Rijad Ganibegović: Bošnjak ili Bosanac, pitanje je sad?

Piše: Rijad Ganibegović

Iako sam nakon rata često padao u nedoumicu kako da formulišem svoju nacionalnu pripadnost, često bih na brojnim formularima za posao u stavki nacionalnost stavljao čas Bošnjak, čas Bosanac. Nisam nikad imao krizu identiteta, ali s ovim tekstom sam došao tobe, koliko god to neki poricali.

Na nedavno održanoj tribini o dilemama Bošnjaka uoči predstojećeg popisa stanovništva akademik Muhamed Filipović ustvrdi da se radi o različitim identifikacijama, odnosno da je Bošnjak nacionalna, a Bosanac teritorijalna identifikacija.

Analizirajući jednu ovakvu postavku, prosto ne mogu da se ne zapitam šta to nedostaje Bosancu ili Bosanki da veže bosansko opredjeljenje za naciju koja bi logikom stvari proizašla iz države Bosne i Hercegovine. Isto kao što Amerikanac proizlazi iz Amerike, Englez iz Engleske, Francuz iz Francuske, Italijan iz Italije, Španac iz Španije, Albanac iz Albanije, Kinez iz Kine itd., itd. Već sada kao da čujem one koji vele da je Bosna poseban slučaj i da se ja, kao mlad insan, ne razumijem u prilike te da oni kao stariji više znaju i pamte. Međutim, ako sam nešto od rata naučio jeste da su nam ti isti stariji i iskusniji pokazali samo kako ne treba.

Šta nam veli historija kao magistar vitae.

Cerićev urbi et orbi

Iako se pojam nacije spominje i prije Francuske buržoaske revolucije, ona nakon Revolucije prvi put poprima karakteristike koje vrijede danas, dok su narodi (populus) bili ti koji su joj prethodili. Iz raznolikosti jednog naroda u kojem bijaše katolika, protestanata, jezuita, Jevreja i ako hoćete i ateista nastade jedna jedina francuska nacija. Pa zar onda iz raznolikosti jednog bosanskog naroda svih konfesija ne može nastati jedna nacija, bosanska nacija?

Osnovna karakteristika nacije jeste da ima svoju teritoriju, svoj narod i svoj jezik. To Bosanac sve ima, a Bošnjak nema ni bošnjački jezik, ni bošnjačku teritoriju. Nadalje, nelogično je u naciju inkorporirati i vjersko obilježje, oduzimajući tako legitimet drugim konfesijama da se s tom identifikacijom poistovijeti.

U svom bajramskom obraćanju urbi et orbi, reis Mustafa efendija Cerić poruči sljedeće:

„Mi dižemo svoj glas protiv diskriminacije na bilo kojoj osnovi, bilo gdje i bilo koga te pozivamo naš narod da ne odustaje od svojih temeljnih ljudskih prava. Jer, unatoč zamkama koje nam se spremaju oko popisa stanovništva, mi smo uvjereni da će ovoga puta naš narod biti na visini moralne odgovornosti, kulturne svijesti i nacionalnog ponosa pa ga lažne dileme, koje mu se svakodnevno nameću, neće zbuniti da zna da je njegova vjera islam, da mu je nacija Bošnjak te da mu je jezik bosanski.“


Mustafa ef. Cerić

Šta je za tebe Bošnjak?

Meni prosto ovakva formulacija stanja ne odgovara, a evo zašto. Da bih se ja osjaćao kako mi neko drugi kaže, jest jednako nemati mozga ili razuma, te da takav ili takva bolje zna ko sam i šta sam. Po toj prirodi stvari se osjećam kao pacijent zavaljen u sofu jednog psihologa koji sluša rješenje svojih problema i dilema, a ja niti imam dilemu, niti mi ko vješto zamku sprema. Pa i sam Bog se
ljudima u Kur'anu obraća sa „O vi razumom obdareni...“.

Koga god sam upitao šta je za tebe Bošnjak, a bijaše to veliki broj ljudi različitih obrazovnih profila, mnogi odgovoriše da se radi o nekome ko je islamske vjeroispovijesti. Zar se jedinstvo države ne ogleda u jednoj naciji i nerijetko u jednom jeziku, a njeno bogatstvo u kulturnim i vjerskim raznolikostima?

Kao skromni poznavalac vjere dovoljno znam da Bog niti u jednoj svojoj svetoj knjizi ne dozvoljava da se vjerom trguje zarad drugih ciljeva, pa i nacionalnih. Da li to znači kad bih kojim slučajem promijenio državljanstvo, automatski prestao biti musliman?

Tragajući na internetu koje su razlike između pojma Bosanac i Bošnjak nailazim na sljedeću informaciju. Bosanac po vjeroispovijesti može biti musliman, katolik, pravoslavac, jezuit, odnosno bilo koje vjere, dok Bošnjak može biti samo musliman i ateista. Stoga bi veoma porazno bilo da nam vjerski autoriteti nude opciju gdje možemo biti nevjernici.

U torove ili ne?

Ni naši vjerski poglavari nisu načisto šta bi i kako trebalo. Kažu da je lijepo promijeniti džamiju i čuti kakav drugi vaz. Stoga odem u Čobaniju da čujem hutbu u kojoj imam osim islamskih izvora citira i Aristotela, Platona, Descartesa, Voltairea i druge mislioce, filozofe, književnike. U svom zadnjem intervjuu na TV1 se spomenu popis stanovništva i nacionalna opredijeljenost. Rekavši da nema hajra u ovoj Bosni sve dok nas budu svrstavali u različite tabore ili još bolje torove, jer nas tretiraju kao životinje. Te ja skoro pa viknuh bravo. Međutim, samo nekoliko trenutaka kasnije reče da muslimani ne smiju pasti u zamku da se pišu Bosancem ili Bosankom već da svoje nacionalno opredjeljenje mogu tražiti samo kroz Bošnjaka ili Bošnjakinju. Pa se ja zapitah je li idemo u torove ili ne? Odlučite se.

Jedan prijatelj na ovu temu veli da se u ovoj postratnoj Bosni i Hercegovini forsira inat u svakom obliku, s namjerom da se razlikuješ od drugoga, pa i po cijenu da budeš glup, al' samo nek si drukčiji.

Dejtonkim sporazumom od Bosanca i Bosanke napraviše Ostale, kao što reče jedan američki diplomata, Bosna je zemlja koja svoje građane naziva ostalima. Ti Ostali su preostali ni na nebu ni na svojoj zemlji.

Poznajem nemali broj muslimana, katolika i pravoslavaca koji za sebe kažu da su Bosanci (i Hercegovci), stoga i pticama na grani je jasno da se ne smije miješati vjersko i nacionalno. Na nama je hoćemo li mi spasiti Bosanca i Bosanku bilo koje vjeroispovijesti ili ćemo upravo mi upropastiti zadnju priliku da budemo u Bosni i Hercegovini jedno tijelo.

Stavovi iznešeni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba