Dean Džebić: Zašto bi Turska trebala dobiti nove avione?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nekad početkom prošle godine razgovarajući s pukovnikom ratnog zrakoplovstva Turske o izazovima integracije Patriota i S-400, pukovnik me uvjeravao da se radi sistemima koji su takvi da nužno ne moraju biti integrisani.

„Kupili smo oba i zadovoljni smo tako da oba mogu zasebno da rade svoj posao“, pukovnik je zaključio. Međutim u prolazu jedan od sagovornika iz jedne od NATO zemalja koji je čuo naš dijalog na margini događaja dobaci: „Jeste, ali zato Turska neće dobiti F-16 niti F-35“.

Trending

Navijačima Zrinjskog zabranjen odlazak u Bijeljinu: Objavili su snimak sukoba s policijom

Piše: Dean Džebić, vojni analitičar, za Radiosarajevo.ba

Prilično neugodnu situaciju prekinuo je kraj pauze i poziv za povratak na sesiju, ali ne treba isticati da je turski pukovnik ostao pomalo rezigniran. Možda rezigniranost pukovnika utješe informacije koju su procurile iz Pentagona o pomirljivim tonovima o američko-turskoj vojnoj saradnji. Ako je suditi prema napisima Washington posta, administracija Josepha Bidena spremna je prodati Turskoj željeni paket modernizacije i novih zrakoplova, ali cjelokupni posao blokira predsjednik Komiteta za vanjske poslove, senator Robert Menendez.

16.01.23. 11:00

Dean Džebić: Hibridni rat protiv BiH i Rusija u 2023. godini

Razvoj ratnog zrakoplovstva Turske

Tursko ratno zrakoplovstvo ušlo je u 21. stoljeće kao daleko najsnažnije na Balkanu pa i na Bliskom istoku je moglo sve do Izraela parirati kvantitetom i kvalitetom. Nakon ukidanja embarga na uvoz oružja za Tursku, kroz programe „Peace Onyx“ započeta je nabavka aviona F-16 za ratno zrakoplovstvo. Dodatno program „Peace Onyx“ je obuhvatao i saradnju sa nacionalnom kompanijom TUSAŞ sa američkim koncernom General Dynamics, pri čemu su komponente kao i motori zrakoplova prema offshore sporazumu rađeni u Turskoj.

Tada konjukturne odnose sa Sjedinjenim Državama, turski establišment iskoristio je za nabavku flote od 240 lovaca F-16 te dodatno sedam tankera KC-135R. Dodatno od Sjedinjenih Država kupljen je i lovac-bombarder F-4E Phantom kao odgovor na grčku kupovinu istog tipa aviona.

Dugoročno razvoj turskog ratnog zrakoplovstva od hladnog rata do danas, u potpunosti korespondira sa tehničko-tehnološkim uspjesima i modernizacijama Grčke. Sveukupno tursko ratno zrakoplovstvo ušlo je u 2000. godinu sa oko 130 F-4E Phantoma i 175 F-16 raznih modernizacijskih inačica. Upravo se u tom segmentu modernizacije F-16 krije ključna utrka u opremanju i sposobnosti zrakoplovstva obzirom da svaka od modernizacija ima svoje specificirane sposobnosti.

Dodatno početkom dvijehiljaditih postojeći Phantomi su u Izraelu modernizirani na nivou F4-E Terminator 2020, uz potpuno novu avioniku i misijski kompjuter kao i opremanje izuzetnim krstarećim raketama „Popeye“ dometa preko 70 kilometara.

Međutim, od početka stoljeća, obzirom na geostrateški značaj, odnose s Grčkom i intervencije u Siriji; uvelike je istrošilo i troši resurse svojeg zrakoplovstva.

21.01.23. 15:45

Dean Džebić o nabavci oklopnih transportera Roshel Senator: Napokon sami sebi pomažemo

Stanje u zrakoplovstvu

Za razumijevanje trenutnog stanja unutar turskog ratnog zrakoplovstva treba istaći da su od krucijalnog značaja dva događaja.

1) Neuspjeli vojni udar iz 2016.;

2) Izbacivanje Turske iz programa F-35 2019. godine, uslijed sankcija zbog nabavske ruskog sistema protuzračne odbrane S-400.

Prema navodima portala European security & defence, kao direktna posljedica učešća nekoliko pilota u vojnom udaru, iz ratnog zrakoplovstva otpušeno je preko 300 pilota pri čemu je otpušten čak i pilot koji je srušio ruskog Su-24 2015. godine.

Obuka pilota je izuzetno skupa pri čemu su dodatni problem instruktori od kojih su brojni uhapšeni, osuđeni ili otpušteni…

Drugi problem, odnosno izbacivanje Turske iz programa F-35 najveći kamen o vratu razvoja cjelokupnog zrakoplovstva. Prema uloženim sredstvima u razvoj, Tursku je sljedovalo 100 lovaca pete generacije F-35A dok je Ratna mornarica bila zainteresirana za F-34B palubnu verziju sa vertikalnim polijetanjem.

Ali prava problematika teškog pogoršavanja tursko-američkih odnosa nije u tome što je Turska ostala bez F-35 već zbog gubitka partnera u održavanju i modernizaciji svojeg najbrojnijeg lovca F-16.

Najveću zabrinutost Ankare u tom pogledu izazvala je grčka nabavka 24 Dassault Rafala F3R kao lovca 4+ generacije, završena modernizacija grčkih F-16 na modernizaciju Viper Block 70/72 te povrh svega grčki zahtjev za kupovinu 20 novih F-35 aviona. Tu vrstu strateškog dispariteta i disbalansa u regiji, Turska sebi teško može dopustiti. Iako će se o grčkoj kao i o turskoj nabavci raspravljati u kongresnim komisijama prije nego li se donese konačan sud, veća je vjerovatnost da će grčkim zahtjevima biti udovoljeno dok su turski zahtjevi uže koje za sobom povlači brojne manevre diplomatije i uslovljavanja.

Turski zahtjevi i alternative

Zahtjeve turskog zrakoplovstva treba čitati u disperziji aerodroma širom Turske, pri čemu su od 13 vojnih aerodroma čak četiri na zapadu zemlje prema Grčkoj.

Na godišnjem nivou desi se čitav niz incidenata u zračnim susretima grčkog i turskog zrakoplovstva koje je prema modelima zrakoplova paritetno, dok je ravnoteža uvelike narušena ukoliko uračunamo nove zrakoplove koje zahtjeva grčka strana. I to je jasno naglasio turski ministar vanjskih poslova Mehmet Čavušoglu pri čemu bi sa Rafalima na nivou F4R Grčka imala zrakolov koji je najbolje što ima u četvrtoj plus generaciji lovačke avijacije.

Turski zahtjev upućen Sjedinjenim Državama početkom 2021. godine odnosi se na: 40 novih aviona F-16, modernizaciju 79 turskih F-16 na nivou Block 70/72 Viper, 900 raketa zrak-zrak AIM-120 AMRAAM te 800 bombi nepoznatog modela ali je pretpostavka GBU-39. Na summitu G20 u Rimu tokom oktobra 2021. godine, Joseph Biden se na marginama susreo sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, te između redova potvrdio da će se posao oko prodaje F-16 staviti na agendu i uskoro započeti.

U međuvremenu desio se čitav niz neugodnosti između Turske i Sjedinjenih Država, ali je centralna tačka sporenja u vanjskoj politici blokiranje Švedske i Finske u punopravnom pristupu NATO-a, dok su na unutrašnjem planu ključne kritike tvrdog režima turskog lidera.

S druge strane od započinjanja ruske agresije na Ukrajinu, pomoć Turske je bila izuzetno izdašna i po kvalitetu i po kvalitetu opreme. Dodatno Turska je uvelike harmonizirala odnose sa zemljama u regiji, naročito s Izraelom, i to su fakti koje u svojoj analizi Kongresni izvještaj za Tursku navodi.

Na terenu turska vojna industrija bilježi značajne tehnološke probitke od kojih se bespilotne letjelice Bayraktar, kao i široka paleta raketa koje proizvodi Roketsan izdvajaju uz sve veće projekte koje izvode turska brodogradilišta. Veliki broj ovih projekata mogao bi biti integrisan na modularnu platformu kakva je F-16, pri čemu turske kompanije već imaju bogato iskustvo finaliziranja ovog zrakoplova obzirom na offshore partnerski odnos koji je dodouše u krizi kako su i američko-turski odnosi zapali u krizu.

Primjerice, Roketsan je uspješno razvio krstareću protubrodsku raketu tipa SOM sa dometom nešto preko 200 kilometara sa raznim tipovima bojevih glava: tandem bunker-buster, visokoeksplozivna penetrirajuća i dr.

Svi žele Bayraktar

Raketa SOM sa dometom od 200 kilometara bi na adekvatnoj zrakoplovnoj platformi etablirala izuzetno snažan perimetar AD (eng. Area denial), odnosno područje u kojem ima sposobnost odvraćanja protivnika. Trenutno je krstareća raketa SOM integrisana na Phantoma Terminator 2020, ali je poznato da održavanje Phantoma papreno košta i tendencija je da su čak i visokomodernizirani Phantomi sa novom avionikom i misijskim kompjuterom samo – prelazno rješenje. Turske alternative svakako jesu i u bespilotnim letjelicama koje se uveliko prodaju i gotovo svakog mjeseca svjetsku javnost iznenadi vijest o novoj državi koja je izjavila zainteresiranost ili poslala pismo namjere zvaničnoj vladi za verifikaciju ili odobrenje.

Jedan od interesanata je i Srbija, odnosno predsjednik Aleksandar Vučić koji je u više navrata povrdio da je Srbija stupila u kontakt sa Ankarom vizavi bespilotnih letjelica Bayraktar TB-2.

Naravno treba istaći da je paket opremanja Bayraktara TB-2 ključni moment obzirom da ne dobijaju sve zemlje isti paket opremanja, naročito kada govorimo o opto-nišanskim spravama i sklopovima.

Dodatno Turska je u program F-35 uložila oko 1.5 milijardi dolara koje su zamrznute u programu, pri čemu bi grčkom uspješnom nabavkom F-35 Ankara dobila vrlo jasnu poruku. Posljednja alternativa Turske jeste i razvoj sopstvenog lovca pete generacije što bi za tursku industriju bio Ikarovski zahvat obzirom da su performanse zadate u programu svjetski vrh umjetne inteligencije i uopšte avionike. Inače, Turska je u svoj program aviona pete generacije TF-X uložila preko 20 milijardi dolara, ali je i dalje ključ u zapadnim saveznicima obzirom da je projekt izrade avionskog motora pripao zajedničkom konzorciju britanskog magnata BAE i Rolls Royce.

Američko-turski kompromis je ključan

Turska želja za nabavkom F-16V Block 70/72 samo je prelazno rješenje kojim bi dobili platformu sposobnu parirati prije svega susjednom grčkom zrakoplovstvu bez ikakve zablude spram činjenice da su partneri u NATO. To prelazno rješenje je kupovina vremena do završetka programa Kizilelma ili TF-X, pri čemu će se u budućnosti uslijed naučenih lekcija iz Ukrajine vjerovatno snažnije gurati besposadna opcija. Na unutrašnjem planu režim R.T. Erdogana je najblaže rečeno i više nego tvrd režim sa snažnim uporištem u militarističkom narativu turskog društva unutar kojeg je uloga oružanih snaga i armije oduvijek bila centralna.

Ali ne treba niti zaboraviti na činjenicu da je Turska članica NATO u kojem je prema podacima FAS (Federation of American Scientist) razmješteno u bazi Incirlik između 19-21 nuklearnih bojevih glava B-61. Također Turska je istureno komandno mjesto operacija u Siriji koja je poseban kamen o vratu američko-turskih odnosa. AWACS avioni za rano upozoravanje iz Turske nadgledaju drugu stranu Crnog mora i zbog toga je u domenu nuklearnog odvraćanja turska uloga izuzetna. Međutim ništa manje izuzetna nije niti uloga Finske i Švedske, dojučer neutralnih zemalja čiju ratifikaciju za pristupanje blokiraju turski zahtjevi upućeni prema Švedskoj za izručenje aktivista i vođa PKK i YPG.

Incidenti koje su ovih dana pokrenuli desničarski aktivisti u Švedskoj nimalo ne pomažu ionako tvrdoj kohabitaciji, a mlaka reakcija švedskih vlasti samo dodatno raspiruje rješenost Turske da blokira pristupanje Švedske i Finske.  S toga ne treba čuditi ukoliko se proces saradnje s Turskom ostavi na hlađenju do epiloga parlamentarnih i predsjedničkih izbora zakazanih za maj 2023. godine, jer će se njihov ishod pratiti kako u Turskoj, tako i u svijetu.

U tom pogledu je kompromis jedino rješenje američko-turskih odnosa, kompromis u kojem će se svaka od obje vlade na nacionalnom terenu hvaliti kako je „nadmudrila drugu“, dok će u suštini obje popustiti zarad strateškog modela koji je neophodan. Kubansku krizu svi ćemo a priori pripisati kao pobjedu Sjedinjenih Država i NATO jer su Sovjeti zaista povukli rakete R-12 sa Kube, ali je par mjeseci kasnije tajno dogovorena klauzula o američkom uklanjanju raketa Jupiter iz Turske je, također, ispoštovana. Zadovoljeni su i Hruščov i  Kennedy, ali i javnosti u obje zemlje su imale čime odbraniti nacionalni ponos.

** Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba