Naučnici otkrili misteriju jezivih zvukova koji dolaze iz okeanskih dubina

U vodama oko Antarktika, prije nekoliko decenija, ljudi su čuli čudan zvuk: ponavljajući zvuk koji je zvučao kao kvocanje patke, ako je patka džinovski kraken.

U godinama nakon prvog izvještaja o takozvanoj Bio-patki 1960. godine, naučnici su se trudili da to objasne. Još uvijek nemamo potpuni odgovor, ali novi rad koji analizira Bio-Duck zvukove sugeriše da ono što ga stvara je razgovor.

"Otkrili smo da obično postoji nekoliko različitih zvučnika na različitim mjestima u okeanu i da svi ispuštaju ove zvukove", kaže okeanski naučnik Ros Chapman sa Univerziteta Viktorija u Kanadi.

Trending

Prijetio napadom na ustavni poredak: Ćamil Duraković podnio krivičnu prijavu protiv Siniše Karana

"Najnevjerovatnije je bilo to što kada je jedan govornik govorio, ostali su bili tihi, kao da slušaju. Tada bi prvi govornik prestajao da govori i slušao odgovore drugih."

Chapman je predstavio rad svog tima na 187. Meeting of the Acoustical Society of America. Okeani su veoma veliki, veoma duboki i ljudima je veoma teško istražiti. Često se kaže da znamo više o Marsu nego o morskom dnu. Stoga nije iznenađujuće da dolje vrebaju stvari koje nismo vidjeli i ponašanja životinja koje ne možemo identifikovati. Bio-patka je prvo zabilježena u vodama Antarktika, a kasnije i na zapadnoj obali Australije.

Odgovor je konačno stigao 2014. godine: koristeći oznake koje su bilježile njihovo ponašanje, naučnici su uspjeli povezati zvuk sa kitovima minku (Balaenoptera bonaerensis) na Antarktiku. Kitovi su ispuštali zvukove koji su bili slični snimkama zvuka Bio-Duck.

Slučaj zatvoren? Ne baš, kaže Chapman. Slični zvukovi snimljeni u drugim okeanima oko Australije i Novog Zelanda nisu povezani sa viđenjem životinje, što znači da bi to mogla biti minke, ili bi vrlo lako mogao postojati drugi kit koji zovne poput Bio-patke.

Chapman proučava zvučni pejzaž južnog okeana od 1980-ih, kada su snimci otkrili da se Bio-patka ili njen rođak na višim frekvencijama, Bio-guska, može čuti širom Australije i Novog Zelanda. On i njegove kolege su utvrdili da je zvuk morao dolaziti od životinje.

"Zvuk je bio toliko ponovljiv da u početku nismo mogli vjerovati da je biološki", objašnjava on.

"Morate shvatiti da je ova vrsta proučavanja okeanske buke tih dana bila u povojima. Kako se ispostavilo, svaki dan smo naučili nešto novo o zvuku u okeanu dok smo dalje proučavali podatke - bilo je to zaista uzbudljivo vrijeme za nas."

Čak i ako zvuk uvijek proizvode antarktički minki kitovi, tu još uvijek postoji misterija. Ne znamo svrhu poziva. Ali Chapman je relativno siguran da je priroda snimaka koje su on i njegov tim analizirali nazad-nazad, poput razgovora. A i svrha tog razgovora je misterija, piše ScienceAlert.

"To je uvijek bilo pitanje bez odgovora u mojim mislima", kaže Chapman. "Možda su pričali o večeri, možda su roditelji razgovarali s djecom, ili su možda jednostavno komentarisali taj ludi brod koji je stalno išao naprijed-nazad vukući taj dugi niz za sobom."