Nedžad Ibrahimović: Superrecenzija jedne čitanke

Od ove godine u školama u Federaciji važi pravilo jedan predmet – jedan udžbenik. Novi udžbenici su izabrani, rad recenzenata ocjenjivali su superrecenzenti. Naš portal prenio je tekst Nenada Veličkovića o propustima recenzenata te o kvalitetu jednog odbijenog udžbenika. O istom udžbeniku piše i dr. Nedžad Ibrahimović, jedan od superrecenzenata čitanki.

Piše: dr. Nedžad Ibrahimović

ODGOVOR NA PRIGOVORE AUTORA RUKOPISA “SVEZAME, OTVORI SE 9”  NA PRVONAGRAĐENI RUKOPIS I IZVOD IZ RECENZIJE UDŽBENIKA “ČITANKA” ZA 9. RAZRED DEVETOGODIŠNJE OSNOVNE ŠKOLE

NIK SEZAM, kao podnosilac prigovora na prvoplasirani udžbenik pod šifrom „Puhovac 2“, detaljno je analizirao i, potom, iznio niz relevantnih primjedbi na konkretan didaktički i metodički materijal zastupljen u prvonagrađenom udžbeniku. Osim metodoloških zamjerki (šta, kako i kojim sredstvima se tumači i analizira; upotreba Wikipedie kao 'pouzdanoga' referentnoga izvora; materijalne greške u vezi s figurom gradacije i, po ONPiP, neobavezni žanr biografskoga romana, npr. itd...) koje su detaljno deskribirane u Prigovoru i, uz to, i sasvim tačne, udžbeniku se spočitava i konceptualna neutemeljenost kako unutar zahtjeva ONPiP-a, tako i multikulturalnoga okružja u kojem se učenici nalaze. Na nekolikim mjestima prigovori se tiču i ideološke (unutarnje, na razini interpretacijskoga modela i instrumentarija) i ideologijske (izvanjske) namjere autora prvonagrađenoga udžbenika da nastavni materijal i ciljeve prilagodi samo jednom kulturnom i nacionalnom okružju. Na primjer, citiramo:

Prigovori na odabranu čitanku

«Zar ne postoje romanse s drugim motivima i izvan bošnjačke usmene tradicije?» (Prigovor, str 18.)

«Tvrdnja da je većina stećaka ispisana bosančicom nije zasnovana na naučnim teorijama.» (Prigovor, str. 18)

«Navodi se činjenica da je Nedžad Ibrišimović bio kandidat Društva pisaca za Nobelovu nagradu za književnost, a to propušta da kaže za Miroslava Krležu koji je bio kandidovan dva puta. I inače, biografije bošnjačkih pisaca imaju drugačiji tretman, iscrpnije su i navode detalje kojima se ističe kvalitet. (Zašto se to ne radi sa svim piscima?)»  (Prigovor, str 20)

«Djela Derviša Sušića fokusiraju kolektivnu bosansku sudbinu, povijesne udese Bosne i duhovnu fizionomiju bosanskog čovjeka. (str.95)» – za autora Prigovora ovo je primjer lošega stila uz «sadržaje koji nisu izloženi jasno, i nisu prilagođeni stepenu spoznaje razvijenosti učenika» (Prigovor, str 25)

«Nije jasno kako su ova tri djela (Sarajevski tabut, Tvrđava i odlomak iz pripovijesti o Husein-begu Gradaščeviću – prim. N. Ibrahimović) značajna za učenikov bosanskohercegovački identitet. Da li se pod bosanskohercegovačkim  zapravo misli na bošnjački?» (Prigovor, str 28)

«U vezi s romskom pjesmom rukopis iskazuje predrasude: U pjesmi je u potpunosti prepoznatljiv način života romskog naroda. (str 21). Ne spavaju svi Romi pod šljivom, ne hrane se svi kozjim mlijekom, ne peru se na kiši! Recenzenti ovo previđaju.» (Prigovor, str 29)

Na kraju, moramo reći da su sve spomenute primjedbe izdavača («Sezam») na (prvonagrađeni) udžbenik pod šifrom «Puhovac 2» UTEMELJENE.

Od čega pati većina čitanki

Čitajući, analizirajući i uspoređujući sva četiri dostavljena udžbenika («Svezame, otvori se 9», šifra BHS-1, udžbenik pod šifrom BHS-10, udžbenik pod šifrom «Puhovac 2», te udžbenik pod šifrom BHS-7), došao sam do sljedećih zaključaka:

Razina književnoteorijskih i književnohistorijskih znanja na kojima se većina udžbenika temelji je vrlo niska; definicije književnoteorijskih pojmova su zastarjele a metodološki instrumentarij (pitanja u vezi s nastavnim jedinkama) koji prati tekstove (nužan za njihovu preciznu kulturološko-kontekstualnu analizu) je neprecizan, prozvoljan i sasvim arbitraran. Zbog toga će većina đaka steći dojam da se o književnosti, i umjetnosti uopće, može govoriti proizvoljno i po prilici, to jeste, ovisno o trenutnom raspoloženju.

Ideološki (metodološki, aspektualni, idejni) i idelogijski (konceptualni, ciljani, vaspitno-obrazovni) temelji većine ponuđenih udžbenika su, blago rečeno, sasvim suspektni – oni niti otvaraju mogućnosti širenja učeničke slobode (misli, kreativnosti, polemičnosti itd) niti vaspitaju, obrazuju (uče) i pripremaju učenike za život u raznolikostima demokratske zajednice.

Grafičko-dizajnerski izgled većine udžbenika je monoton, prejednostavan i bukvalan. Ne potiče učeničku maštu, ne razvija njihovu kreativnost i intelektualno ih ne provocira. Udžbenici su i iz toga razloga odveć dosadni i sasvim neinventivni.

Udžbenik pod šifrom BHS-1 («Svezame, otvori se 9») je u svemu ovome izuzetak. Zašto?

Utemeljen je na recentnim književno-naučnim znanjima.

Na razini svoje obrazovne (konceptualne) namjere kod učenika podržava i razvija opći i osobni kritički stav (prema društvu, prema «vrijednostima», prema «veličinama» itd...)

Bogat je informacijama iz svijeta umjetnosti i «polja kulture» - višak kulturoloških informacija po sebi nije nedostatak udžbenika, naprotiv.

Od nastavnika maternjega jezika iziskuje promjenu modela nastave književnosti u tom smislu da se nastavnik mora postaviti kao su-čitalac, suradnik i sugovornik u nastavi, a ne, kao što je uobičajeno, kao alijenirani centar birokratske (sistemske, državne) moći.

Udžbenik je iznimno duhovit i kreativan i kod učenika podržava želju za igrom i doživljajem književnosti izvan nacionalno-prosvjetiteljskih kanona.

U grafičkom pogledu je živi kaleidoskop jer provocira učeničku maštu, stavlja njihov intelekt pred kreativne klopke i sasvim vispreno – ne doslovno, i ne bukvalno – komunicira sa uključenim literarnim predlošcima.

Osim što su uključeni svi po ONPiP obavezni tekstovi, autor/autorica/autori su udžbenik obogatili i relevantnim tekstovima iz savremene bosanskohercegovačke i južnoslavenske književnosti (Aida Šečić, Predrag Lucić, Adisa Bašić, Olja Savičević-Ivančević itd) 

Iznimno je kreativno rješenje sa «grafičkom interpretacijom/analizom» poetskih tekstova («Olovka za čitanje») – interpretacija književnoga teksta se tako osvježava i dezautomatizira. (Autoritarnost književnih interpretacija je temelj tradicionalne, zastarjele nastave književnosti u kojoj se književnom tekstu prilazilo kao svetom tekstu nacionalne kulture.) 

Podjela i naslovi poglavlja (Kvantov moralni zakon, Biblioteka za radoznale prste, Play-Books, Mp3oezija itd) je sasvim originalno i inspirativno za djecu toga uzrasta.

Zbog svega spomenutoga, PREDLAŽEM da se udžbenik pod šifrom BHS-1 (“SVEZAME, OTVORI SE 9”), PREDLOŽI od strane Koordinacije kao zvaničan udžbenik za upotrebu u nastavi jezika i književnosti u devetom razredu osnovne škole.

U slučaju da se drugi (super)recenzenti s ovim prijedlogom ne slože, tražim od Ministarstva  održavanje javne rasprave u vezi s tim. Rasprava bi se povela oko pitanja kakvu nastavu književnosti imamo i kakvu bismo željeli imati u našim osnovnim školama? Povod bi bili, naravno, udžbenici koji su bili u razmatranju.