Nebojša Šerić Šoba: Redemption Song

Nekada davno sam na radiju čuo Redemption Song od Boba Marleya i nisam razumio ni riječi (iako mi se melodija mnogo dopala). Pjevušio sam je kasnije na losem engleskom, sa totalno promašenim riječima sve dok jednom negdje nisam nabasao na tekst pjesme koji je sve okrenuo naopačke. Pjesmu sam konačno razumio, iako mi je njeno stvarno značenje bilo tamo daleko. 

Piše: Nebojša Šerić Šoba

Tih dana nije bilo potrebe za bilo kakvim promjenama u našem društvu (naravno da ih je bilo, ja ih nisam bio svjestan), tako da mi je bilo žao svih tih ljudi trećeg svijeta nad kojima se čini nepravda, a koji nisu bili u stanju da bilo šta promijene, da prestanu biti subjekt neokolonijalizma, pljačke, korupcije, da se oslobode terora bogatih i moćnih. Pjesma se mene lično nije ticala, jer sam živio u društvu u kojem nije bilo žrtava koloniljalizma i korporatizma, ali sam je ipak slušao i želio svim ljudima svijeta isto što i Bob Marley. 

Posmatrajući situaciju u Bosni danas, gledajući na sav taj očaj i beznađe, sjetih se Redemption Song, koja se itekako tiče svega što se dešava kod nas. Sve to o čemu je Bob pjevao je došlo kod nas, i to sa kamatama.

Treći svijet kojem smo nekada iz daleka (kao dio Jugoslavije) prodavali dalekovode, oružje i diplomatske usluge (dok smo udobno i netaknuto balansirali između dva bloka) nam je pokucao na vrata sa "pristupnicom za priključenje" koja je već prethodno potpisana u nase ime.

Bob Marley je objavio Redemption Song u okviru albuma  Uprising (u prijevodu Ustanak) nekoliko mjeseci nakon što je umro Drug Tito (možda ju je i napisao 4.Maja ???). Njegovi sunarodnjaci na Jamajki su tu pjesmu objeručke prihvatili, a zatim i ostatak svijeta. Pjevali su je svi, i siromašni i bogati, bijelci i crnci, hrišćani, muslimani, budisti. Pjevali su je i vlasnici kompanija koji su iz neke zapadne zemlje po svaku cijenu morali izvući što više bogatstva i popraviti akcije sopštene kompanije. Pjesma je pokrenula i mnoge druge muzičare da pišu slične pjesme, "veseli" reggae pokret je još od 60tih inspirisao mnoge da se oslobode u svom izrazu (Punk bi bio nezamisliv bez utjecaja reggae-a), i ispalo je da su od "slobodarskih pjesama" na kraju, najveću korist izvukle velike zapadne kompanije za prodaju i distribuciju muzike, nastavljajući kulturni monopol i prisvajanje tuđih identiteta i prodajući ih kao svoj. 

Jamajka je ostala siromašna država gdje je situacija jadna i bijedna otkako se za tu zemlju zna. Sve o čemu je Bob Marley pjevao (i mnogi drugi) nažalost nije imalo nikakvog utjecaja da se situacija na tamošnjem terenu promijeni. Zašto bi tamo neke kompanije koje prave ogromne profite prestale da eksploatišu tamo neke bijednike, zašto bi prestali da muzu i da sisaju krv na slamku? Pa to im je posao, to je jedini način da ostanu bogati i da svoje okruženje zadrže sretnim i veselim. 

Bosna se također priključila Jamajci za stolom na kojem nema ničega. Svi koji protestuju u Bosni, pišu pjesme, glasno viču parole, štrajkuju, pozivaju se na prethodnu državu i tadašnji mir i blagostanje (iako im je jasno da se ta vremena više nikada neće niti mogu vratiti) a pri tom ne žele da shvate da promjene mogu doći samo ako naši bogataši krenu da pljačkaju po svijetu i tako krenu da otvaraju radna mjesta po Bosni. 

Nemamo puno opcija, moramo opet da krenemo (kao nekada) prodavati oružje tamo nekim arapima i afrikancima ne bil' napravili još kojeg Momu i Uzeira, moramo početi izrabljivati druge, mogla bi se Bosna baviti prljavštinama da bi se živjelo  kao u nekoj prosječno/osrednjoj zapadnoj zemlji, jer, ne postoji NIJEDNA zemlja koja je ostavljena na miru od strane svjetskog kapitala, ne postoji niko ko neće iskoristiti mogućnost da napravi pare, makar bio to u pitanju najbjedniji i najdalji svjetski kutak. Bosna je također u očima svjetskog liberalizma kao bilo koja krava koji treba izmusti svaki dan.

Opcija koja uvijek preostaje je da se, kao na Jamajci, sjedi i kahveniše uz poneki džoint, ponesto zapjeva, ponekad izađe na neki protest, ponekad javno ispsuje drzava i kontinuirano žali nad svojom tužnom sudbinom. Može se ne raditi ništa (nema prisile), kao i za vrijeme svih imperija i država koje su prethodno osvajale Bosnu. Oni kojima zaista dozlogrdi sve to, uvijek mogu pustiti Marleya i pljunuti u pravcu nepravde. 

Evo i prevoda pjesme (nisam nikakav prevodilac ali ću pokusati) za one koji bi u njoj možda prepoznali nešto što bi eventualno pokrenulo mase kod nas, kad već nije na Jamajci.

Stari pirati su me opljačkali;
Prodali me brodovima što prevoze roblje,
Minutu nakon što su me uzeli
Iz rupe bez kraja.
Ali moja ruka je napravljenja jakom
Od ruke Svevišnjeg.

Mi predvodimo ovu generaciju
Trijumfalno.
Zar nam nećeš pomoći da zapjevamo
Ove pjesme slobode
Jer sve sto imam su:
Pjesme koje iskupljuju

Emancipirajte se od mentalnog ropstva;
Niko osim nas ne može osloboditi našu svijest.
Nemamo strah od atomske energije,
Jer niko od njih ne moze zaustaviti vrijeme.

Koliko dugo će ubijati naše mesije,
dok mi stojimo sa strane i gledamo.
Neki kažu da je to samo dio svega:
Moramo ispuniti knjigu do kraja.

Zar nam nećeš pomoći da zapjevamo
Ove pjesme slobode
Jer sve što imam su:
Pjesme koje iskupljuju