Naučnici zaprepašteni: Zemljina kora se na jednom mjestu prevrnula 'naopačke'?

Godine 2010. naučnici su otkrili neobične seizmičke valove ispod Granade u Španiji, što je na kraju dovelo do iznenađujućeg otkrića: oceanske ploče koja se potpuno okrenula naopako dok je gurana ispod svog "susjeda"!

Kao što je detaljno navedeno u novom radu objavljenom u časopisu The Seismic Record, tim naučnika je otkrio da se Alboranova ploča, koja se susreće s euroazijskom pločom istočno od Gibraltarskog tjesnaca, "prevrnula".

Ovo je prvi put da se došlo do takvog otkrića, tvrde istraživači, i to zbog "vodenih magnezijevih silikata", otprilike oko 600 kilometara ispod površine, što ukazuje na to da voda na površini ploče nije samo "gurnuta ispod, već je također promijenila pravac pa onda i povučena ispod ploče".

Trending

Konobarice pronašle 400.000 eura, pa uradile neočekivano: "Ovo nam je najveća nagrada"

Istraživanje bi moglo rasvijetliti kako ovi dijelovi Zemljine kore međusobno djeluju i kako su povezani sa seizmičkom aktivnošću na površini.

Istraživači su prvotno tražili nešto sasvim drugo kada su proučavali potres magnitude 6,3 s epicentrom ispod Granade u aprilu 2010.

"U početku nam nije bio cilj bolje razumjeti mehanizme dubokog potresa, budući da je nekoliko prethodnih studija dobro proučavalo izvor", rekao je koautor i seizmolog Kineskog sveučilišta za nauku i tehnologiju Daoyuan Sun. "Namjera nam je bila samo iscrtati talasne oblike iz znatiželje, a, nakon ispitivanja primijetili smo ove čudne obrace."

Earth's Crust Flipped Upside Down After 'Nosediving' Beneath The Mediterranean https://t.co/ptMCfhh3Wh

— ScienceAlert (@ScienceAlert) March 1, 2024

Obično se nakon potresa takve dubine očekuju brojni naknadni potresi. Međutim, analiza seizmičkih podataka iz španskog potresa 2010. godine, koju su proveli Sun i Meghan Miller, nije pokazala prisutnost očekivanih naknadnih seizmičkih aktivnosti. Interakcija tektonskih ploča često rezultira njihovim pomicanjem, pri čemu jedna klizi ispod druge u procesu zvanom subdukcija, koji ponekad dovede do uništenja potonule komponente ploče, uzdizanja zemlje i spajanja sudbina dviju ploča.

U drugim slučajevima, tektonske ploče ostaju odvojenem ali složene jedna na drugu, pri čemu jedna ploča nastavlja tonuti prema Zemljinom plaštu. To se događa na granici između afričke i euroazijske tektonske ploče, gdje se podmorje Sredozemlja spušta ispod europskog kontinenta. Subducirani sloj, kada je izložen morskoj vodi, formira hidratizirane magnezijeve silikate na svojim najgornjim dijelovima. Kako sloj tone, ti silikati se dehidriraju, postaju krhkiji i skloniji potresima, usporavajući seizmičke valove na način zabilježljiv od strane seizmologa. Seizmički valovi tokom potresa u Granadi 2010. trajali su neobično dugo, pokazujući produljenu fazu aktivnosti. To bi moglo biti objašnjeno sporijim kretanjem seizmičkih valova na dnu Alboranskog sloja, u usporedbi s njegovim vrhom.

"Prenešena je značajna količina vode do prijelazne zone plašta, sugerirajući prisutnost relativno hladnog sloja", istaknuo je Sun. "Uzimajući u obzir relativno mladu dob morskog dna u zapadnom Sredozemlju, brzina subdukcije ovog sloja mora biti značajna, približno 70 milimetara godišnje, kako bi sloj ostao hladan."

Brzina potonuća sloja čini se da je omogućila ovom segmentu Zemljine kore da se preokrene, nosivši sa sobom džep vode. Ovaj proces odvija se kada gravitacija potiče sloj na vertikalnu rotaciju prema dolje. Najnovija studija ide korak dalje, zaključujući da je sloj potpuno preokrenut, sa silikatnom stranom prema dolje, što bi moglo razjasniti složenost tektonskih struktura u regiji i pojavu sporadičnih potresa dubljih od 600 kilometara.

"Ovi nalazi potvrđuju da je sloj ispod planina u južnoj Španjolskoj zapravo subducirana oceanska litosfera", zaključuje istraživački tim, objašnjavajući kako je ovaj proces rezultirao formiranjem Betijsko-Rifskog (ili Gibraltarskog) luka, koji oblikuje zapadno Sredozemlje.