Nataša Gaon-Grujić: Duga
April, 1992.
Moj deda je pripadao porodici žutih traka... preživjelo je samo troje, a nekoliko godina nakon Drugog svjetskog rata, ostalo je da se sjeća samo dvoje... jedan od preživjelih bio je moj deda. Nikada nije pričao o svojoj porodici, o ubistvima, o logorima. Bio je tih čovjek. U svojoj tišini je tugovao i čuvao uspomene. Bio je jako uznemiren kada sam ga posljednji put vidjela u aprilu 1992, na Grbavici.
Zajedno smo ručali. Sjećam se da je baka napravila punjene paprike, sjećam se ljubičica na kuhinjskom prozoru, starih zelenih roletni, ukrasnih tanjura na zidu kao svjedok njegovih putovanja, i njegovih riječi: “Hajde ti, dijete, kući, neće ovo na dobro“.
Piše: Nataša Gaon-Grujić za Radiosarajevo.ba
Ja sam otišla, a on je ostao na Grbavici, ostao je sa svojim komšijama. Mislio je da će, ovoga puta, njegovo ime i prezime na ulaznim vratima spasiti komšije koje je krio. Neke je uspio spasiti, ali nije uspio spasiti sebe. Napustio nas je tiho, baš onako tiho kako je živio...
Deda je bio Jevrej.
28. juli 2014.
Budim se, prilazim krevetu mojih kćeri, ljubim ih, „Bajram barećula“, kažem ja njima. Bude se i pitaju: “Ho'š nam napravit' bajramsku kafu“. “Hoću“, odgovaram. Zovem tatu, on živi u Francuskoj, pričamo. „Nemoj zaboraviti nazvati Esu, Samira i čika Bektu“, kažem tati. „Već sam ih zvao, šta radite?“, pita me tata. „Evo, spremamo se za bajramski ručak...“, odgovaram...
Za Bajram prvo idemo na bajramski ručak kod majke Bibe. Pun sto, hvalimo majka Bibinu kuhinju... Dino uvijek nešto kritikuje, ovaj Bajram mogao se sto još malo raširiti. Djani ubaci po koju, ali uglavnom: “Dino šuti, lijepo nam je“... I lijepo nam je, uvijek nam je lijepo. Za stolom djeca i odrasli, svečano je. Poslije dolazi ostatak porodice, porodica je velika, došla je i tetka Sadeta. Čestitam joj Bajram, a ona mi kaže: “Hvala dušo, uvijek si mi bila draga“. Djani u svom stilu dodaje: “A ko bi rek'o, tetka, da ima jevrejske krvi?“ Smijemo se.
Poslije ručka idemo kod majke Mikice i čika Mise. Majka Mikica je vjernica, čika Miso nije. Što bi teta Mikica rekla: “Nit' se on meni miješa u moje, nit' ja njemu u njegovo, i evo živimo u ljubavi preko četrdeset godina“. Uvijek se ostavi malo mjesta u stomaku za zvrk pite, hurmašicu s orasima i domaći sok od zove. I oni imaju veliku porodicu, u hodniku nas je dočekalo pet dječijih glavica. Pardon, tri su već djevojke. Kažem Ogiju da da bajramluk Sanelinoj djeci, njih je tri, a ja ću Melisinoj ona ima dvije cure, jevrejska posla. Ogi daje bajramluk najstarijoj Dunji, a najmlađa šapće: “Nemoj reći mami!“, sva su djeca ista....
I lijepo nam je, uvijek nam je lijepo.
U Gazi nije lijepo, u Gazi djeca ginu, nestaju gradovi, u Gazi je tuga.
25. juli 2014.Tilda i Amiram, dvoje divnih ljudi iz Izraela sa svojim prijateljima, pokrenuli su Rainbow projekat. Prenosim u cijelosti tekst s njihove FB stranice:
„U svakom društvu ima problema. Naš problem je komplikovan i mi smo ovdje da preuzmemo odgovornost za naš problem. Izvan onoga u šta mi vjerujemo, mi smo ljudi. Mi, muslimani, Jevreji, katolici, odlučili smo da uzmemo učešće u projektu koji smo nazvali Duga, zajedno smo sagradili igralište Duga - kao nadu za buduće generacije. Mi imamo različite poglede na stvari. Ovdje smo naučili kako da komuniciramo, da preuzmemo odgovornost i nađemo naš pogled na svijet. Postali smo porodica, želimo vas pozvati da nam se pridružite i postanete promjena, ona koju želite vidjeti u svijetu kako bi sagradili održivi mir. Veliko otvorenje ovog mjesta je sutra, u petak 25. jula u 21:00 u Mitzpe Aviv. Voljeli bismo vas vidjeti“
In every society, there are issues. Our issue is complicated, and we are here in order to take responsibility for it. Beyond what we believe in, we are human beings. We, "Muslims", "Jews" and "Christians" decided to participate in the "Rainbow Project" - we gathered together to build the Rainbow Playground - a token of hope for the future generation. We were taught different perspectives. Here we learn how to communicate, take responsibility for our part and find our own point of view. We became a family, and we would like to invite you to join and be the change you want to see in the world - in order to build sustainable peace.
The grand opening will take place tomorrow, Friday the 25 of July, at 21:00 at Mitzpe Aviv. We would love to see you here
في كل مجتمع هنالك قضية وقضيتنا معقدة . ونحن هنا لتحمل المسؤولية عن ذلك. ابعد ما نعتقد جميعنا بشر . ونحن العرب , اليهود , الالمان , جنوب افريقيا والبولندين قررنا المشاركة في" مشروع القوس قزح" - نجتمع معا لبناء ملعب القوس قزح رمز الامل لجيل المستقبل . نحن ندرس وجهات نظر مختلفه , هنا نتعلم كيفية التواصل ,لتحمل المسؤولية والبحث عن نقطة نظرنا الخاصة .
هنا اصبحنا عائلة ونود ان ندعوكم للانضمام وان نصبح التغيير من اجل بناء سلام مستدام .
ليلة الجمعه ، ٢٥ .٢٠١٤.٧ ، في الساعه التاسعه مساءً
בכל חברה אנושית קיימים קשיים. הקושי שלנו מורכב וממשי, ואנחנו נמצאים כאן כדי לקחת אחריות על חלקנו.
מעבר למה שאנחנו מאמינים בו, אנחנו קודם כל בני-אדם.
אנחנו, ״מוסלמים״, ״יהודים״ ו״נוצרים״, החלטנו להשתתף בפרויקט ״RAINBOW" - התאחדנו על מנת לבנות גן שעשועים שיהווה סימן של תקווה עבור הדורות הבאים.
לימדו את כל אחד מאיתנו תפיסות שונות. כאן אנו לומדים כיצד לתקשר באופן בריא, לקחת אחריות על חלקנו ולמצוא את ההשקפה האינדיבידואלית שלנו.
הפכנו למשפחה אחת גדולה, ואנו מזמינים אתכם להצטרף ולהיות השינוי שאתם רוצים לראות בעולם - כדי שנוכל לבסס יחד שלום בר-קיימא.
הפתיחה החגיגית תתקיים מחר, יום שישי ה-25 ביולי, בשעה 21:00 במצפה אביב. נשמח לראותכם“
Da sam bliže otišla bih, jer to je jedini put, jedini ljudski, ispravan put. Znam da Tilda i Amiram nisu sami i silno, svim srcem želim da u ljepoti duginih boja i ljepoti različitosti nađu što više ljudi koji misle kao njih dvoje. Mogla bih vam mnogo pričati o njima i o njihov tuzi koju su pretvorili u ljubav. Mogla bih vam pisati o njihovom sinu, Omriju, o rano prekinutoj mladosti. Napisat ću vam samo jedno šalom ili selam, znači isto, znači ljepota, znači poštovanje. To što postoji projekat Duga, već znači mnogo.
29. juli, 2014.
Za mene je Bajram lijep i šaren kao dugine boje, za mene je to poseban dan... tako me učio moj deda... onaj isti s početka ovog teksta, koji je živio tiho i napustio nas tako kako je i živio.... a ja neću da u tišini ostane ova priča...
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Najnovije
