltaire gdje je kamikaza na vrijeme bio ubijen. Ukupno, dosad se dogovori o 129 ubijenih, 352 ranjenih od čega, ozbiljno 99. Svih osam kamikaza je poginulo.

Ono što pada u oči jeste da su prilikom onog atentata 7. januara teroristi  izvršili napad na urednika i novinare satiričnog lista, ovdje se išlo na ljude koji su u petak večer, da kažemo crni petak 13. otišli na zabavu: da gledaju sport, da slušaju koncert, da večeraju, popiju piće i ćaskaju, da se zabavljaju... Očevici svjedoče da teroristi nisu imali milosti, pucali su na sve živo što miče. Bila je velika pometnja u gradu. Čule su se sirene u cijelom gradu. Noć bez sna. Zabrinuti roditelji, čija su djeca otišla na koncert, na utakmicu, u izlazak... porodice, prijatelji... lako je suosjećati s njima, šta su preživljavali i šta sad preživljavaju, ali odmah je proradila solidarnost Porte ouverte - otvorena vrata, ljudi iz obližnjih četvrti nudili su smještaj onim koji se nisu mogli vratiti tu noć kući. Predsjednik države je održao kratki govor. 

"Francuskoj je objavljen rat, i Francuska će odgovoriti i zaštititi svoje građane". 

Uvedeno je opsadno stanje i tokom tri dana grad će biti prvi put, skoro potpuno blokiran. To se u Francuskoj nije desilo od rata u Alžiru. Granice su zatvorene, ali radi i avio i željeznički saobraćaj. Gledala sam reportažu, strašno je u tim pogođenim kvartovima Pariza, ljudi dolaze cijeli dan polažu cvijeće, odaju počast poginulim, i u zraku se osjeća napetost i tuga. Ali, u mom, 13. kvartu, nema čovjek taj osjećaj. Gledam prolaznike na ulici, idu i vraćaju se iz kupovine, neki trče svoj uobičajeni jogging, iako su mnogi tek jutros otkrili šta se dešavalo noću, a mediji konstantno opominju da se izlazi samo u hitnim slučajevima. 

Večeras sam trebala otići na koncert u crkvu Madeleine, gdje je trebao svirati Vivaldija i njegova Četiri godišnja doba, naš Bosanac, Nihad Hrustanbegović, kompozitor i izvođač, školovan  u Nizozemskoj. Ništa od  toga jer zatvorene su sve ustanove, škole, muzeji, zatim metro stanice u arondismanima koji su sinoć bili pogođeni, dok ostali normalno funkcioniraju.