Dean Džebić: Zašto bi Turska trebala dobiti nove avione?

Radiosarajevo.ba
Dean Džebić: Zašto bi Turska trebala dobiti nove avione?
Foto: Anadolija / Turski avioni

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Nekad početkom prošle godine razgovarajući s pukovnikom ratnog zrakoplovstva Turske o izazovima integracije Patriota i S-400, pukovnik me uvjeravao da se radi sistemima koji su takvi da nužno ne moraju biti integrisani.

„Kupili smo oba i zadovoljni smo tako da oba mogu zasebno da rade svoj posao“, pukovnik je zaključio. Međutim u prolazu jedan od sagovornika iz jedne od NATO zemalja koji je čuo naš dijalog na margini događaja dobaci: „Jeste, ali zato Turska neće dobiti F-16 niti F-35“.

Mbappe u 90. minuti stavio tačku na utakmicu: PSG je u polufinalu Lige prvaka

Mbappe u 90. minuti stavio tačku na utakmicu: PSG je u polufinalu Lige prvaka

Piše: Dean Džebić, vojni analitičar, za Radiosarajevo.ba

Prilično neugodnu situaciju prekinuo je kraj pauze i poziv za povratak na sesiju, ali ne treba isticati da je turski pukovnik ostao pomalo rezigniran. Možda rezigniranost pukovnika utješe informacije koju su procurile iz Pentagona o pomirljivim tonovima o američko-turskoj vojnoj saradnji. Ako je suditi prema napisima Washington posta, administracija Josepha Bidena spremna je prodati Turskoj željeni paket modernizacije i novih zrakoplova, ali cjelokupni posao blokira predsjednik Komiteta za vanjske poslove, senator Robert Menendez.

Dean Džebić: Hibridni rat protiv BiH i Rusija u 2023. godini

Dean Džebić: Hibridni rat protiv BiH i Rusija u 2023. godini

Razvoj ratnog zrakoplovstva Turske

Tursko ratno zrakoplovstvo ušlo je u 21. stoljeće kao daleko najsnažnije na Balkanu pa i na Bliskom istoku je moglo sve do Izraela parirati kvantitetom i kvalitetom. Nakon ukidanja embarga na uvoz oružja za Tursku, kroz programe „Peace Onyx“ započeta je nabavka aviona F-16 za ratno zrakoplovstvo. Dodatno program „Peace Onyx“ je obuhvatao i saradnju sa nacionalnom kompanijom TUSAŞ sa američkim koncernom General Dynamics, pri čemu su komponente kao i motori zrakoplova prema offshore sporazumu rađeni u Turskoj.

Tada konjukturne odnose sa Sjedinjenim Državama, turski establišment iskoristio je za nabavku flote od 240 lovaca F-16 te dodatno sedam tankera KC-135R. Dodatno od Sjedinjenih Država kupljen je i lovac-bombarder F-4E Phantom kao odgovor na grčku kupovinu istog tipa aviona.

Dugoročno razvoj turskog ratnog zrakoplovstva od hladnog rata do danas, u potpunosti korespondira sa tehničko-tehnološkim uspjesima i modernizacijama Grčke. Sveukupno tursko ratno zrakoplovstvo ušlo je u 2000. godinu sa oko 130 F-4E Phantoma i 175 F-16 raznih modernizacijskih inačica. Upravo se u tom segmentu modernizacije F-16 krije ključna utrka u opremanju i sposobnosti zrakoplovstva obzirom da svaka od modernizacija ima svoje specificirane sposobnosti.

Dodatno početkom dvijehiljaditih postojeći Phantomi su u Izraelu modernizirani na nivou F4-E Terminator 2020, uz potpuno novu avioniku i misijski kompjuter kao i opremanje izuzetnim krstarećim raketama „Popeye“ dometa preko 70 kilometara.

Međutim, od početka stoljeća, obzirom na geostrateški značaj, odnose s Grčkom i intervencije u Siriji; uvelike je istrošilo i troši resurse svojeg zrakoplovstva.

Dean Džebić o nabavci oklopnih transportera Roshel Senator: Napokon sami sebi pomažemo

Dean Džebić o nabavci oklopnih transportera Roshel Senator: Napokon sami sebi pomažemo

Stanje u zrakoplovstvu

Za razumijevanje trenutnog stanja unutar turskog ratnog zrakoplovstva treba istaći da su od krucijalnog značaja dva događaja.

1) Neuspjeli vojni udar iz 2016.;

2) Izbacivanje Turske iz programa F-35 2019. godine, uslijed sankcija zbog nabavske ruskog sistema protuzračne odbrane S-400.

Prema navodima portala European security & defence, kao direktna posljedica učešća nekoliko pilota u vojnom udaru, iz ratnog zrakoplovstva otpušeno je preko 300 pilota pri čemu je otpušten čak i pilot koji je srušio ruskog Su-24 2015. godine.

Obuka pilota je izuzetno skupa pri čemu su dodatni problem instruktori od kojih su brojni uhapšeni, osuđeni ili otpušteni…

Drugi problem, odnosno izbacivanje Turske iz programa F-35 najveći kamen o vratu razvoja cjelokupnog zrakoplovstva. Prema uloženim sredstvima u razvoj, Tursku je sljedovalo 100 lovaca pete generacije F-35A dok je Ratna mornarica bila zainteresirana za F-34B palubnu verziju sa vertikalnim polijetanjem.

Ali prava problematika teškog pogoršavanja tursko-američkih odnosa nije u tome što je Turska ostala bez F-35 već zbog gubitka partnera u održavanju i modernizaciji svojeg najbrojnijeg lovca F-16.

Najveću zabrinutost Ankare u tom pogledu izazvala je grčka nabavka 24 Dassault Rafala F3R kao lovca 4+ generacije, završena modernizacija grčkih F-16 na modernizaciju Viper Block 70/72 te povrh svega grčki zahtjev za kupovinu 20 novih F-35 aviona. Tu vrstu strateškog dispariteta i disbalansa u regiji, Turska sebi teško može dopustiti. Iako će se o grčkoj kao i o turskoj nabavci raspravljati u kongresnim komisijama prije nego li se donese konačan sud, veća je vjerovatnost da će grčkim zahtjevima biti udovoljeno dok su turski zahtjevi uže koje za sobom povlači brojne manevre diplomatije i uslovljavanja.

Turski zahtjevi i alternative

Zahtjeve turskog zrakoplovstva treba čitati u disperziji aerodroma širom Turske, pri čemu su od 13 vojnih aerodroma čak četiri na zapadu zemlje prema Grčkoj.

Na godišnjem nivou desi se čitav niz incidenata u zračnim susretima grčkog i turskog zrakoplovstva koje je prema modelima zrakoplova paritetno, dok je ravnoteža uvelike narušena ukoliko uračunamo nove zrakoplove koje zahtjeva grčka strana. I to je jasno naglasio turski ministar vanjskih poslova Mehmet Čavušoglu pri čemu bi sa Rafalima na nivou F4R Grčka imala zrakolov koji je najbolje što ima u četvrtoj plus generaciji lovačke avijacije.

Turski zahtjev upućen Sjedinjenim Državama početkom 2021. godine odnosi se na: 40 novih aviona F-16, modernizaciju 79 turskih F-16 na nivou Block 70/72 Viper, 900 raketa zrak-zrak AIM-120 AMRAAM te 800 bombi nepoznatog modela ali je pretpostavka GBU-39. Na summitu G20 u Rimu tokom oktobra 2021. godine, Joseph Biden se na marginama susreo sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, te između redova potvrdio da će se posao oko prodaje F-16 staviti na agendu i uskoro započeti.

U međuvremenu desio se čitav niz neugodnosti između Turske i Sjedinjenih Država, ali je centralna tačka sporenja u vanjskoj politici blokiranje Švedske i Finske u punopravnom pristupu NATO-a, dok su na unutrašnjem planu ključne kritike tvrdog režima turskog lidera.

S druge strane od započinjanja ruske agresije na Ukrajinu, pomoć Turske je bila izuzetno izdašna i po kvalitetu i po kvalitetu opreme. Dodatno Turska je uvelike harmonizirala odnose sa zemljama u regiji, naročito s Izraelom, i to su fakti koje u svojoj analizi Kongresni izvještaj za Tursku navodi.

Na terenu turska vojna industrija bilježi značajne tehnološke probitke od kojih se bespilotne letjelice Bayraktar, kao i široka paleta raketa koje proizvodi Roketsan izdvajaju uz sve veće projekte koje izvode turska brodogradilišta. Veliki broj ovih projekata mogao bi biti integrisan na modularnu platformu kakva je F-16, pri čemu turske kompanije već imaju bogato iskustvo finaliziranja ovog zrakoplova obzirom na offshore partnerski odnos koji je dodouše u krizi kako su i američko-turski odnosi zapali u krizu.

Primjerice, Roketsan je uspješno razvio krstareću protubrodsku raketu tipa SOM sa dometom nešto preko 200 kilometara sa raznim tipovima bojevih glava: tandem bunker-buster, visokoeksplozivna penetrirajuća i dr.

Svi žele Bayraktar

Raketa SOM sa dometom od 200 kilometara bi na adekvatnoj zrakoplovnoj platformi etablirala izuzetno snažan perimetar AD (eng. Area denial), odnosno područje u kojem ima sposobnost odvraćanja protivnika. Trenutno je krstareća raketa SOM integrisana na Phantoma Terminator 2020, ali je poznato da održavanje Phantoma papreno košta i tendencija je da su čak i visokomodernizirani Phantomi sa novom avionikom i misijskim kompjuterom samo – prelazno rješenje. Turske alternative svakako jesu i u bespilotnim letjelicama koje se uveliko prodaju i gotovo svakog mjeseca svjetsku javnost iznenadi vijest o novoj državi koja je izjavila zainteresiranost ili poslala pismo namjere zvaničnoj vladi za verifikaciju ili odobrenje.

Jedan od interesanata je i Srbija, odnosno predsjednik Aleksandar Vučić koji je u više navrata povrdio da je Srbija stupila u kontakt sa Ankarom vizavi bespilotnih letjelica Bayraktar TB-2.

Naravno treba istaći da je paket opremanja Bayraktara TB-2 ključni moment obzirom da ne dobijaju sve zemlje isti paket opremanja, naročito kada govorimo o opto-nišanskim spravama i sklopovima.

Dodatno Turska je u program F-35 uložila oko 1.5 milijardi dolara koje su zamrznute u programu, pri čemu bi grčkom uspješnom nabavkom F-35 Ankara dobila vrlo jasnu poruku. Posljednja alternativa Turske jeste i razvoj sopstvenog lovca pete generacije što bi za tursku industriju bio Ikarovski zahvat obzirom da su performanse zadate u programu svjetski vrh umjetne inteligencije i uopšte avionike. Inače, Turska je u svoj program aviona pete generacije TF-X uložila preko 20 milijardi dolara, ali je i dalje ključ u zapadnim saveznicima obzirom da je projekt izrade avionskog motora pripao zajedničkom konzorciju britanskog magnata BAE i Rolls Royce.

Američko-turski kompromis je ključan

Turska želja za nabavkom F-16V Block 70/72 samo je prelazno rješenje kojim bi dobili platformu sposobnu parirati prije svega susjednom grčkom zrakoplovstvu bez ikakve zablude spram činjenice da su partneri u NATO. To prelazno rješenje je kupovina vremena do završetka programa Kizilelma ili TF-X, pri čemu će se u budućnosti uslijed naučenih lekcija iz Ukrajine vjerovatno snažnije gurati besposadna opcija. Na unutrašnjem planu režim R.T. Erdogana je najblaže rečeno i više nego tvrd režim sa snažnim uporištem u militarističkom narativu turskog društva unutar kojeg je uloga oružanih snaga i armije oduvijek bila centralna.

Ali ne treba niti zaboraviti na činjenicu da je Turska članica NATO u kojem je prema podacima FAS (Federation of American Scientist) razmješteno u bazi Incirlik između 19-21 nuklearnih bojevih glava B-61. Također Turska je istureno komandno mjesto operacija u Siriji koja je poseban kamen o vratu američko-turskih odnosa. AWACS avioni za rano upozoravanje iz Turske nadgledaju drugu stranu Crnog mora i zbog toga je u domenu nuklearnog odvraćanja turska uloga izuzetna. Međutim ništa manje izuzetna nije niti uloga Finske i Švedske, dojučer neutralnih zemalja čiju ratifikaciju za pristupanje blokiraju turski zahtjevi upućeni prema Švedskoj za izručenje aktivista i vođa PKK i YPG.

Incidenti koje su ovih dana pokrenuli desničarski aktivisti u Švedskoj nimalo ne pomažu ionako tvrdoj kohabitaciji, a mlaka reakcija švedskih vlasti samo dodatno raspiruje rješenost Turske da blokira pristupanje Švedske i Finske.  S toga ne treba čuditi ukoliko se proces saradnje s Turskom ostavi na hlađenju do epiloga parlamentarnih i predsjedničkih izbora zakazanih za maj 2023. godine, jer će se njihov ishod pratiti kako u Turskoj, tako i u svijetu.

U tom pogledu je kompromis jedino rješenje američko-turskih odnosa, kompromis u kojem će se svaka od obje vlade na nacionalnom terenu hvaliti kako je „nadmudrila drugu“, dok će u suštini obje popustiti zarad strateškog modela koji je neophodan. Kubansku krizu svi ćemo a priori pripisati kao pobjedu Sjedinjenih Država i NATO jer su Sovjeti zaista povukli rakete R-12 sa Kube, ali je par mjeseci kasnije tajno dogovorena klauzula o američkom uklanjanju raketa Jupiter iz Turske je, također, ispoštovana. Zadovoljeni su i Hruščov i  Kennedy, ali i javnosti u obje zemlje su imale čime odbraniti nacionalni ponos.

** Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba

NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.

Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije