Mitovi i činjenice o privatnosti na internetu: Zaštitite se na vrijeme

Dostupnost mobilnih telefona, društvenih mreža i jednostavnost korištenja Interneta doprinijeli su ogromnom povećanju broja korisnika. Istovremeno, ovo je pogodovalo stvaranju novih oblika prevara i krađa koje ne biraju žrtve - od multinacionalnih kompanija, banaka, slavnih ličnosti, pa do običnih građana.

Sigurnost podataka na internetu je pitanje koje svaki korisnik treba sebi postaviti. Argument da "hakeri neće napasti baš mene, jer nemam šta da sakrijem" ne drži vodu, jer krađa identiteta žrtvi može donijeti mnoge nevolje. 

Donosimo nekoliko najčešćih mitova i činjenica vezanih uz internet sigurnost, da biste se na vrijeme zaštitili. 

Mit : Sigurno je koristiti javni Wi-Fi, jer svi ga koriste

Istina: Javni Wi-Fi ili hotspots je popularni način za korištenje interneta. Besplatni su, jednostavni dostupni na mnogim mjestima - kafićim, restoranim i što je najvažnije aerodromima i hotelima.  Međutim, postoje i rizici korištenja javnih Wi-Fi mreža.

Prvo, možda se ne pridružujete mreži za koju mislite! Na primjer, mreža se može zvati McDonalds2WiFi - to bi moglo biti lažno postavljanje mreže od strane nekoga ko je u blizini i ko pokušava pristupiti našim podacima.

Drugo, čak i kada je legitimna Wi-Fi mreža, i dalje postoje rizici zloupotrebe, jer zlonamjerne strane mogu koristiti alate za hakiranje uređaja. Treće, oni koji pružaju besplatan Wi-Fi mogu, što često i rade, prikupljati i prodavati podatke o našim navikama pretraživanja.

Još jedna zabluda je da je javna Wi-Fi mreža sigurna ako je potrebna lozinka - to nije mnogo sigurnije od toga da nemate lozinku ako se ona svima neselektivno pruža.

Ako želite koristiti besplatni javni Wi-Fi, koristite anonimnu VPN za anonimno pregledavanje. Takođe, kad koristite javnu Wi-Fi mrežu, suzdržite se od unošenja ličnih podataka, poput lozinki i korisničkih imena (to znači da ne čitate e-poštu i ne pristupate društvenim medijima). I ono najvažnije, nikad nemojte vršiti finansijske transakcije, poput plaćanja računa, kupovine putem interneta.

Još jedan savjet: ne dozvolite uređajima da se automatski prijavljuju u besplatne mreže, što je ponekad opcija (ovisno o uređaju), a ako se od vas zatraži, uvijek recite „ne“ kako biste omogućili da vaš uređaj bude vidljiv na mreži u svrhu dijeljenja ( zajednička brzina za Windows)

 Mit: Korištenjem browsera za anonimno pretraživanje (Incognito mode), čuvamo privatnost vlastitih podatka

Istina: Korištenje browsera za anonimno pretraživanje kao što su Chrome Incognito i slični, nam omogućava pretraživanje bez ostavljanja traga u historiji, bez ostavljanja lozinki, kolačića, kao i da određene informacije o identifikaciji neće biti dijeljene sa drugim sajtovima.

Kada napustimo privatnu sesiju browser treba da pročisti naše podatke, međutim naša online aktivnost i dalje ostaje vidljiva, spremljena i mogla bi se dijeliti ili prodati zainteresovanim stranama.

Drugim riječima, iako anonimno pretraživanje sprečava automatsko pohranjivanje podataka na uređajima koje koristimo, poput historije pregledavanja ili preuzimanja kolačića, naša aktivnost je i dalje vidljiva dobavljaču internetskih usluga, kao i kompaniji koja nam pruža internet.  Uvijek imajte na umu da Icognito mode možda nije toliko “privatan” kao što se čini.

Mit: Moji lični podaci nestaju zauvijek, nakon što ih izbrišem sa uređaja

Istina: Brisanje datoteka, pražnjenje Recycling Bin-a, pa čak i formatiranje hard diska računara, USB-a ili memorijske kartice i dalje mogu ostaviti naše lične podatke zakopane među 0 i 1. Cyber-kriminalci još uvijek mogu preuzeti naše dokumente, slike i druge datoteke pomoću lako dostupnih online alata za “recovery” podataka. 

Ako ne preduzmete korake za pravilno brisanje hard diska, nemojte prodavati, davati ili reciklirati vaš računar.

Postoji alati koje možete download-ti, a koji mogu pravilno izbrisati hard disk, kao što su Eraser and CBL Data Shredder, mogu “prečešljati” sve datoteke kako bi obrisali podatke.  

Što se tiče pametnih telefona i tableta, dobra vijest je da kod novijih iOS i Android uređaja, će biti dovoljan odabir „vraćanja“ ili „fabričkog resetovanja“.

Mit: Možemo koristiti istu lozinku za sve, jer je nije lako pogoditi

Istina: Nikada ne koristite istu lozinku (password) za sve svoje naloge (accounte), jer ako je jedan servis hakiran i vaša lozinka je kompromitovana, cyber kriminalci će je vjerojatno pokušati iskorititi na drugom drugom vašem nalogu. Čak i ako je lozinka duga i složena.

Ne samo da biste trebali koristiti različite lozinke za različite naloge, nego u lozinkama koristite niz riječi i znakova, uključujući brojeve, simbole i kombinacije velikih i malih slova.

Otežajte pristup svojim podacima dodavanjem još jednog nivoa odbrane. Uz two-factor authentication (2FA) ne trebate samo lozinku da biste potvrdili pristup svojim nalozima, nego ćete dobiti i jednokratni kôd na svoj mobilni telefon koji je potrebno upisati.

Mit: Na internetu može postojati potpuna privatnost

Potpuna privatnost na internetu ne postoji, zapravo možemo samo sačuvati dio svojih privatnih podataka od “tuđih očiju”.

Otvorite browser. Upišite riječ u tražilicu. Otvorite web stranicu. Svaka od pomenutih radnji odaje informacije o nama. Ako nismo preduzeli određene korake da sačuvamo svoju privatnost, kompanije kao što su Facebook ili Google znaju ko smo, odakle se spajamo na internet, koje stranice volimo posjećivati (javno ili tajno), naš emocionalni status, koji su naši društveni kontakti, šta kupujemo na internetu i slično.

Mit: Naši lični podaci na internetu se ne mogu dijeliti i prodavati drugima

Naši podaci se možda baš i ovog trenutka negdje pohranjuju, analiziraju, dijele, ali vjerovatno i prodaju kao informacije za marketinške strategije. Prilikom svakog ulaska na web stranicu ili, kada posjetimo aplikaciju na mobitelu dajemo dopuštenje za “kolačiće” (cookies).

Cookies služe za praćenje naših online aktivnosti i ponekad nam budu od koristi, jer zapamte prijavu na određenu stranicu zahvaljujući čemu ne moramo svaki put upisivati username i password. Ipak, postoje kolačići koji služe za istraživanje korisnika, kao i oni koje koriste oglašivači da bi prilagodili oglase našim interesima. Naši podaci se onda mogu kopirati, analizirati, pohranjivati, kombinovati s drugim podacima, dijeliti i prodavati drugima: oglašivačima, kompanijama.