Pompeo, 9. januar i puzeći državni udar

Obraćanje državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država Mikea Pompea članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine - s pozivom za prihvatanje Godišnjeg nacionalnog programa za BiH kao uvjeta za aktiviranje MAP-a - stiglo je uoči dolaska novog američkog ambasadora u BiH Erica Georga Nelsona. On će naslijediti Maureen Cormack koja je predano radila u korist i na približavanju bh.države evroatlantskim integracijama u vrlo nepovoljnim unutrašnjim okolnostima i u vrijeme redefinisanja planetarnih geopolitičkih odnosa.

Poruke iz Vašingtona objavljene su uoči proslave neustavnog 9. januara, kao Dana Republike Srpske. Organizatori, glavni učesnici i gosti te manifestacije uputili su niz negativnih poruka, pa i prijetnji bh. državi i miru.

Banju Luku su pohodili premijerka Republike Srbije Ana Brnabić, ambasador Republike Hrvatske u BiH Ivan Del Vechio, predsjednik HDZBiH Dragan Čović. Bili su gosti u slavljenju tvorevine nastale na najstrašnijim ratnim zločinima. Tamo se nije slavila dejtonska, već miloševićevsko-mladićevsko-karadžićevska, a, izgleda, i tuđmanovsko-grabarevićevsko kitarovićevsko-plenkovićevsko-čovićevska «Srpska». Bilo je to učešće u slavlju entiteta bezmalo bez Hrvata. Sve zarad nade u još jednu «Hrvatsku» na jugozapadu BiH.

Izazov i pritisak - Pismo Pompea je višedimenzionalna poruka. Ovim Vašington potvrđuje povratak pojačanog interesa za BiH kao državu od «strateškog značaja za regionalnu stabilnost». Time se nanovo provjerava stav predsjedavajućeg kolektivnom šefu bh. države Milorada Dodika u korelaciji sa srbijanskim i ruskim predsjednicima Aleksandrom Vučićem i Vladimirom Putinom. Rusiji se stavlja do znanja da su SAD odlučne u borbi protiv njene destruktivne politike na ovim prostorima.

Poruke šefa Stejt Departmenta su izbalansirane s animirajućim tonom. Važan je dio u kojem se podsjeća da je BiH potvrdila želju da se približi NATO-u u Strategiji vanjske politike BiH koju je usvojilo prethodno državno Predsjedništvo. Zahtjev za aktivaciju MAP-a (Akcijskog plana za članstvo u NATO-u) potpisao je 2009. godine Nebojša Radmanović, tada predsjedavajući Predsjedništva BiH i visoki funkcioner Dodikovog SNSD-a.

U nastojanju da ublaži «zabrinutost unutar Predsjedništva da bi veći stepen saradnje sa NATO savezom mogao imati uticaja na odnose sa susjednim zemljama», Pompeo ukazuje na saradnju Srbije sa Sjevernoatlantskim paktom. Šef američke diplomatije u vezi s tim navodi da: «Srbija, iako nije članica NATO-a, niti je izrazila želju da to postane, ima značajnu saradnju s Alijansom, uključujući zajedničke vježbe s ciljem povećanja stepena interoperabilnosti između vojske Srbije i članica NATO-a», te da nema razloga da BiH ne uspostavi slične bliske veze sa NATO-om.

Uvezujući Dodikovo (upitno) DA za Evropsku uniju i NE za NATO, Pompeo piše: «Taj potez neće predodrediti buduće članstvo u NATO-u, ali će imati pozitivan uticaj na transformaciju i modernizaciju Oružanih snaga. Ovim korakom će se, takođe, poboljšati sigurnost u BiH, te ojačati proces reformi koji je već dio nastojanja da BiH dobije kandidatski status u pregovorima s Evropskom unijom». Praksa je da prijemu u EU prethodi članstvo u NATO-u.

Despot na paradi – Ne radi se u ovoj prilici o vladaru «Srpske» već o oklopnom vozilu, sa znakovitim nazivom 'Despot'. To je proizvod kompanije 'Tehnički remont Bratunac'. Iz TRB navode da je riječ o «oklopnom multifunkcionlanom vozilu vrhunskih performansi, namijenjenom za obavljanje širokog spektra policijskih ili vojnih zadataka».

'Despot' je najrječitiji izraz militarističkog karaktera svečanog defilea. Ratobornom naboju banjalučkog paradiranja doprinijeli su oficir na konju i pješak na čelu kolone u uniformama srbijanskih vojnika iz Prvog svjetskog rata, naoružane policijske postrojbe koje su djelovale kao paravojne formacije, pripadnici vojske bivše Republike Srpske i Putinovi miljenici 'Noćni vukovi'. Predvodio ih je Aleksander Zaldostanov, zvani Hirurg, koji je na 'crnoj listi' SAD, jednako kao i Dodik.

Bilo je to demonstriranje moći dodikovskog režima adresirano na privrženike bh. države, posebice Bošnjake a i domaće oponente. U  pozadini je poruka «imamo sve da budemo država, treba nam još vojska i zgodan trenutak za otcjepljenje». Uostalom, Dodik je to potvrdio i povodom ovog 9. januara kazujući da bi se Srbi odvojili od BiH kad bi se pojavila prva prilika. Dodao je, a «da ne bude nasilja i rata», znajući da bez toga nema rasturanja BiH.   

Stisak 'brižnih' susjeda – Dodika i Čovića povezuju težnja za diobom bh. države: omalovažavanje i opstrukcija njenih institucija vlasti, praćena ovladavanjem i manipulacijom sigurnosnim i pravosudnim sistemima i medijima; ignoriranje međunarodno preuzetih obaveza i u vezi s tim diskriminacija manjinskih grupacija; ucjenjivačko blokiranje evroatlantskih integracija; demonizacija Bošnjaka, muslimana i neposlušnih sunarodnjaka; stvaranje osnove za očuvanje svog statusa i što trajniju ličnu i vlast svojih stranaka; vladanje po osnovu klijentelizma, nepotizma i korupcije; averzija prema demokratiji i građanskom poimanju društva i države; sprega s klerikalnim vrhovima; reafirmacija ovdašnjih nacifašističkih ideologija. Dodiku ne smeta što Srbi na prostoru vlasti Čovića nisu konstitutivni, a Čoviću što je Dodik odlikovao osobu osuđenu u Hrvatskoj za ratne zločine.

Dodik i Čović za takvu politiku - koju im je omogućila dejtonska pseudodemokratija - imaju podršku u Srbiji i Hrvatskoj. Srbijanski i hrvatski državni čelnici prema bh. se odnose s arogancijom, paternalizmom, za njih su u odnosu prema BiH primarne srpsko-srpske i hrvatsko-hrvatske relacije. Beograd određuje ponašanje predstavnika Republike Srpske u spoljnopolitičkim pitanjima a Hrvatska se sve agresivnije miješa u unutrašnje stvari bh. države. Obavezu da, prema Dejtonskom sporazumu, poštuju suverenitet, integritet i mir u Bosni i Hercegovini, Srbija i Hrvatska su pretvorili u pravo na tutorstvo nad bh. državom i mešetarenja unutar nje, tretirajući BiH kao otvoreno geopolitičko lovište.

Sve u svemu, traje neka vrsta puzećeg državnog udara, motiviranog velikosrpskom i velehrvatskom idejom. U taj nečasni posao uključene su i susjedne zemlje.

Pismo Pompea testira mnoge i mnogo toga na ovim prostorima. Prvo je sudbina Godišnjeg nacionalnog plana za BiH. Dodik je ponovio: NATO – NE. Za kraj, Pompeov zamjenik John Sullivan nedavno je u Sarajevu zaprijetio sankcijama, udruženo sa savezničkim državama, onima koji podrivaju principe na kojima počiva BiH i stabilnost na Balkanu.