Sabina Ćudić o 'spornom' nacionalnom izjašnjavanju

U septembru 2013. godine sam zatekla dvoje mladih ljudi, studenta i studenticu Sarajevskog univerziteta, kako u moje sanduče stavljaju pismo. Kada su me ugledali, zamolili su me da pročitam njihovo pismo na licu mjesta. U pismu je mladić izražavao svoje dileme u vezi s izjašnjavanjem na prvom poslijeratnom popisu stanovništva, govorio o pritiscima kojima je izložen, kako medijski tako lično, želji da jednostavno bude Bosanac i Hercegovac, istovremeno izražavajući strahove u vezi s tom odlukom izazvanom mitovima i neistinama o implikacijama iste. I tražio je savjet. 

Piše: Sabina Ćudić, zastupnica Naše stranke u Skupštini Kantona Sarajevo na svom Facebook profilu

Pozvala sam ih na čaj i dugo smo razgovarali. Razgovarali smo prvenstveno o mogućnosti da rezultati popisa pokažu da u Bosni i Hercegovini postoji značajan broj ljudi koji se osjećaju kao Bosanci/Bosanke i Hercegovci/Hercegovke, postavljanju temelja jednom politički zdravijem sistemu, koji neće ugrožavati prava nacionalno opredijeljenih, ali neće biti ni isključivo zasnovan na zaštiti kolektiviteta na štetu individue, i mojoj odluci da učestvujem u stvaranju tog sistema. Inspirisana ovom posjetom, 30. septembra 2013 godine napisala sam na svom Facebook profilu:

“Pitam se, da li bi sistemska diskriminacija Jevreja i manjina u Njemačkoj koja je, počela 1933. godine upravo njihovim otpuštanjem s pozicija u javnom sektoru - rezultirala koncentracionim logorima, genocidom i Drugim svjetskim ratom, u slučaju da se većina Nijemaca, u tom momentu, u znak protesta, odlučila deklarisati kao Jevreji i/li diskriminirane manjine? Nakon decenija sistemske diskriminacije apsolutno svih unutar BiH (samim postojanjem entitetskog i etničkog glasanja u BiH, svi, baš svi mi smo u nekom dijelu BiH ustavno diskriminirani, a neki od nas - u svim dijelovima BiH) na osnovu etničke pripadnosti, popis stanovništva postaje svojevrsna evaluacija sistema. Pa mi je tako veoma teško razmišljati o deklarisanju a bez da razmišljam o buntu protiv sistema koji će nesumnjivo pokušati da iskoristi moje deklarisanje da još jednom utvrdi zabranu mojim komšijama, prijateljima i prijateljicama, sarajevskim Srbima da se kandiduju za predsjednika/cu BiH samo zato što žive u Sarajevu, a povratnicima u RS uskratiti isto to pravo samo zato što su se odlučili vratiti vlastitoj kući. Neki pak to pravo ne mogu ostvariti niti u jednom dijelu BiH, u zemlji u kojoj su rođeni i čije poreze plaćaju. I to je naravno samo jedan u nizu primjera sistemske diskriminacije na osnovu etničke pripadnosti u BiH. Pa tako moj odgovor na popisnom listiću više nije samo moj lični odgovor, već postaje politički čin bunta protiv političkog sistema zasnovanog na ratu, protjerivanju, ubijanju, genocidu, i apsolutnoj vladavini etnije koja sistemski i vrlo simbolično gasi život u BiH, sada već i zavrće nam vodu, gasi struju, ograničava kretanje, i dovodi nas u poziciju koju sasvim sigurno, jednoga dana nećemo moći opravdati svojoj djeci, koja će biti pametnija od nas (gluplja, čini se, ne mogu). Jer kada nas budu pitali za 10, 20, 30 godina od danas, šta ste vi radili dok su se prava svih vas ukidala, sistemski, ustavno i entitetski, odgovarat ćemo da smo sjedili u mraku i deklarisali se onako kako su nam dali instrukcije oni koji su nam ugasili svjetlo.”

Javno sam u više navrata govorila na ovu temu, te obznanila i obrazložila svoju odluku da se na popisu izjasnim kao Bosanka i Hercegovka, što me automatski svrstava u kategoriju Ostalih (koji, kao što znamo nisu nacionalna skupina u BiH, i nisu ravnopravni čak ni u Domu naroda Federalnog parlamenta u koji se, za razliku od državnog parlamenta smiju birati). Pa tako moja odluka da se deklarišem kao Bosanka i Hercegovka (naspram mog izjašnjenja kao Bošnjakinja 2012. godine) nije promjena nacionalnosti, već odluka o istupanju iz nacionalnosti kao jedine konstitutivne ustavne kategorije (intimno, za mene je ta odluka bila i vid solidarisanja s mladim ljudima o kojima pišem, kao i s mojim mužem, koji nakon desetogodišnje borbe za bh. državljanstvo na svom prvom popisu nije mogao biti Bosanac i Hercegovac niti Albanac kao ustavna kategorija, već isključivo kao “Ostali”, iako je popis bio odlična prilika da se vrata BiH otvore “nekonstitutivnim”).

Ja u BiH nisam obnašala poslaničku funkciju, nikada nisam bila članica niti jednog kluba naroda, nisam primala plaću niti na jednom poslu na osnovu nacionalne pripadnosti niti sam generalno ostvarivala bilo koja prava na osnovu nacionalne pripadnosti. Za BiH su moja ideologija i opredjeljenje bili potpuno irelevantni. 

U maju 2014. godine, prilikom predaje moje kandidature za ovogodišnje izbore, na prijavi sam se, u skladu s mojom javnom odlukom na popisu stanovništva da se izjašnjavam kao Bosanka i Hercegovka/Ostali – izjasnila kao Ostali. Centralna izborna komisija je potvrdila i ovjerila moju prijavu.

Pa sam tako prilikom konstituiranja Skupštine Kantona Sarajevo u koji sam izabrana kao “Ostala”, automatski postala članicom Kluba Ostalih, a Naša stranka me je zajedno s kolegom Edinom Fortom kandidirala za Dom naroda. CIK je odbio moju kandidaturu zbog mog izjašnjenja iz 2012. godine, kršeći Ustav i stvarajući ozbiljan presedan. Da li je naredni korak da se moje izjašnjenje na popisu kao Bosanka i Hercegovka briše iz registra pa da se i na taj način, zauvijek izbriše trag o pokušaju pojedinaca da se počnu izjašnjavati u skladu s onim sto im piše na zvaničnim dokumentima – Bosna i Hercegovina? 

Drago mi je što će paradoksi diskriminatorong sistema izlaziti sve više na površinu. Žao mi je što te paradokse rješavamo nelegalno krpeći kvaran sistem bez da ga i u jednom momentu dovodimo u pitanje. 

Mnogo izuzetno važnih pitanja proizlazi iz ove odluke i radujem se njihovom razmotavanju, analiziranju i rješavanju. Odmjereno, strpljivo i dugoročno.

Vezano: 

CIK BiH upozorio Kanton Sarajevo: Naložen izbor delegata za Dom naroda do 12. januara